Džentlmenski sporazum
Džentlmenski sporazum američki je dramski film snimljen 1947. u režiji Elije Kazana koji je i koscenarist zajedno sa Mossom Hartom. Scenarij je zasnovan na istoimenom romanu Laure Z. Hobson iz 1947. Glavne uloge tumače Gregory Peck, Dorothy McGuire i John Garfield. Film je priča o novinskom reporteru koji se pretvara da je jevrejske vjeroispovijesti kako bi mogao pokriti priču o antisemitizmu, i tako lično otkriva prave dubine netrpeljivosti i mržnje.
| Džentlmenski sporazum | |
|---|---|
 Originalni poster filma | |
| Izvorni naslov | Gentleman's Agreement |
| Režiser | Elia Kazan |
| Producent | Darryl F. Zanuck |
| Scenarist(i) | Moss Hart Elia Kazan (na osnovu istoimenog romana Laure Z. Hobson |
| Uloge | Gregory Peck Dorothy McGuire John Garfield Celeste Holm June Havoc Anne Revere |
| Muzika | Alfred Newman |
| Kinematografija | Arthur C. Miller |
| Montaža | Harmon Jones |
| Produkcija |
|
| Distributer | Twentieth Century Fox |
| Premijera | 11. novembar 1947. |
| Trajanje | 118 minuta |
| Zemlja | SAD |
| Jezik | engleski |
| Budžet | 1,9 miliona dolara[1][2] |
| Zarada | 7,8 miliona dolara[3] |
Džentlmenski sporazum je dobio 8 nominacija za Oscara a osvojio ih je ukupno 3 i to u kategorijama za najbolji film (Darryl F. Zanuck), najbolju režiju (Elia Kazan), i najbolju sporednu glumicu (Celeste Holm). Također, dobitnik je još 3 Zlatna globusa u istim kategorijama. Dean Stockwell je dodatno dobio specijalnu nagradu Zlatnog globusa za najboljeg maloljetnog glumca.[4] U vrijeme izdavanja filma bio je kontroverzan, i imao je sličnu temu kao i film Unakrsna vatra , koji je objavljen iste godine. Iako je Unakrsna vatra prvobitno bila priča o homofobiji, kasnije je tema promijenjena u antisemitizam.
Radnja
uredi
Philip Schuyler Green (Gregory Peck) je udovac po zanimanju novinar koji se upravo preselio u New York City sa sinom Tommyem (Dean Stockwell) i majkom (Anne Revere ). Green se sastaje sa urednikom i izdavačem magazina Johnom Minifyem (Albert Dekker), koji traži od Greena, da kao osoba koja nije jevrejske vjeroispovijesti napiše članak o antisemitizmu. U početku on nije bio baš oduševljen zadatkom, pošto je bio u dilemi kako pristupiti temi na svjež način. Green postaje inspirisan idejom da usvoji jevrejski identitet i da se predstavi kao ("Phil Greenberg") i piše o svojim iskustvima iz prve ruke.
Na svečanoj večeri, Phil upoznaje Minifyevu razvedenu nećaku Kathy Lacey (Dorothy McGuire), nastavnicu predškolskog obrazovanja, za koju se ispostavlja da je osoba koja je prvobitno predložila ideju za priču. Sutradan, neposredno nakon otkrivanja svojih seksističkih predrasuda, Phil pokušava objasniti antisemitizam svom malom sinu, koji je već sazrio da mu se objesne takve stvari. Green kaže svojoj majci da mu je čudno da je ideja za članak došla iz glave jedne "žene". Njegova majka odgovara: "Zašto, žene imaju pravo na mišljenje". Phil i Kathy počinju da se zabavljaju. Green i Minify se slažu da drže u tajnosti činjenicu da Phil nije Jevrej.
