Wikipedia

Djevojka s naslovnice

američki mjuzikl Charlesa Vidora iz 1944.

Djevojka s naslovnice američki je film u žanru komedije i mjuzikla snimljen 1944. godine. U glavnim ulogama su Rita Hayworth i Gene Kelly. Film govori o jednoj djevojci pjevačici koja je dobila šansu da postane zvijezda kada joj se pružila prilika da bude visoko plaćena djevojka sa naslovnice. Film je režirao Charles Vidor, i bio je jedan od najpopularnijih mjuzikala tokom ratnih godina.

Djevojka s naslovnice
Izvorni naslovCover Girl
RežiserCharles Vidor Izmijeni na Wikipodacima
Producent
  • Arthur Schwartz Izmijeni na Wikipodacima
Scenarist(i)
  • Marion Parsonnet
  • Virginia Van Upp Izmijeni na Wikipodacima
Uloge
  • Rita Hayworth
  • Gene Kelly
  • Phil Silvers
  • Otto Kruger
  • Eve Arden
  • Lee Bowman
  • Anita Colby
  • Leslie Brooks
  • Curt Bois
  • Dusty Anderson
  • Jess Barker
  • Shelley Winters
  • Thurston Hall
  • Fern Emmett
  • Kathleen O'Malley Izmijeni na Wikipodacima
Muzika
  • Saul Chaplin Izmijeni na Wikipodacima
KinematografijaRudolph Maté, Allen M. Davey Izmijeni na Wikipodacima
Montaža
  • Viola Lawrence Izmijeni na Wikipodacima
Produkcija
  • Columbia Pictures Izmijeni na Wikipodacima
Distributer
Premijera
  • 20 mart 1944 Izmijeni na Wikipodacima
Trajanje107 minuta Izmijeni na Wikipodacima
Zemlja
Jezikengleski

Prvenstveno reprezentativni za Ritu Hayworth, film obiluje sa raskošnim modernim kostimima i iz 1890-ih, osam plesnih tačaka za Hayworth i pjesme Jeromea Kerna i Ire Gershwina, uključujući klasičnu pjesmu "Long Ago (and Far Away)".

Radnja

uredi

Rusty (Rita Hayworth) je pjevačica u noćnom klubu koji vodi njen momak Danny McGuire (Gene Kelly). Njena kolegica plesačica Maurine Martin učestvuje u takmičenju za naslovnicu časopisa "Vanity", pa i Rusty pokušava isto. Kad Cornelia Jackson (Eve Arden) daje Maurine slabu ocjenu, ona sabotira Rustyne šanse, dajući joj strašne savjete kako se ponašati prema Corneliji. Cornelijin šef, urednik časopisa John Coudair (Otto Kruger), odluči provjeriti Maurineine plesne sposobnosti u Dannyjevom noćnom klubu, ali njegovu pažnju odmah privlači Rusty. Ispostavilo se da je 40 godina ranije on bio impresioniran sa jednom plesačicom po imenu Maribelle Hicks, na koju ga Rusty podsjeća; kasnije on otkriva da je Maribelle ustvari Rustyna nedavno preminula baka. Danny je zabrinut da će ga Rusty, zbog svoje nove slave, napustiti. Ona je prilično voljna ostati ako bi je Danny samo pitao. John dovodi sa sobom impresarija Noela Wheatona (Lee Bowman) kako bi vidio Rusty dok izvodi svoje tačke; Noel je impresioniran i njenom ljepotom i talentom. Iza kulisa nudi joj posao. Danny joj ne želi stati na put, pa započinje svađu kako bi je otjerao. Rusty postaje zvijezda na Broadwayu nakon što se pojavila u mjuziklu koji je producirao Wheaton i odlučuje se udati za njega. U posljednjoj sekundi, međutim, ona napušta vjenčanje i ponovno se sastaje s Dannyjem.

