Kognitivno-bihevioralna terapija
Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) (u značenju terapija shvatanja i ponašanja) jeste "struktuirana, kratkoročna, prezentno orijentirana psihoterapija za depresiju, usmjerena ka rješavanju trenutnih problema i modificiranje disfunkcionalnog (netačnog i/ili nepomagajućeg) razmišljanja i ponašanja."[1] Ime se odnosi na terapiju ponašanja, kognitivnu terapiju, te terapiju zasnovanu na kombinaciji osnovnih bihevioralnih i kognitivnih principa.[1] Većina ljekara koji rade sa pacijentima koji se nose sa anksioznosti i depresijom koriste spoj kognitivne i bihevioralne terapije. Ova tehnika podrazumijeva da mogu biti ponašanja koja ne mogu biti upravljana preko razumnih misli, ali radije dolaze zasnovane na prethodnom stanju iz okoline i ostalih vanjskih i/ili unutarnjih utjecaja. CBT je "usredotočena na problem" (primjenjiva za specifične probleme) i "akcijski orijentirana" (ljekar pokušava pomoći pacijentu u odabiru posebnih strategija za adresiranje tih problema),[2] ili direktivna u svom ljekarskom pristupu.
| MeshID | D015928 |
|---|
CBT se pokazala kao efektivna za tretman raznih stanja, uključujući poremećaj ponašanja, anksiozni poremećaj, poremećaj ličnosti, poremećaj jedenja, poremećaj korištenja supstanci, Tic poremećaj, te psihotični poremećaji. Većina CBT tretmanskih programa za posebne poremećaje se ocjenjuju po efikasnosti; trend zdravstvene njege tretmana baziranog na dokazima, gdje se posebni tretmani za simptomatske dijagnoze preporučuju, preferira CBT u odnosu na ostale pristupe kao npr. psihodinamične tretmane.[3] Ipak, ostali istražioci se pitaju za validnost takvih tvrdnji u vezi sa superiornosti CBT-a u odnosu na druge tretmane.[4][5]
Opis
urediUobičajena kognitivna bihevioralna terapija podrazumijeva da mijenjanje maladaptivnog razmišljanja dovodi do promjena u afektima i ponašanju,[6] ali nedavne varijante potječu izmjene u vezi osobe sa maladaptivnim razmišljanjem prije nego izmjenama u samom razmišljanju.[7] Doktori ili računarski programi koriste CBT tehnike za pomoć osobama da se suoče sa svojim obrascima i vjerovanjima, te mijenjanjem "grešaka u razmišljanju poput prekomjerne generalizacije, uveličavanjem negativnosti, smanjivanjem pozitive te katastrofiziranja" sa "više realističnim i učinkovitim mislima, iako smanjivanjem emotivne tuge i samoporažavajućeg ponašanja." [6] Ove greške u razmišljanju su poznate kao kognitivni poremećaji. Kognitivni poremećaji mogu biti ili pseudo- diskriminatorno uvjerenje ili prekomjerna generalizacija nečega [1]. CBT tehnike mogu se također mogu koristiti za pomoć pojedincima koji su više otvoreni, misaoni, te svjesni stava prema njima tako da smanje njihov utjecaj.[7]
Reference
uredi- ^ a b Beck, J. S. (2011). Cognitive behavior therapy: Basics and beyond (2nd Ed.) (str. 19-20). New York, NY: The Guilford Press.
- ^ Schacter, D. L., Gilbert, D. T., & Wegner, D. M. (2010). Psychology. (2nd ed., str. 600). New York: Worth Pub.
- ^ Lambert MJ, Bergin AE, Garfield SL (2004). "Introduction and Historical Overview". u Lambert MJ (ured.). Bergin and Garfield's Handbook of Psychotherapy and Behavior Change (5th izd.). New York: John Wiley & Sons. str. 3–15. ISBN 0-471-37755-4.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Baardseth, T. P., Goldberg, S. B., Pace, B. T., Wislocki, A. P., Frost, N. D., et. al. (2013). Cognitive-behavioral therapy versus other therapies: Redux. Clinical Psychology Review, 33, 395-405.
- ^ Shedler, J. (2010). The efficacy of psychodynamic psychotherapy. American Psychologist, 65(2), str. 98-109.
- ^ a b Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomHassettAL - ^ a b Hayes, Steven C.; Villatte, Matthieu; Levin, Michael; Hildebrandt, Mikaela (2011). "Open, Aware, and Active: Contextual Approaches as an Emerging Trend in the Behavioral and Cognitive Therapies". Annual Review of Clinical Psychology. 7: 141–68. doi:10.1146/annurev-clinpsy-032210-104449. PMID 21219193.