Gradska vijećnica Umeå
Gradska vijećnica Umeå je izgrađena nakon požara 1888. koji je spalio grad do temelja. Ona je podignuta na mjestu predhodne gradske vijećnice (izgrađene 1600-tih) koja je srušena 1890.[1] Arhitekta je bio Fredrik Olaus Lindström iz Stockholma. Novi plan o razvoju urbanog područja Lindström dao je gradskoj vijećnici istaknuto mjesto na obali rijeke, sa glavnom fasadom okrenutom prema jugu preko luke na rijeci Ume (koja je još uvijek povremeno plovna, što pruža pristup glavnoj gradskoj tački).
| Gradska vijećnica Umeå | |
|---|---|
| (sv) Umeå rådhus | |
 Gradska vijećnica fotografisana sa rijeke Ume. | |
 | |
| Opće informacije | |
| Status | Spisak građevina u Švedskoj (od 26. januara 1981[1]) |
| Vrsta | Gradska vijećnica |
| Arhitekturni stil | Holandska neorenesansna arhitektura |
| Adresa | Rådhustorget |
| Grad/naselje | Umeå |
| Država |  Švedska |
| Koordinate | 63°49′30″N 20°15′46″E / 63.82500°N 20.26278°E |
| Izgrađeno | 1890[1] |
| Gazda | Općina Umeå |
| Dizajn i izgradnja | |
| Arhitekt | Fredrik Olaus Lindström |
Historija
urediPrva gradska vijećnica
urediTokom 1600-tih, Umeå je imala samo nekoliko javnih građevina; crkva, škola i gradska vijećnica.[2] Gradska vijećnica je bila na sjeveru Rådhustorgeta (Trg Gradske vijećnice),[3] i u njoj je bilo smješteno sudstvo, gradska administracija i druge zajedničke funkcije.[2] Gradska vijećnica je bila jednospratna građevina, opremljena sa tri prozora prema trgu i sa visokim četverovodnim krovom, a na vrhu se nalazio krovni fenjer.[3]
Druga gradska vijećnica
urediZa vrijeme Velikog sjevernog rata Rusi su spalili grad u potpunosti nekoliko puta, ali nakon mirovnog sporazuma 1721. nova gradska vijećnica je izgrađena na sjevernom kraju Trga gradske vijećnice.[4] Nova gradska vijećnisa se sastojala od dvije etaže sa dva krila i sa malim tornjem sa satom. U prizemlju je bila smještena konoba, koja je uključivala i restoran, te dužnički zatvor. Na spratu se nalazila plesna dvorana i manja sala za sastanke.[4] Zapadno krilo je imalo dvije prostorije koje su služile za održavanje nastave.[5]
Treća gradska vijećnica
urediNova i veća gradska vijećnica na dva sprata izgrađena je 1814. na sjevernom bloku Trga gradske vijećnice, a glavna fasada je bila okrenuta prema jugu. Građevinu je dizajnirao Samuel Enander koji je bio arhitekta na Överintendentsämbetet (Nadzorni odbor).[6] U skladu sa Uredbom kraljevskih građevina koja je stupila na snagu 1776, javne građevine morale su biti izgrađene od kamena, ali Umeå je bila izuzetak i gradska vijećnica je umjesto toga izgrađena od drveta.[6]
Prizemlje je uključivalo konobu, aukcijske sobe, te istražni zatvor. Na gornjem spratu istočna polovina je imala veliku dvoranu i prostor za osvježenje, sobe za razgovor te akvij. Zapadna polovina gornjeg sprata je bila sala za sjednice Magistrata i zajednički prostor za gradske starješine.[6]
Visina soba na gornjem spratu je bila veća nego visina soba u prizemlju, te fasada građevine, koja je imala strog i gladak carski stil,[7] imala je veći raspon na gornjem spratu.[6]
Novi dizajn
urediUmeå je imala ekonomski bum sredinom 1800-tih i javnim građevinama je bila prijeko potrebna adaptacija. Gradska vijećnica je bila opremljena bijelom lamperijom i fasada je imala šest dorskih kolosalnih pilastara.[7] 1880, telegrafska stanica je preseljena u gradsku vijećnicu.[8]
Trenutna gradska vijećnica
urediFredrik Olaus Lindström – koji je 1889-90 stvorio nacrte za Gradsku crkvu Umeå - je također dizajnirao novu gradsku vijećnicu. Lindström je bio inspirisan holandskim neorenesansnim stilom, što je omogućilo određenu asimetričnost.[9] Mnoge kule su dizajnirane sa različitim visinama i oblicima. Inače, fasada je zategnuta i izgrađena je od crvene cigle. Portali, područja oko prozora i ostalih detalja su napravljeni uz pomoć pješčenjaka. Međutim, na nekim dijelovima su iz ekonomskih razloga korišteni jeftinij materijali kao što su ljevano željezo obloženo uljanim bojama u odgovarajućim bojama.[10]