Uloge

uredi

Muzičke tačke

uredi

Cover Girl pjesma koja je obilježila prvu saradnju Jerome Kerna i Ira Gershwina.[1]

  • "The Show Must Go On" (Kern - muzika, Gershwin - stihovi)
  • "Who's Complaining?" (Kern, Gershwin)
  • "Sure Thing" (Kern, Gershwin)
  • "Make Way For Tomorrow" (Kern, Gershwin, E.Y. Harburg - stihovi)
  • "Put Me to the Test" (Kern, Gershwin)
  • "Long Ago (and Far Away)" (Kern, Gershwin)
  • "Poor John" (Henry E. Pether - muzika, Fred W. Leigh -stihovi)
  • "Alter-Ego Dance" (Kern)
  • "Cover Girl (That Girl on the Cover)" (Kern, Gershwin)

Produkcija

uredi

Columbia Pictures prvobitno je želila da koristiti zvijezdu Warner Bros.a Dennisa Morgana za film, ali kada je Kellyjev projekt u MGM-u, Dragon Seed, odgođen, MGM produžava pozajmicu Kellyja Columbiji, omogućavajući tako snimanje ovog filma s njim.[1] Columbijin šef produkcije Harry Cohn u početku se protivio tome da Kelly glumi u filmu, ali producent Schwartz ga je ipak doveo, obećavajući Kellyju da će moći koreografirati, što mu MGM nije dozvaljao.[2] Columbia je Kellyju dala gotovo potpunu kontrolu nad snimanjem ovog filma, a mnoge su njegove ideje doprinijele njegovom trajnom uspjehu. Uklonio je nekoliko zidova zvučne scene kako bi on, Hayworth i Silvers mogli plesati duž cijele ulice u jednom snimku. Također je koristio trik fotografiju kako bi mogao plesati sa svojim sopstvenim odrazom u sekvenci "Alter-Ego Dance", postignutom pomoću superponiranja da bi svom "dvojniku" dao izgled poput duha. Kelly je, zajedno sa Stanleyjem Donenom, osmislio koreografiju.[1]

Historičari filma smatraju "Djevojku s naslovnice" prekretnicom s kojom je Kelly napravio korak ka muzičkoj ulozi koja je nagovijestila njegove najbolje buduće uloge.[3] Film je bio četvrti Hayworthin mjuzikl: prva dva koja je radila nasuprot Freda Astairea.[2] Hayworthin pjevački glas sinhronizirala je Martha Mears.[1]

Djevojka s naslovnice je prvi Columbijin Technicolor mjuzikl,[1] a za tekstopisca Arthura Schwartza njegov prvi poduhvat u produkciji. Film je bio veliki hit, a od Hayworth i Kellyja stvorio je zvijezde. Uspjeh filma uzrokovao je da MGM pažljivije obrati pažnju na Kellyja kao umjetnički vrijednog i omogućili su mu da kreira svoje plesne tačke za svoj sljedeći film, Anchors Aweigh (1945), gdje je također glumio Frank Sinatra. Columbia je kupila filmska prava na Pal Joey, na kojem je Kelly prethodno glumio na Broadwayju, nadajući se da će se Kelly i Hayworth ponovo pojaviti zajedno, ali MGM ga je odbio posuditi, umjesto toga snimljen je film sa Sinatrom koji je igrao glavnu ulogu.[2]

Reference

uredi
  1. ^ a b c d e "Notes" on TCM.com
  2. ^ a b c Landazuri, Margarita. "Cover Girl" (article) Arhivirano 22. 6. 2020. na Wayback Machine on TCM.com
  3. ^ Hess, Earl J.; Dabholkar, Pratibha A. (2009). Singin' in the Rain: The Making of an American Masterpiece. Lawrence, Kansas: University Press of Kansas. str. 33. ISBN 978-0-7006-1656-5.

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Djevojka_s_naslovnice&oldid=3495109"