Haron (mitologija)
Haron u starogrčkoj mitologiji Haron je lađar koji prevozi mrtvace na onaj svijet preko podzemne rijeke Stiksa.[1]
Mitologija
urediCijena prijevoza je bila jedan obol (novčić - obolus), zbog čega se u antici obol stavljao mrtvacu pod jezik. Duše nepokopanih mrtvaca morale su prije prevoženja dugo lutati uz obale podzemnih rijeka. Haron je samo uz posebno odobrenje smio prevesti preko rijeke žive ljude (Heraklo i Enej). Vergilije ga opisuje u Eneidi.[2]
Nijednu dušu nikad nije preveo u drugome smjeru, a iznimke bjehu Perzefona, Orfej i Psiha.
Također pogledajte
urediU šestoj knjizi Vergilijeve Eneide, Sibila je pratila Eneju do zlatne grane koja je bila potrebna da bi se prešla rijeka. Osim Eneje, isti je put imao i Orfej koji se vratio živ. Vergilije također u Eneidi govori da je prevozio mrtve preko rijeke Stiks, ali ostali izvori tvrde da je rijeka bila Aheront (Dante u Paklu, dijelu Božanstvene komedije) i Pauzanije.
Aristofan ga u ovoj komediji opisuje kao mršavog starčića koji je vrijeđao ljude na temelju fizičkog izgleda.
Reference
uredi- ^ Klaić, Bratoljub (1968). Veliki rječnik stranih riječi, izraza i kratica. Zagreb: Zora. str. 489.
- ^ Kragić, Bruno, ured. (2001). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 978-953-268-038-6. Pristupljeno 27. 1. 2023.