L3/35 je bio itaijanski srednji tenk iz perioda Drugog svjetskog rata, uveden je u upotrebu 1939. godine.

M11/39
Svojstva
Posada3
Dužina4.7 m
Širina2.2 m
Visina2.3 m
Težina11.2 tone
Oklop i naoružanje
Oklop30 mm
Osnovno naoružanje37 mm top Vickers-Terni L/40
Sekundarno naoružanje2x8 mm mitraljeza
Pokretljivost
PogonFiat SPA 8T V-8 diesel
105 KS
Brzina na cesti32.2 km/h
Domet200 km

Razvoj i opis uredi

Prvi prototip je izgrađen 1937. godine. Već sljedeće godine talijanska vojska naručila je 100 takvih tenkova, a 1939. je započela serijska proizvodnja. Proizvodnja je iznosila 9 komada mjesečno. Prototip je imao i radio, dok zbog smanjenja troškava proizvodnje nije bio ugrađivan u serijske modele.

Glavno naoružanje je bio top kalibra 37 mm postavljen na desnoj strani nadgrađa. Top je imao teleskopski vizor. Dodatno naoružanje činila su dva mitraljezaa Breda kalibra 8 mm.

Nivo oklopne zaštite na L11/39 bila je slaba. Najveća debljina od 30 mm bila je dovoljna da se tenk zaštiti od indirektnog udara zrna kalibra 20 mm u prednji dio tenka. Oklop je bio izrađen od čeličnih ploča povezanih zakovicama.

Za pogon je služio dizel motor dizel motor snage 105 KS koji nije bio dovoljno jak da tenku pruži dovoljne mogućnosti kretanja. Tako je L11/39 uz ovaj motor mogao razviti brzinu od 32,2 km/h. Uz izuzetno loš omjer snage i mase od 9,5 KS/t i lošu kvalitetu izrade, L11/39 nije bio pouzdan. Česti su bili kvarovi na motoru i ovjesu.

Na temelju M11/339 tenka izrađen je tenk M13/40 na kojem su uklonjeni neki od glavnih nedostatka koje je imao njegov prethodnik.

Od ukupno 100 proizvedenih primjeraka, 72 su u lipnju 1940. poslana u Libiju, a 24 su poslana talijanskim snagama u istočnoj Africi (12 u Etiopiju i 12 u Somaliju).[1]

Reference uredi

  1. ^ Pignato, Nicola, Storia dei mezzi corazzati, Fratelli fabbri Editore, 1976, Vol.1