Veliki naglasak je stavljen na okolinu gradske vijećnice. Između ostalog stvoreno je novo šetalište iz gradske vijećnice prema sjeveru. Također, u susjedstvu prema luci izgrađen je park gradske vijećnice, smješten povrh obale rijeke, u monumetalnoj poziciji.[11]
Dvostruki glavni ulaz
urediKada je sredinom 1890-tih izgradnja glavne ceste kroz gornji Norrland dostigla Umeå pojavio se jedan neočekivan problem. Tada je odlučeno da će nova željeznička stanica biti smještena malo sjevernije od gradske vijećnice - tj. na zadnjoj strani vijećnice. Smatralo se nemogućim da zadnja strana vijećnice bude okrenuta prema kralju kada on dođe vozom da otvori željeznicu. Stoga, prije dolaska kralja Oscar II 1896 izgrađen je drugi glavni ulaz prema sjeveru - prema onome što je danas Rådhustorget (Trg gradske vijećnice) i gradska vijećnica je imala dva glavna ulaza.[12]
Niša na zapadnoj zabati gradske vijećnice
uredi2. jula 1892, Viktor Rydberg i Georg von Rosen napisali su pismo preporuke Gradskom vijeću Umeå za kipara Oscara Berga. Berg je bio zainteresovan za kreiranje kipa boginje pravde, Justicija. Kip je uključen u nacrte, visoko na zapadnoj zabati, iznad ulaza u staru policijsku stanicu, koja je sada zazidana. Zbog velikih troškova grada za obnovu nakon požara 1888, Gradsko vijeće je odlučilo da to ne mogu priuštiti. Projekat Eli Aslunda, brata Helmera Osslunda, iz 1895 da napravi kip za 500 kruna je bio odbijen iz istih razloga. Stoga, niša na zapadnoj zabati gradske vijećnice i danas stoji prazna, bez kipa.[13]
Višenamjesnska građevina
urediU Gradskoj vijećnici su smještene sala Gradskog vijeća i ostale administrativen prostorije. Zapadni dio građevine je na početku bio rezervisan za sudsku i izvršnu vlast; zatim policijsku stanicu i uhapšene u prizemlju te sudnicu na gornjem spratu. Kasnije je cijeli zapadni dio građevine koristio Okružni sud Umeå. Nekoliko godina su u prizemlju bile smještene telegrafska stanica i pošta a u podrumu su se nalazile aukcijeske sobe.[14]
Bista Gustavusa II Adolfsa
uredi
Bista osnivača Umeå, Gustavusa II Adolfsa, nalazi se na pola puta između Storgatana (glavna ulica) i dvostrukih stepenica gradske vijećnice prema jugu (prema rijeci). Bista je izgrađena od bronze i stoji na granitnom postolju. Postolje ima medaljon sa monogramom GARS (Gustavus Adolphus Rex Sueciae). Ukupna visina iznosi oko tri metra, a bistu je kreirao umjetnik Otto Strandman. Statua je otkrivena 20. augusta 1924 na svečanoj ceremoniji u vezi 300. godišnjice puka Västerbotten.[15]
Reference
uredi- ^ a b c http://www.bebyggelseregistret.raa.se/bbr2/anlaggning/visaHistorik.raa?page=historik&visaHistorik=true&anlaggningId=21300000012685. Pristupljeno 1. april 2014. Nepoznati parametar
|naslov=zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar|izdavač=zanemaren (pomoć); Parametar|title=nedostaje ili je prazan (pomoć) - ^ a b Eriksson (1975), s. 37
- ^ a b Eriksson (1975), s. 19
- ^ a b Eriksson (1975), s. 38
- ^ Eriksson (1975), s. 55
- ^ a b c d Eriksson (1975), s. 40
- ^ a b Eriksson (1975), s. 42
- ^ Eriksson (1975), s. 103
- ^ Eriksson (1975), s. 171
- ^ Eriksson (1975), s. 173
- ^ Eriksson (1975), s. 143
- ^ "Sevärdheter och turistinformation". Umeå Cityguide. Arhivirano s originala, 15. 4. 2014. Pristupljeno 14. 4. 2014.
- ^ Karin Eriksson (1969). "Varför är nischen på västra rådhusgaveln i Umeå tom och vad har Viktor Rydberg med det att göra?" (PDF). Västerbotten: Västerbottens läns hembygdsförenings årsbok. Umeå: Västerbottens läns hembygdsförening. 2: 92–93. Arhivirano s originala (pdf), 3. 12. 2013. Pristupljeno 2. 5. 2014.
- ^ Eriksson (1975), s. 169-170
- ^ Sculpture Guide Umeå (first edition izd.). Västerbottens konstförening. 2006. str. 30–31. ISBN 978-91-631-8462-8.
|edition=sadrži dodatni tekst (pomoć)
Literatura
uredi- Eriksson, Karin (1975). Studier i Umeå stads byggnadshistoria : från 1621 till omkring 1895 (PDF). Umeå studies in the humanities, 0345-0155 ; 3. Umeå: Umeå universitetsbibliotek. ISBN 91-7174-000-7.