Dzongkha jezik

Dzongkha (također poznat kao butanski) je sinotibetski jezik kojim govori više od pola miliona ljudi u Butanu, te je jedini službeni i nacionalni jezik države.[2] Prema popisu stanovništva 2013, jezik je imao 171.080 autohtonih govornika, a ukupno 640.000 govornika.[3] Za pisanje Dzongkhe se koristi tibetansko pismo.

Dzongkha
རྫོང་ཁ་
Države govorenjaButan
Broj govornikaAutohtono: 171.080 (2013), Ukupno: 640.000[1]
Jezička porodicasinotibetanski
tibetansko-kanauri
Bodiš
tibetanski
Dzongkha–Lhokä
Dzongkha
Sistem pisanja{{{sistem pisanja}}}
Službeni status
Služben uButan
RegulatoriKomisija za razvoj Dzongkhe
Jezički kod
ISO 639-1dz
ISO 639-2dzo
Također pogledajte: Jezik | Spisak jezika

Riječ dzongkha znači "jezik dvora"; dzong znači "dvor", a kha je jezik.

UpotrebaUredi

Dzongkha i njegovi dijalekti su maternji jezici osam zapadnih okruga Butana (npr. Wangdue Phodrang, Punakha, Thimphu, Gasa, Paro, Ha, Dagana i Chukha).[4] Postoje i neki autohtoni govornici u blizini indijskog grada Kalimpong, koji je nekada bio dio Butana, a sada u Sjevernom Bengalu.

Dzongkha je proglašen službenim jezikom Butana 1971. godine.[4] Učenje Dzongkhe je obavezno u svim školama, a jezik je lingua franca u distriktima na jugu i istoku gdje nije maternji jezik.

Sistem pisanjaUredi

Tibetansko pismo koje se koristi za pisanje Dzongkhe ima trideset osnovnih slova, ponekad poznatih kao "radikali", za suglasnike. Dzongkha se obično piše u butanskim oblicima pisma Uchen, oblicima tibetskog pisma poznatim kao Jôyi i Jôtshum. Štampani oblik je poznat kao Tshûm.[5]

RomanizacijaUredi

Postoje različiti sistemi romanizacije i transliteracije za Dzongkhu, ali nijedan ne predstavlja tačno njen fonetski zvuk.[6] Butanska vlada je usvojila sistem transkripcije poznat kao romanska Dzongkha, koji je osmislio lingvista George van Driem kao svoj standard 1991. godine.

FonologijaUredi

TonoviUredi

Dzongkha je tonski jezik i ima dva registarska tona: visoki i niski.[7] Ton sloga određuje alofon početka i tip fonacije jedarnog samoglasnika.[8]

Klasifikacija i srodni jeziciUredi

Dzongkha se smatra južnotibetskim jezikom. Usko je povezan i djelimično razumljiv sa sikimskim jezikom i nekim drugim butanskim jezicima kao što su Chochangachakha, Brokpa, Brokkat i Lakha.

Dzongkha ima blisku jezičku vezu sa J'umowa, koji se govori u dolini Chumbi u južnom Tibetu.[9] Ima mnogo udaljeniju vezu sa centralnotibetanskim jezikom. Iako su govorno Dzongkha i tibetanski uglavnom međusobno nerazumljivi, oba književna oblika su pod velikim uticajem liturgijskog (klerikalnog) klasičnog tibetanskog jezika, poznatog u Butanu kao Chöke, koji su stoljećima koristili budistički monasi. Chöke se koristio kao jezik obrazovanja u Butanu sve do ranih 1960-ih kada ga je u javnim školama zamijenio Dzongkha jezik.[10]

Iako potječe od klasičnog tibetanskog, Dzongkha pokazuje mnogo nepravilnosti u promjenama zvuka koje čine službeni pravopis i standardni izgovor udaljenijim jedan od drugog nego što je to slučaj sa centralnotibetanskim.

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ "How many people speak Dzongkha?". languagecomparison.com. Pristupljeno 1. 11. 2021.
  2. ^ "Ustav Kraljevine Butan. Članak 1, § 8" (PDF). Vlada Butana. 18. 7. 2008. Arhivirano s originala (PDF), 6. 7. 2011. Pristupljeno 1. 11. 2021.
  3. ^ "Dzongkha Speaking Population | Native Dzongkha Speakers". www.languagecomparison.com. Pristupljeno 1. 11. 2021.
  4. ^ a b van Driem, George; Tshering of Gaselô, Karma (1998). Dzongkha. Languages of the Greater Himalayan Region. I. Leiden, The Netherlands: Research CNWS, School of Asian, African, and Amerindian Studies, Leiden University. str. 3. ISBN 90-5789-002-X.
  5. ^ Driem, George van (1998). Dzongkha = Rdoṅ-kha. Leiden: Research School, CNWS. str. 47. ISBN 90-5789-002-X.
  6. ^ See for instance Report on the current status of the United Nations romanization systems for geographical names: Tibetan Report on the current status of the United Nations romanization systems for geographical names: Dzongkha
  7. ^ van Driem (1992).
  8. ^ Downs (2011).
  9. ^ van Driem, George (2007). "Endangered Languages of Bhutan and Sikkim: South Bodish Languages". u Moseley, Christopher (ured.). Encyclopedia of the World's Endangered Languages. Routledge. str. 294. ISBN 978-0-7007-1197-0.
  10. ^ van Driem, George; Tshering of Gaselô, Karma (1998). Dzongkha. Languages of the Greater Himalayan Region. I. Leiden, The Netherlands: Research CNWS, School of Asian, African, and Amerindian Studies, Leiden University. str. 7–8. ISBN 90-5789-002-X.

BibliografijaUredi