Phil se suočava sa velikim poteškoćama u otpočinjanju svog zadatka. On shvata da nikada niko neće moći osjetiti šta druga osoba osjeća, sve dok to lično sve ne doživi. On se sjeća da je "živio kao rođeni žitelj Oklahome (Okie) pored autoputa Route 66" ili kao rudar kada je pisao prethodne članke. To je više volio da radi umjesto da vuče nekoga za rukav i moli za razgovor. Tada je odlučio da piše članak sa naslovom: "Bio sam jevrej šest mjeseci". Iako Kathy izgleda da ima liberalne stavove, kada otkriva šta Philip namjerava učiniti, ona je iznenađena i pita ga da li je on zaista Jevrej. Oni osjećaju pritisak na njihovu vezu zato što Kathy prešutno pristaje na netrpeljivost prema Jevrejima.
U redakciji magazina, Philu je dodijeljena sekretarica, Elaine Wales (June Havoc), koja otkriva da je ona također Jevrejka. Ona je morala promijeniti svoje ime kako bi mogla dobiti posao. Njena molba za posao pod pravim imenom, imala je zvučno jevrejsko ime, Estelle Wilovsky, i bila je odbijena. Nakon što Phil obavještava Minifya o njenim iskustvima, Minify naređuje magazinu da usvoje politiku zapošljavanja kojom bi se otvorila vrata za Jevreje. Wales je rezervisana prema novoj politici, bojeći se da bi "pogrešni Jevreji" koji bi bili zaposleni mogli upropastiti stvari za nekoliko Jevreja koji sada rade u redakciji. Phil upoznaje urednicu modne sekcije magazina Anne Dettrey (Celeste Holm), koja postaje njegova dobra prijateljica i potencijalno nešto više, posebno kada se produbljuje jaz između Phila i Kathy.
Philov prijatelj iz djetinjstva, Dave Goldman (John Garfield), koji je također Jevrej, seli se u New York u potrazi za poslom i živi sa Greenovom porodicom, dok traži dom za svoju porodicu. Dave također doživljava antisemitizam, kada mu je jedan pripadnik oružanih snaga rekao da mrzi Jevreje, usljed čega izbija tuča ali je vojnik zbog toga morao biti udaljen. Stambeni prostor je jako oskudan u gradu, ali je posebno teško za Goldmana naći stan, jer neće svi stanodavci da iznajmljuju jevrejskim porodicama. Kada Phil kaže Daveu o svom projektu, Dave mu daje podršku, ali je ipak zabrinut. Dok Phil nastavlja da istraživa svoju priču, on doživljava nekoliko incidenata netrpeljivosti. Kada se njegova majka razbolila usljed tegoba sa srcem, doktor ga odvraća od savjetovanja sa specijalistom koji očigledno ima jevrejsko ime, što ukazuje, po njegovim riječima, da bi mogao biti prevaren. Kada mu Phil otkriva da je i on sam Jevrej, doktoru postaje neugodno i odlazi. Osim toga, poštar je šokiran kada vidi da je jevrejsko ime napisano na poštanskom sandučetu, umjesto njegovog krštenog imena. Isto tako, kada je Phil želio proslaviti svoj medeni mjesec van grada u luksuznom hotelu za bogate ljude, upravitelj hotela odbija registrirati Phila jer je Jevrej, i kaže mu da se prijavi u drugi hotel. Tommy postaje meta maltretiranja kada je njegova škola otkrila da je Jevrej. Phil muku muči sa načinom kako Kathy tješi Tommya, kada mu je rekla da pogrdni nadimak "prljavi Jevrej" nije u redu samo zato što on nije Jevrej, a ne epitet sam po sebi.
