Formalizam[1] je najčešće definisan kao težnja za preciznošću jedne faze istraživačkog postupka, koja nije usklađena sa ostalim fazama.

Formalizam se najčešće sastoji u jednostranom isticanju nekog metodološkog načela ili postupka, i kao nesposobnost da se sve strane i sva načela naučno-istraživačke djelatnosti i sagledavaju i razvijaju kompleksno, na manje-više jedinstven i međusobno usklađen način.

Termin formalizam opisuje naglasak na formu nad sadržajem ili značenjem u umjetnosti, književnosti ili filozofiji.[2] Praktičar formalizma se naziva formalistom. Formalista, s obzirom na neku disciplinu, smatra da za tu disciplinu nema transcendentnog značenja osim doslovnog sadržaja koji je stvorio praktičar. Na primjer, formalisti unutar matematike tvrde da matematika nije ništa drugo do simboli koje je zapisao matematičar, a koji se zasnivaju samo na logici i nekoliko elementarnih pravila. Ovo je za razliku od neformalnih, unutar tog polja, koji smatraju da postoje neke stvari inherentno istinite i da ne zavise nužno od simbola u matematici koliko od veće istine. Formalisti unutar discipline su u potpunosti zabrinuti za "pravila igre", jer ne postoji nikakva druga vanjska istina koja se može postići izvan tih datih pravila. U tom smislu, formalizam se dobro uklapa u discipline zasnovane na aksiomatskim sistemima.

Reference uredi

  1. ^ "Formalism | Encyclopedia.com". www.encyclopedia.com. Pristupljeno 12. 8. 2023.
  2. ^ Tate. "Formalism". Tate (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 8. 2023.