Guppy
Guppy (gupi), naučnim imenom Poecilia reticulata, je slatkovodna riba iz porodice živorortki. Jedna je od najpopularnijih akvarijskih riba i omiljena među akvaristima početnicima, zbog lahkog gajenja i razmnožavanja.
| Guppy | |
|---|---|
 Mužjak (gore) i ženka (dole) | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Actinopterygii |
| Red | Cyprinodontiformes |
| Porodica | Poeciliidae |
| Rod | Poecilia |
| Vrsta | P. reticulata Peters, 1859 |
Pripadaju porodici Poeciliidae i, kao i gotovo svi članovi porodice porijeklom iz Amerike, živorotke su. Gupiji potiču sa sjeveroistoka Južne Amerike, ali su se naselili u različita područja i sada ih ima širom svijeta. Vrlo su prilagodljivi i uspijevaju u mnogim različitim ekološkim uslovima. Mužjaci, koji su manji od ženki, imaju ukrasna repna i leđna peraja. Divlji gupiji uglavnom se hrane različitom hranom, uključujući alge i ličinke vodenih insekata [1]. Gupiji se koriste kao model organizmi u ekološkim i evolucionim studijima i istraživanjima ponašanja.
Taksonomija uredi
Gupiji su prvi put opisani u Venecueli kao Poecilia reticulata od strane Wilhelma Petersa 1859. godine, te kao Lebistes poecilioides na Barbadosu od strane De Filippija 1861. godine. Albert Günther ih je nazvao Girardinus guppii u čast Roberta Johna Lechmere Guppyja, koji je poslao primjerke vrste s Trinidada u Muzej prirodne historije u Londonu [2]. Regan ih je prekvalificirao u Lebistes reticulatus 1913. Zatim su im 1963. Rosen i Bailey vratili prvobitno dato ime, Poecilia reticulata. Iako je taksonomija vrste često mijenjana i rezultirala je mnogim sinonimima, "gupi" ostaje uobičajeno ime, iako se Girardinus guppii danas smatra mlađim sinonimom Poecilia reticulata [3].
Izgled i osobine uredi
Spolni dimorfizam kod guppija je vrlo izražen. Kao i kod većine živorotki, ženke su veće od mužjaka. Odrasla ženka duga je oko 6 cm, a odrasli mužjak oko 4 cm. Divlji mužjaci imaju kratko, ali impresivno obojeno repno peraje, dok su ženke obično sive i neugledne. Ukrštanjima su dobijeni mužjaci sa dugačkim šlaer perajima, pa čak i ženke obojenog repa. Mužjaci i ženke mnogih uzgojenih sojeva obično imaju veću tjelesnu veličinu i puno su raskošnije ukrašeni od njihovih divljih predaka [4].
Gupiji imaju 23 para hromozoma, uključujući jedan par polnih hromozoma, isto kao i ljudi [5]. Geni odgovorni za ukrašavanje muških gupija povezani su s Y-hromozomima i nasljedni su [6].
Domovina guppija je Srednja i Južna Amerika, ali su uvezene i opstale na svim kontinentima osim Antarktika. Iako su namjerno raširene da bi kontrolirale populaciju komaraca i širenje malarije, guppiji su se ubrzo razmnožili, te sada predstavljaju opasnost prvobitnim stanovnicima voda koje su naselili.
U akvarijumu uredi
Guppy se u evropskim akvarijima gaji još od 1905. godine, kada je uvezena iz Brazila i Venecuele.[7] Nisu zahtjevne po pitanju hemizma i temperature vode, pa se brzo i lahko prilagođavaju raznim akvarijskim uslovima. Optimalna temperature kreće se od 22 do 25 °C, ali mogu podnijeti temperaturu i do 15 °C.[7] Guppiji mogu podnijeti salinitet do 150% normalnog nivoa saliniteta morske vode [8].
Miroljubiva je prema drugim vrstama i stoga podesna za društvene akvarijume. Ne treba je držati sa većim ribama kojima bi mogla postati plijen, niti sa ribama koje vole grickati duga peraja, kao što su tetrazone. Mužjaci znaju biti agresivni jedni prema drugima, a često znaju biti naporni i za ženke, kojima se stalno udvaraju. Iz toga je razloga preporučeno držati jednoga mužjaka na četiri ženke.
Razmnožavanje uredi
Guppiji su živorotke, što znači da ženke ikru nose u stomaku sve do izleganja. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem i širenjem peraja, a samo parenje je brzo i kratko. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mjesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po tamnom i širokom trbuhu. Mladunčad guppija rađa se u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunili zrakom. Plastične mrijestilice koje se prodaju često nisu efikasne, a zbog nedostatka prostora ženka često pretrpi šok i ugine.[7] Odrasla ženka u jednom porođaju može dati od 20 do 60 mladih. Jednom oplođena ženka sačuvat će mužjakovu mliječ u svom tijelu i kasnije je iskoristiti za buduću oplodnju.
Reference uredi
- ^ Dussault, Gertrude V.; Kramer, Donald L. (1981). "Food and feeding behavior of the guppy, Poecilia reticulata (Pisces: Poeciliidae)". Canadian Journal of Zoology. 59 (4): 684–701.
- ^ Günther, Albert (1866). Catalogue of the Fishes in the British Museum. 6. London: Taylor and Francis. str. 353
- ^ Magurran, Anne E. (2005). Evolutionary Ecology: The Trinidadian Guppy. New York: Oxford University Press
- ^ "Poecilia reticulata Peters, 1860". Arhivirano 19.januara 2012. Pristupljeno 7. juna 2021.
- ^ Khoo, Gideon; Lim, Tit Meng; Chan, Woon-Khiong; Phang, Violet P. E. (1999). "Genetic Basis of the Variegated Tail Pattern in the Guppy, Poecilia reticulata". Zoological Science. 16 (3): 431–437.
- ^ Brooks, Robert (2000). "Negative genetic correlation between male sexual attractiveness and survival". Nature. 406 (6791): 67–70.
- ^ a b c Ristić, Mihajlo ; 1973, Gajenje riba u akvarijumu
- ^ Houde, Anne E. (April 1988). "Genetic difference in female choice between two guppy populations". Animal Behaviour. 36 (2): 511–516
| Commons ima datoteke na temu: Guppy |