Kathy dodatno otkriva svoje stavove kada su ona i Phil objavili zaruke. Njena sestra Jane (Jane Wyatt) ih poziva na proslavu u svoj dom u Darien, Connecticut, grad koji je poznat kao "zaostala" zajednica u kojoj Jevreji nisu dobrodošli. U strahu da će doživjeti neugodne scene, Kathy želi reći svojoj porodici i prijateljima da se Phil samo pretvara da je Jevrej, ali Phil ubjeđuje Kathy da to otkrije samo svojoj sestri Jane. Na zabavi, svi su vrlo prijateljski prema Philu, iako mnoge zvanice nisu bile u "mogućnosti" da prisustvuju. Dave najavljuje da će morati napustiti svoj posao, jer ne može naći prebivalište za svoju porodicu. Kathy ima praznu vikendicu u Darienu, ali iako Phil to vidi kao očigledno rješenje za Daveov problem, Kathy nije voljna da to učini u strahu da ne uvrijedi komšije iznajmljivanjem vikendice jevrejskoj porodici. Ona i Phil prekidaju zaruke. Phil je najavio da će napustiti New York kada njegov članak bude objavljen. Po njegovom objavljivanju bio je jako dobro primljen od strane redakcije magazina.
Kathy se sastaje sa Daveom i govori mu kako joj se smučilo kada je jedan gost na zabavi pričao vic ispunjen predrasudama. Međutim, ona nema odgovora kada je Dave pita šta je ona uradila u vezi toga. Ona tada shvata da se šutnjom odobrava predrasuda. Sutradan, Dave kaže Philu da su on i njegova porodica odlučili da se presele u vikendicu u Darien, a Kathy će se preseliti zajedno sa sestrom u susjednu kuću kako bi bili sigurni da će Dave i njegova porodica biti dobro tretirani od strane njihovih susjeda. Kada je Phil čuo za ovo odmah se pomirio sa Kathy.
Uloge
uredi- Gregory Peck - Philip Schuyler Green
- Dorothy McGuire - Kathy Lacy
- John Garfield - Dave Goldman
- Celeste Holm - Anne Dettrey
- Anne Revere - gđa Green
- June Havoc - Elaine Wales
- Dean Stockwell - Tommy Green
- Albert Dekker - John Minify
- Jane Wyatt - Jane
- Sam Jaffe - profesor Fred Lieberman
Pozadina
urediLaura Z. Hobson je dobila inspiraciju da napiše roman nakon zajedljivih antisemitskih komentara senatora Johna Rankina kojem su aplaudirali kada se nalazio za govornicom Kongresa. Roman je potom objavljivan u dijelovima u magazinu "Cosmopolitan" od novembra 1946. do februara 1947, izazvavši pravu buru. Ovo je podstaklo šefa Fox studija Darryla F. Zanucka (jedan od rijetkih direktora studija koji nije bio Jevrej) da otkupi prava na roman. Iako se film i adaptacija knjige bave pitanjima netrpeljivosti i predrasuda, film se razlikuje od romana, fokusirajući se na antisemitizam i judaizam umjesto originalnih tema iz romana: homoseksualnosti i homofobije. Zanuck je odlučio napraviti filmsku verziju romana Laure Z. Hobson nakon što mu je odbijeno članstvo u jednom golf klubu u okolini Los Angelesa, jer se pogrešno pretpostavljalo da je jevrejskog porijekla. Prije nego je snimanje počelo, Samuel Goldwyn i drugi uticajni ljudi iz svijeta filma prišli su Darrylu Zanucku i zamolili ga da ne snima film, bojeći se da će "prouzrokovati nevolje". Oni su također upozorili da glavni čovjek cenzure filmske industrije (Hays Code), Joseph Breen, možda neće dozvoliti da film prođe cenzuru, a bio je i poznat po tome što je omalovažavajuće govorio o Jevrejima. Preovladavala je zabrinutost zbog lika Dorothy McGuire koja je razvedena i tako prekoračila odredbe Nacionalne legije za pristojnost na filmu. Film spominje tri stvarne ličnosti koje su bile dobro poznate po svom rasizmu i antisemitizmu u to vrijeme: senator Theodore Bilbo (Demokrat iz Mississippija), koji se zalagao da se svi Afroamerikanci pošalju nazad u Afriku; kongresmen John Rankin (Demokrat iz Mississippija), koji je javno vrijeđao kolumnistu Waltera Winchella na sjednici Predstavničkog doma; i vođa organicazija "Dijelimo naše bogatstvo" i "Kršćanska nacionalistička kampanja" Gerald L.K. Smith, koji je pokušao svim pravnim sredstvima da spriječi Twentieth Century Fox da prikaže film u Tulsi. On je izgubio slučaj, ali je onda tužio Fox i tražio odštetu u visini od milion dolara. Sud je 1951. godine poništio slučaj.
