Dodola

Dodola (također Doda, Dudulja i Didilja) stara je slavenska tradicija. Prema nekim tumačenjima, Dodola je slavenska božica kiše i supruga vrhovnog boga Peruna, boga gromovnika. Slaveni su vjerovali da kada Dodola pomuze njihove nebeske krave (oblake), pada kiša. Kaže se da dodola svakog proljeća leti iznad šuma i livada kako bi raširila proljetno zelenilo i okitila drveće cvjetovima.

Polivanje dodola, Uros Predić

Dodole u Bugarskoj

Naziv dodola možda je povezan s litvanskom riječi za grmljavinu (dundulis). Isto tako ime Perun s baltičkim bogom vremena Pērkons. Možda postoji i veza s grčkim proročištem Dodona, u kojem se Zeus neobično štovao kao bog vremena. U hrvatskoj i srpskoj tradiciji su u vrijeme suše održavali dodole, u Bugarskoj zvane paparuda, klanjajući se božici i moleći za kišu.

Obred

Tokom obreda mlade žene pjevale su određene pjesme za Dodolu, u kombinaciji s plesom za koji su bile odjevene u lišće i granje. Dodolski rituali su paganske ritualne igre i pesme čiji su magični elementi imali za cilj da izazove kišu. U igri su učestvovale uglavnom mlade djevojke, od 5 do 12 godina, jer su ritualna pravila zahtjevala potpunu nevinost. Djevojke su zvali dodole i bile su obučene u staru odjeću, uglavnom poderanu, na glavi su nosile vijence od trava, žitarica i cvijeća i bukete cvijeća u rukama. Glavna dodola je morala biti siroče ili posmrče, s tim da nakon njenog rođenja nije smijelo da se rodi nijedno drugo dete. Išle su selom i igrale i pjevale ispred svake kuće. Dodole su se okupljale tokom ljetnih suša. Nosile su sa sobom grančice hrasta, jer je hrast po starom indoevropskom vjerovanju drvo boga gromovnika Peruna. Kao neobična i polunaga pojava, dodola se kreće slobodno po selu zajedno sa devojkama koje je horski prate. Kada dođe pred nečije domaćinstvo obred počinje, ona pjeva stih po stih, a devojke u glas pripjev "oj dodo, oj dodole". U toku pjevanja ona igra tako što se okreće u krug. Kad otpjeva pjesmu dodola biva polivena vodom od strane domaćice. Po završetku obreda biva nagrađena. Obredi se razlikuju od mjesta do mjesta. U prizrenskom kraju djevojke nakon obilaska kuća idu u crkvu. U ovom kraju primjećuje se preplitanje religijskog i magijskog. Danas ovaj ritual još uvijek prakticiraju folklorne skupine.

U turopoljskoj tradiciji, na dan Jurjeva bira se pet najljepših djevojaka koje će u haljinama od lišća prikazati božicu Dodolu i pjevati pjesme za selo do kraja blagdana.

Možda postoji veza s lužičkosrpskom tradicijom uskršnjih pjesama, dodola se pojavljuju se u priči o Krabatu.