Fernando Gabeira

Fernando Paulo Nagle Gabeira (rođen 17. februara 1941. u gradu Juiz de Fora, država Minas Gerais) brazilski je političar, autor i novinar. Bio je poslanik u saveznoj državi Rio de Janeiro od 1995. do 2011.

Fernando Gabeira

Najpoznatiji je po knjizi O que é isso, companheiro? koju je napisao 1979. godine. Knjiga govori o oružanom otporu protiv brazilskog diktatorskog režima, a posebno opisuje otmicu američkog ambasadora Charlesa Burkea Elbricka 1969. godine, u kojoj je Gabeira učestvovao kao član MR8.

Godine 1997. po toj knjizi snimljen je film Četiri dana u septembru. Film je nominovan za brojne nagrade, uključujući Oscara za najbolji film na stranom jeziku na 70. dodjeli Oscara.

Zbog uloge u otmici ambasadora Charlesa Burkea Elbricka, Gabeira ne može ući u SAD.[1][2] Tri puta je tražio reviziju vize, te je svaki put odbijen.[3]

U maju 2009. godine je u jednom intervjuu rekao da je pogriješio što je učestvovao u tom događaju i da nikada više neće učestvovati u sličnim akcijama.

Biografija uredi

Jedan je od osnivača brazilske Zelene partije. Godine 2002. napustio je Zelene da bi se pridružio Radničkoj stranci. Postao je poznat po svojim kontroverznim stavovima o određenim društvenim temama, poput profesionalizacije prostitucije, istopolnih brakova i legalizacije kanabisa.

Nedavno[kada?] se opet vratio u Zelenu partiju, zbog nepovjerenja u vladu Luiza Inácioa Lula da Silve, kao i zbog načina na koji se Radnička stranka ophodila prema ljevičarima.

 
Fernando Gabeira, 1969. godine.

U Stockholmu je studirao antropologiju na Stockholmskom univerzitetu i tamo je radio kao novinar i metro-kondukter.[4] Došao je u Brazil 1979. godine, gdje se vratio novinarstvu i pisanju.

Nakon 1985. godine, Fernando Gabeira se počeo zalagati i boriti za prava manjina i ekološku politiku u Brazilu.

Gabeira je u više navrata izrazio svoju podršku pokretu za legalizaciju marihuane, mijenjaju zakona o braku i legalizaciji pobačaja. Kandidovao se za gradonačelnika u Rio de Janeiru 2008. godine, ali je u neizvjesnoj utrci poražen od Eduarda Paesa u drugom krugu izbora održanih 26. oktobra (49,3% – 50,7%).

Afera Pleteni kostim uredi

Gabeira je u srodstvu sa Ledom Nagle, poznatom brazilskom TV voditeljicom. Par godina je živio u egzilu, a u Brazil se vratio 1979. Odmah nakon povratka, u žižu javnosti je dospjela fotografija Gabeire u vrlo uskom kupaćem kostimu. Kasnije je Gabeira otkrio da je njegov skandalozni kupaći zapravo donji dio Naglinog bikinija.[5]

Književna karijera uredi

Godine 1979. godine napisao je knjigu Šta je, prijatelju?, o njegovom učešću u oružanoj borbi protiv vojnog režima u Brazilu (1964–1985) i progonstvu u Evropu. Knjiga je 1980. godine osvojila Jabuti književnu nagradu u kategoriji biografija i po njoj je snimljen film Četiri dana u septembru u režiji Bruna Barreta 1997. godine.

Godine 1980. objavio je Sumrak muškarca, drugi dio knjige Šta je to, prijatelju?.

Godine 1981. napisao je Entradas e Bandeiras, knjigu u kojoj hronološki opisuje povratak u Brazil i njegovo udaljavanje od marksističke ideologije, počevši da se bori za pitanja poput ekologije, zadovoljstva i seksualne slobode. Iste godine pokrenuo je Hôte da utopia, čime produbljuje novo ideološko pozicioniranje.

Godine 1982. objavio je Sinais de vida on Planeta Minas, knjigu u kojoj je opisao biografije žena iz Minas Geraisa i koja govori o borbama feministkinja protiv konzervativnog društva brazilske države Minas Gerais. Među njima su Dona Beja i Ângela Diniz.

U knjizi Goiania, 57. ulici - nuklearna elektrana u sunčanoj zemlji, objavljenoj 1987. godine, Gabeira je opisao radiološku katastrofu koja se u Goiâniji desila u septembru iste godine.

Godine 2000. godine završio je knjigu Marihuana u kojoj raspravlja o dekriminalizaciji marihuane i upotrebe iste, njenim terapeutskim učincima, društvenoj ulozi koju igra.

Godine 2012. godine objavio je knjigu Onde Está Tudo Aquilo Agora.

Godine 2017. je izdao knjigu Tropska demokratija: bilježnica pripravnika, u kojoj prepričava događaje prije opoziva Dilme Roussef, kao i pregled posljednjih trideset godina brazilske demokratije.

Porodica uredi

Gabeirovi roditelji su libanski imigranti Paulo Gabeira i Isabel Nagle.[6][7] Njegovo prezime je zapravo portugalski oblik prezimena Jabara ili Gebara (arapski: جبارة).[8]

Bio je u braku s brazilskom modnom dizajnerkom, Yame Reis, s kojom ima dvije kćerke, Tami i Mayu. Par se razveo 1999. godine.

Njegova kćerka Maya je postala poznata surferka. Zbog razvoda je pobjegla od kuće sa 15 godina i otišla na koledž u Australiju. Na Havaje se preselila 2004. sa 17 godina i počela je surfati. Ona je za Huck Magazine 2007. rekla: "Moj otac i ja smo jako slični. Oboje smo jako energične osobe, ali za razliku od njegove politike, ja sam tu energiju preusmjerila na surfanje."

Reference uredi

  1. ^ http://www1.folha.uol.com.br/folha/brasil/ult96u456947.shtml
  2. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 12. 3. 2009. Pristupljeno 21. 10. 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ^ "Ex-militante recebe visto dos Estados Unidos". Tribuna do Norte. Pristupljeno 11. 7. 2018.
  4. ^ https://segueuserfiles.middlebury.edu/.../Fernando%20Gabeira.doc[trajno mrtav link]
  5. ^ "ZAZ - ISTOÉ GENTE - Anistia na tanga de Gabeira". www.terra.com.br. Arhivirano s originala, 3. 9. 2017. Pristupljeno 11. 7. 2018.
  6. ^ Revista IstoÉ. "istoe.com.br/um-homem-do-presente/". 2017-02-08. Pristupljeno 24. 2. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  7. ^ "Review of Atlas du Liban: territoires et société, edited by Éric Verdeil, Ghaleb Faour and Sébastien Velut, french-lebanese edition by IFPO (Institut Français du Proche-Orient) and CNRS Liban (Conseil National de la Recherche Scientifique – Liban) Beirut, 2007". 2007. Pristupljeno 24. 2. 2019.
  8. ^ Luis Nassif (25. 6. 2012). "Como Veja tratou a imigração árabe no Brasil". Pristupljeno 24. 2. 2019.

Vanjski linkovi uredi