Producent Darryl F. Zanuck je tražio pravni savjet u vezi sa imenovanjem tri antisemitske političke ličnosti. Kada mu je rečeno da postoji samo mali rizik tužbe zbog klevete, Zanuck, koji nije bio Jevrej, odgovorio je: "Neka nas tuže. Oni se neće usuditi, a ako se to desi, ništa me ne bi činilo toliko sretnim nego da se pojavim lično kao svjedok ili optuženi na suđenju." Kako se kasnije ispostavilo, senator Theodore Bilbo je umro prije premijere filma, kongresmen John Rankin je izgubio kampanju da zamijeni Bilboa (ali je ipak ostao u Kongresu).[5]
Snimanje
urediSnimanje je počelo krajem maja 1947. godine, a trajalo je tri mjeseca. Film je imao premijeru u novembru iste godine uz velike pohvale kritike.
Uloga Phillipa Greena je prvi put ponuđena Caryu Grantu, ali on ju je odbio. Grant je odbio ulogu jer je tvrdio da je bio jevrejskog porijekla i smatrao je da je izgledao jevrejski. On je ustvrdio: "Javnost neće biti uvjerena mojim portretom osobe koja nije Jevrej i pokušava da prikaže sebe isključivo kao Jevreja." Peck je odlučio da prihvati ulogu, iako ga je njegov agent savjetovao da je odbije, vjerujući da bi uloga Pecku mogla naštetiti njegovoj karijeri. Glumac John Garfield koji je bio jevrejskog porijekla složio se da igra manju ulogu u filmu. Neki dijelovi filma su snimljeni na lokaciji u Darienu, Connecticut.[6] Gregory Peck nije se dobro slagao sa režiserom Elijom Kazanom. Kazan je izjavio novinarima da je bio vrlo razočaran izvedbom Pecka i njih dvojica nikada više poslije toga nisu radili zajedno. Godine 1984. Gregory Peck je ustvrdio da je bio pogrešno citiran u jednom intervjuu iz 1967. godine u kojem je rekao da je Elia Kazan bio pogrešan režiser za film. Glumac je rekao:
"Posrijedi je nesporazum. Ja mislim da nije mogao biti bolji režiser za film nego što je bio on. Ono što sam mislio je da nas dvojica nismo imali dobre odnose;.. Emocionalno, nismo bili na istim talasnim dužinama. Mislim da nisam uradio dobar posao za njega. Da sada radim s njim, kao zreo čovjek, mislim da bih pružio puno bolju izvedbu".
