Hatidža Mehmedović
Hatidža Mehmedović (1. mart 1952 - 22. juli 2018) bila je bosanskohercegovačka aktivistica za ljudska prava, osnivačica i predsjednica udruženja Majke Srebrenice i jedna od žrtava genocida u Srebrenici, u kojem su joj ubijeni sinovi Almir (18) i Azmir (21), te suprug Abdulah (44).[1][2]
Hatidža Mehmedović | |
|---|---|
| Rođenje | 1. mart 1951. |
| Smrt | 22. juli 2018 (66 godina) |
| Zanimanje | aktivistica za ljudska prava, osnivačica i predsjednica udruženja "Majke Srebrenice" |
Nakon Genocida više od 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka, postala je glasni zagovornik privođenja pravdi počinilaca genocida u Srebrenici.[3][4]
Biografija
urediRođena je kao Hatidža Bektić u zaseoku Bektići, kod Sućeske u opštini Srebrenica.[3][5] Po izbijanju rata u Bosni bila je domaćica sa završenom osnovnom školom.[2] Živjela je sa suprugom Abdulahom Mehmedovićem i njihovim sinovima Azmirom i Almirom (koji je imao nadimak Lalo) na Vidikovcu, nedaleko od Srebrenice u istočnoj Bosni i Hercegovini.[2][4] U Srebrenicu se vratila 2003. Umrla je 2018. i sahranjena je na groblju Bektići.[6]
Srebrenički genocid
urediDo 1995, srpske snage su pregazile veći dio istočne Bosne i protjerale lokalno bošnjačko stanovništvo u kampanji etničkog čišćenja. Njihov cilj je bio da pripoje područja pod srpskom kontrolom susjednoj Srbiji.[2] Više od 40.000 ljudi, većinom Bošnjaka, sklonilo se u Srebrenicu, jednu od posljednjih enklava u regionu izvan kontrole bosanskih Srba.[2] Međutim, grad su osvojile snage predvođene generalom bosanskih Srba Ratkom Mladićem.[2] Žene iz Srebrenice su evakuisane, ali je veliki dio muškog stanovništva Srebrenice ubijen od strane paravojnih jedinica pod Mladićevom komandom.[2]
Hatidža Mehmedović je posljednji put vidjela svog muža Abdulaha (44 godine) i sinove Azmira (21) i Almira (18) u pošumljenim brdima oko Srebrenice prije njihovog razdvajanja.[2][3] Svoj konačni rastanak sa porodicom opisala je u intervjuu jednoj bosanskoj televiziji u novembru 2017. godine:
Stajali smo tamo i moj mladi Lalo — tako smo ga zvali, iako se zvao Almir — govorio je: Hajde, Majko, idi, odlazi, već me je vukao sve bliže i nije me puštao... Mislili smo da ćemo se vidjeti za dva, tri dana, nismo znali da će ih sve pobiti.[2]
Autobusom je prebačena na relativno sigurno u Kladanj, grad u blizini Tuzle.[2] Službenici Crvenog krsta kasnije su je obavijestili da su njen suprug i sinovi nestali.[2] U masakru je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Među žrtvama su Mehmedovićev suprug, sinovi i njena dva brata, Edhem i Hamed.[2]
Aktivizam
urediPosmrtni ostaci njenog muža i sinova kasnije su pronađeni u više od 100 masovnih grobnica otkrivenih u regionu oko Srebrenice.[2] Njihova tijela su identifikovana. Ponovo ih je sahranila 2010. u Memorijalnom centru Srebrenica u obližnjem selu Potočari.[2]
Od kasnih 1990-ih do 2002. živjela je u predgrađu Sarajeva.[3] Godine 2002. vratila se u svoj prijeratni dom na Vidikovcu, koji se nalazi nedaleko od Srebrenice na putu za Potočare, uprkos sjećanju na rat i masakr.[3][4] Bila je jedna od prvih Bošnjaka koji su se trajno vratili na to područje nakon rata u BiH, željela je pokazati da Bošnjaci i bosanski Srbi još uvijek mogu živjeti jedni pored drugih.[3] U 2002. bilo je malo struje i malo asfaltiranih puteva u regionu.[3] Njen jedini komšija tada je bio stariji Srbin, kome je pomagala u poslovima i kupovini.[3] Ona je istakla da ne krivi Srbe niti gaji kolektivnu krivicu prema njima.[3] Umjesto toga, počela se zalagati za hapšenje i osudu pojedinačnih počinilaca srebreničkog masakra.[3]
Godine 2002, iste godine kada se vratila u Srebrenicu, osnovala je organizaciju Majke Srebrenice, udruženje žena i preživjelih čiji su članovi porodica ubijeni u srebreničkom masakru.[3] Majke Srebrenice su se zalagale za pravdu za žrtve i prikupljale donacije za preživjele i njihove porodice.[3] Ona je također služila kao lider i predsjednica organizacije.[2][3]
