Dardanelski mir
Dardanelski mir (također poznat kao Dardanelski sporazum o miru, trgovini i tajnom savezu) zaključen je između Osmanlijskog Carstva i Velike Britanije 5. januara 1809. u Çanakkale, Osmanlijsko Carstvo. Ugovorom je okončan Anglo-turski rat. Porta je obnovila velike britanske trgovačke i pravne privilegije u carstvu. Britanija je obećala da će zaštititi integritet Osmanlijskog Carstva od francuske prijetnje, kako svojom flotom, tako i snabdijevanjem oružjem Carigrada. Sporazum je potvrdio princip da nijedan ratni brod bilo koje sile ne smije ulaziti u moreuz Dardanele i Bosfor. Sporazum je prethodio Londonskoj konvenciji o moreuzima iz 1841. godine, kojom su se ostale velike sile obavezale na isti princip.[1]
| Vrsta | Mirovni sporazum |
|---|---|
| Potpisan | 5. januar 1809. |
| Lokacija | Çanakkale, Osmanlijsko Carstvo |
| Potpisnici |
Osmanlije je predstavljao Mehmed Emin Vahat Efendi, a britance Robert Adair.
Sporazum uredi
Prema ovom sporazumu koji se sastojao od dvanaest članova, Osmanlijske zemlje koje je osvojilo Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske je vraćeno Osmanlijskom Carstvu, a imovina britanskih trgovaca u osmanslijkim zemljama, koje je zaplijenjeno tokom rata, je vraćeno njihovim vlasnicima.
U Članu 4. je potvrđen prethodni sporazum između Ujedinjenog Kraljevstva i Osmanlijskog Carstva iz septembra 1675. godine, koji je predstavljao sažetak prethodnih britanskih ustupaka i kapitulacija. Osim toga, u članu 5. je navedeno da će Ujedinjeno Kraljevstvo također osigurati povoljne uslove za osmanlijske brodove i trgovce koji će trgovati unutar njenih granica.
Sedmi, osmi i deveti član uveli su propise o diplomatskom zastupništvu. Ambasadori bi se međusobno poštovali, a Osmanlijsko Carstvo bi moglo imenovati konzule u zemljama pod upravom Ujedinjenog Kraljevstva, uključujući Maltu, kako bi zaštitili prava svojih podanika. Dodjeljivanje prevodilaca u diplomatska predstavništva Velike Britanije u Osmanlijskim zemljama bilo bi moguće uz saglasnost koje će izdati Osmanlijsko Carstvo. Trgovcima i zanatlijama neće biti odobrena licenca prevodioca. Podanici Osmanlijskog Carstva nisu mogli biti imenovani za britanske konzule. U desetom članku je navedeno da osmanlijski podanici ne mogu biti uzeti pod zaštitu Ujedinjenog Kraljevstva.
Jedanaestim članom, koji je najvažniji član sporazuma, podsjeća se da je ratnim brodovima u prethodnim periodima uvijek bio zabranjen prolaz kroz Dardanele i Bosfor, a od svih država se tražilo da se pridržavaju ovog starog pravila u vrijeme mira. Britanska strana je izjavila da će se pridržavati ovog pravila.
Tajnim odredbama Ujedinjeno Kraljestvo se obavezalo da će podržati Osmanlijsko Carstvo u slučaju sukoba sa Francuskom.[2]
Reference uredi
- ^ Charles G. Fenwick, "The New Status of the Dardanelles." American Journal of International Law 30.4 (1936): 701-706.
- ^ "Türk dış politikası: Osmanlı dönemi". 31. 3. 2017. Pristupljeno 19. 5. 2023.