Gradaščevića kula u Bijeloj

Gradaščevića kula je stambeno-fortifikacijski objekat iz osmanlijskog perioda u naselju Bijela, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Lokacija

Gradašćevića kula sa avlijom i avlijskim zidovima nalazi se u naselju Bijela u južnom dijelu Brčko Distrikta, na posljednjim obroncima planine Majevice.

Historija

Podigao ju je Osman-paša Gradaščević krajem XVIII ili početkom XIX stoljeća. Porijeklo Gradaščevića nije u potpunosti utvrđeno, ali se osnovano pretpostavlja da su došli iz Ugarske i da nisu srednjovjekovni bosanski feudalci, jer se u srednjovjekovnim izvorima o Bosni nigdje ne spominju. Od 1730. godine, kada je formirana Gradačačka kapetanija, svi poznati kapetani potječu iz porodice Gradaščevića. Do konačnog razlaza između Husein kapetana (Zmaja od Bosne) i brata mu Osman-paše 1831 došlo je upravo u Bijeloj. Osman paša bio je za reforme, a Husein za pokret protiv reforama.

Kula kasnije prešla je u posjed Fadilpašića i Džinića, sarajevskih begovskih porodica. Mevhiba Džinić sa svojom porodicom živjela je u kuli u Bijeloj do 10. juna 1948. godine kada je izvršena nacionalizacija.

Nepažnjom novih korisnika došlo je 03. marta 1949. godine do požara u odžaku koji je u potpunosti izgorio. Kula je napuštena prije rata 1992-1995. godine, a u toku samog rata nije korištena i nije pretrpjela nikakva ratna oštećenja.

Opis

Kula sastoji se od glavnog stambeno-fortifikacionog objekta-kule, ljetne kuhinje, 2 bunara i zidova oko avlije. Visina kule do donje strehe krova je cca 17,50 m, a do vrha krova cca 23,00 m. Krovni pokrivač je biber-crijep. U sredini krova je jarbol-šiljak.Obje strehe su sa ukrasnim rubnim daskama i opšavom streha sa donje strane. Iz donjeg krova proveden je dimanjak kamina. Soba u najgornjem katu ispod završnog svoda ili ćemera zove se ćemerodaja. Kula u Bijeloj čini iznimku, jer u njoj sprat iznad ćemera nije čatma, nego su ovdje zidovi od kamena, debljine 70 cm, dok su u prizemlju 152 cm.

Oko prostrane avlije je zid. Na južnom dijelu zida je ulazna kapija, kao jedini otvor u zidu. Zid je visine sa unutrašnje strane cca 2,50 m, a sa vanjske promjenjive visine. Izveden je od pritesanog lomljenog kamena i pokriven je dovodnim drvenim krovićem pokrivenim biber-crijepom. Ogradni zid je zidan sa dva lica u krečnom malteru, debljine 130 cm, obostrano dersovan. Ostali objekti koji su se nalazili u avliji danas ne postoje.

Literatura

• Hamdija Kreševljaković, Naše starine godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, broj II, Sarajevo, 1954. godine -KULE I ODŽACI U BOSNI I HERCEGOVINI