Postala je snažni zagovornik pravde za svoju porodicu i druge žrtve bosanskog genocida.[2] Obraćala se bosanskoj i međunarodnoj publici, uključujući novinare, učenike škola, aktiviste za ljudska prava, komšije i političare.[2] U intervjuu prije smrti, ponovila je svoju podršku pravdi za žrtve: "Ne možemo dozvoliti da oni koji su ubili postanu isti kao oni koji su ubijeni. Ne bih trebala biti jedina koja se plaši budućnost u kojoj ne znamo ko je bio počinilac, a ko žrtva."[2]
Nedavno se glasno protivila rastućem nacionalizmu unutar Bosne i Hercegovine.[2] Ona je javno osudila političare širom Balkana koji su negirali masakr u Srebrenici ili podržavali etničku ili sektašku podjelu u regionu.[2]
U novembru 2017. otputovala je u Hag, gdje je bila prisutna u sudnici prilikom osude Ratka Mladića na doživotni zatvor zbog njegove uloge u masakru u Srebrenici.[3] U intervjuu za Deutsche Welle (DW) nakon presude Mladiću, rekla je: "Doživotna kazna za Mladića je samo kap u moru."[3] Ona je kao predsjednica Majke Srebrenice istakla da, čak i sa presudom "Mi, majke, živimo samo kroz uspomene na našu djecu."[3] Dok je Mladić uspješno procesuiran, ona je ubrzo nakon presude podsjetila posmatrače da još uvijek postoje počinioci drugih bosanskih ratnih zločina protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini. koje je trebalo privesti pravdi, rekavši za DW: "Tužni smo što je [Mladić] osuđen samo za Srebrenicu, a ne i za genocid u drugim bosanskim zajednicama. Koljačima se sudi, ali entitetu koji su ovi stvorili zločini i dalje postoje. Njihovi vladari žele da je naprave državu ili da je pripoje Srbiji."[3]
Njena kuća u blizini Srebrenice, koju je povratila 2002, postala je spomen obilježje žrtvama masakra.[3] Čuvala je tri bora u svom dvorištu koje je njen sin Almir zasadio prije rata u BiH.[3][4] Sačuvala je i cementnu stazu koja vodi do njene kuće gdje je Almir upisao svoje ime u svježe izliven beton pored ulaznih vrata.[3][4]
Smrt
urediUmrla je od komplikacija raka dojke u bolnici u Sarajevu 22. jula 2018. u 65. godini života.[2] Njenu smrt potvrdio je Ćamil Duraković, njen prijatelj i bivši načelnik Srebrenice, koji ju je nazvao "tvrdom, snažnom ženom, nevjerovatnim liderom u uglavnom patrijarhalnom društvu u kojem žene uglavnom ostaju u pozadini."[2]
Stotine ljudi prisustvovalo je njenoj sahrani u Srebrenici.[7][8] Sahranjena je u Sućesci.[7]
Michael Brand, njemački političar i poslanik u Bundestagu koji je blisko sarađivao sa Mehmedovićem, napomenuo je da se ona "borila kao lavica" u ime žrtava masakra i njihovih porodica, ali da je "pravda bila njena misija, a ne osveta".[3] Nazvao ju je "trnom u oku ljudima koji do danas pokušavaju da najteže ratne zločine gurnu pod tepih i prekrajaju historiju" i ponovio da bez njemnogi detalji i počinioci napada u Srebrenici nikada ne bi bili otkriveni.[3]
Reference
uredi- ^ "Preminula Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge "Majke Srebrenice"". Dnevnik.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 25. 7. 2018.
- ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v Surk, Barbara (2018-07-27). "Hatidza Mehmedovic, 65, Dies; Spoke Out for Bosnia Massacre Victims". New York Times. Arhivirano s originala, 2018-07-30. Pristupljeno 2018-08-21. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v Rose, Jasmina (2018-07-24). "'Mothers of Srebrenica' justice advocate Hatidza Mehmedovic dies". Deutsche Welle. Arhivirano s originala, 2018-07-25. Pristupljeno 2018-08-21. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ a b c d e Rodic, Adnan (2018-07-24). "Hatidza Mehmedovic, head of Mothers of Srebrenica, dies at 65". Al Jazeera English. Pristupljeno 2018-08-21. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Lazarevska, Alma (27 July 2018). "Posljednje proljeće Hatidže Mehmedović". MediaCentar_Online. Pristupljeno 29 September 2021.
- ^ "Hatidža Mehmedović ukopana u mezarju Bektići". Al Jazeera Balkans. 25. 7. 2018. Pristupljeno 17. 9. 2018.
- ^ a b "Hundreds Attend Funeral for Mothers of Srebrenica Leader". Voice of America. Associated Press. 2018-07-25. Arhivirano s originala, 2018-07-26. Pristupljeno 2018-08-22. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Funeral For Mothers of Srebrenica Leader Attended By Hundreds". Radio Free Europe/Radio Liberty. 2018-07-25. Arhivirano s originala, 2018-08-21. Pristupljeno 2018-08-22. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Vanjski linkovi
uredi