Eolsko narječje

dijalekt starogrčkog jezika
Nema pregledanih verzija ove stranice, što znači da možda nije provjereno odgovara li standardima projekta.

Eolsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 8. do 4. stoljeća p. n. e. u Beotiji, Tesaliji, otoku Lezbosu, te u grčkim kolonijama u Eoliji u Maloj Aziji. Eolsko narječje zadržalo je puno arhaizama u usporedbi s ostalim starogrčkim narječjima, te razvilo velik broj inovacija.

Eolsko narječje

Lirska pjesnikinja Sapfa i pjesnik Alkej s Lezbosa (oko 600. p. n. e.) najpoznatiji su eolski književnici, te se njihov jezik smatra standardnim oblikom toga narječja.[1] Koriste nekoliko svojstvenih metričkih oblika koji se skupno nazivaju eolski stih, a koriste ga i kasniji antički i savremeni pjesnici.[2] Pastoralne Idile 28-30 aleksandrijskoga pjesnika Teokrita napisana su eolskim narječjem i stihom u čast Sapfi i Alkeju.[3]

U klasičnom razdoblju eolsko se narječje toliko razlikovalo od prestižnog atičkog da ga likovi u Platonovom dijalozima Protagora i Kratil nazivaju "barbarskim" odnosno "stranim".[4]

Reference

uredi
  1. ^ Smyth, Herbert Weir (1920). A Greek grammar for colleges. University of Michigan. New York : American Book Co.
  2. ^ "Greek meter aeolic meter". web.archive.org. 22. 2. 2014. Arhivirano s originala 22. 2. 2014. Pristupljeno 19. 4. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  3. ^ "The Center for Hellenic Studies". web.archive.org. 22. 2. 2014. Arhivirano s originala 22. 2. 2014. Pristupljeno 19. 4. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  4. ^ "James A. Towle, Commentary on Plato: Protagoras, section 341c". www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 19. 4. 2022.