Uprkos osvajanju Oscara za najbolju režiju, Elia Kazan je otkrio u kasnijem intervjuu da on nikada nije volio ovaj film, zbog osjećaja da je nedostajalo strasti s njegove strane i smatrao je da je romantika bila previše usiljena. Gregory Peck je kasnije izjavio u vezi filma: "Osjetili smo da smo hrabri pioniri u istraživanju antisemitizma u Sjedinjenim Američkim Državama - danas to sve izgleda zastarjelo."[5]
Kritike
urediInternetski filmski agregator Rotten Tomatoes daje filmu rejting od 78%, na osnovu 37 recenzija, uz prosječnu ocjenu 7 / 10. Konsenzus kritičara sa sajta glasi: "Film povremeno ne uspijeva da se saživi sa tematikom - i možda je "važan" više nego što je "velik" - ali nastupi Gregorya Pecka i Dorothy McGuire su vrhunski."[7]
Slijedi izabrana kritika:
Kao žanr, političke propagandne drame ponovo su se pojavile tokom kasnih 1940-ih, kada je Hollywood bio posvećen naporima u istraživanju rasne diskriminacije, prvo protiv Jevreja, zatim protiv crnaca i Indijanaca. Oskarom nagrađeni film iz 1947. godine pod nazivom "Džentlmenski sporazum" u režiji Elije Kazana zasnovan je na romanu Laure Z. Hobson i prilagođen za ekran od strane Mossa Harta, ilustruje sve okrutnosti i nepravde antisemitizma. Iako film izgleda pitom i naivan po današnjim standardima, to je definitivno veliki korak ka sazrijevanju Hollywooda. Leonard Quart i Albert Auster ispravno su primijetili da je politička propagandna drama s kraja 1940-ih i ranih 1950-ih prenijela "optimizam koji odbija da se miri sa činjenicom da postoje problemi koji su nerješivi", ili barem ovi filmovi se direktno suočavaju sa problemima. Za divno čudo, "Džentlmenski sporazum" je bio prvi koji je riječ "Jevrej" eksplicitno koristio u igranom filmu. Kazanov film je bio prvi veliki holivudski napad na antisemitizam. Režiser je jednom rekao da film govori publici: "Vi ste prosječni Amerikanac, i vi ste antisemiti. Antisemitizam je u vama." Ovaj film bi trebao da promijeni mnoga ljudska mišljenja u vezi sa postupanjem prema Jevrejima. Iako je narativni dio preispitao antisemitizam koji je vladao u višoj klasi i svijetu profesionalaca, film je po prvi put na ekran uveo temeljno pitanje antisemitizma. "Džentlmenski sporazum" je pokrenuo ciklus filmova sa tematikom društvenog problema oko rasnih pitanja. U tu listu uključeni su sljedeći filmovi: Pinky (1949), Dom hrabrih (1949), Uljez u prašini (1949), Đavolja vrata ( 1949), Slomljena strijela (1950), Apač (1954), Bezakonje (1950), i Viva Zapata! (1952). U filmu, Gregory Peck igra novinara rođenog kao kršćanin koji odlučuje da se predstavi kao Jevrej kako bi iz prve ruke iskusio rasne predrasude. Sve to zbog jednog članka u magazinu. Kao i većina filmova sa društvenom sviješću tog vremena, "Džentlmenski sporazum" opisuje romansu, ovaj put između kćerke (Dorothy McGuire) Peckovog izdavača i novinara Pecka. Za McGuire se ispostavlja da je dovoljno i sama netrpeljiva da umalo nije upropastila vezu; usprkos njenoj inteligenciji, ona jednostavno ne može da se odbrani od predrasuda. U jednom od najboljih dijaloga filma, ona kaže Pecku: "Ne drži mi više lekcije o toleranciji. Muka mi je od toga!"
Emanuel Levy[8]
Reference
uredi- ^ Solomon, Aubrey (1989). Twentieth Century Fox: A Corporate and Financial History. Lanham, Maryland: Scarecrow Press, str. 244, ISBN 978-0-8108-4244-1.
- ^ https://archive.org/stream/variety171-1948-07#page/n0/mode/1up
- ^ Box Office Information for Gentleman's Agreement. Arhivirano 11. 8. 2014. na Wayback Machine The Numbers. Pristupljeno 4. mart 2013.
- ^ "Nagrade na imdb.com". imdb.com. Pristupljeno 19. 3. 2016.
- ^ a b "Zanimljivosti na imdb.com". imdb.com. Pristupljeno 29. 3. 2016.
- ^ Lynn Haney (2003). Gregory Peck: A Charmed Life. Da Capo Press. ISBN 0-7867-1473-5.
- ^ "GENTLEMAN'S AGREEMENT (1947)". rottentomatoes.com. Pristupljeno 25. 3. 2016.
- ^ "Gentleman's Agreement (1947): Kazan's Oscar-Winning Drama about Anti-Semitism". emanuellevy.com. Pristupljeno 25. 3. 2016.