Egotizam
Egotizam, samodopadnost se definiše kao nagon da se održe i poboljšaju povoljni pogledi na sebe, i generalno karakteriše prenapuhano mišljenje o nečijim ličnim osobinama i važnosti koje se razlikuje po pojačanoj viziji osobe o sebi i sopstvenoj važnosti. Često uključuje intelektualno, fizičko, socijalno i drugo precjenjivanje.[1] Egotista ima neodoljiv osjećaj za centralnu ulogu "ja" u pogledu njihovih ličnih kvaliteta.[2]
Karakteristike uredi
Egotizam je usko povezan sa egocentričnom ljubavlju prema sebi ili narcizmom – zaista bi neki rekli „egotizam možemo zamisliti kao neku vrstu socijalizovanog narcizma“.[3] Egotisti imaju snažnu sklonost da govore o sebi na samopromotivni način, a mogu biti arogantni i hvalisavi s grandioznim osjećajem vlastite važnosti.[4] Njihova nesposobnost da prepoznaju postignuća drugih [5] ostavlja ih duboko samopromotivnim; dok osjetljivost na kritiku može sa strane egoiste dovesti do narcisoidnog bijesa zbog osjećaja uvrede.[6]
Egotizam se razlikuje i od altruizma – ili ponašanja motiviranog brigom za druge, a ne za sebe – i od egoizma, stalne težnje za sopstvenim interesom. Smatra se da su različiti oblici "empirijskog egoizma" dosljedni egoizmu, ali ne zahtijevaju napuhan osjećaj sebe, što je slučaj i sa egoizmom uopće.[7]
Etimologija uredi
Termin egotizam potiče od grčkog („εγώ“) i kasnije njegovog latiniziranog ega (ego), što znači „biće" ili „ja“ i -izam, koji se koristi za označavanje sistema vjerovanja. Kao takav, termin dijeli ranu etimologiju sa egoizmom.
Reference uredi
Vanjski linkovi uredi
- ^ Robin M. Kowalski ed., Aversive Interpersonal Behaviors (1997) p. 112
- ^ William Walker Atkinson, The New Psychology (2010 [1909]) p. 30
- ^ Samuel D. Schmalhausen, Why We Misbehave (2004 [1928]) p. 55
- ^ Kowalski ed., p. 1114
- ^ Mark R. Leary, The Curse of the Self (OUP 2007) p. 91
- ^ Kowalski ed., p. 121-2
- ^ Kowalski ed., p. 113