Bitka kod Firaza[1] je posljednja bitka muslimanskog vojskovođe Halida ibn Velida na području Bizantiji. Dogodila se januara 634. godine između vojske Pravednog halifata predvođene Halid ibn Velidom i kombinovanih snaga Bizantije, Sasanidskog Perzijskog carstva i kršćanskih Arapa. Muslimanske snage brojale su oko 15.000 boraca[2] dok su protivničke snage bile i do 10 puta brojnije od muslimanske vojske.[2]
Rezultat bitke je bila pobjeda halifata[3] i prvo muslimansko osvajanje Mezopotamije. Muslimansko osvajanje Perzijskog Carstva je kompletirano nakon pobjede u bici kod Kadisije.
Do kraja 633. godine, muslimanska vojska je već gospodarila dolinom rijeke Eufrat.
U ovoj dolini, u gradu Firazu, koji se nalazio na rubu Perzijskog carstva, i dalje se nalazio garnizon perzijske vojske.
Halid ibn Velid je odlučio da osvoji ovaj grad, kako bi spriječio da se Perzijanci dobro organiziraju i pokušaju da povrate izgubljene teritorije. Zbog toga je sa svojom vojskom krenuo prema Firazu u prvoj nedjelji decembra 633. godine. U to doba, Firaz se nalazio na granici Perzijske i Bizantijske imperije. Bizantijska vojska je odlučila da pruži pomoć perzijskoj u borbi protiv Halidove vojske.
Ujedinjene snage Perzijanaca, Bizantijaca i saveznika, kršćanskih Arapa bile su oko deset puta brojnije od muslimanske vojske. Impresioniran impozantnom vojnom snagom koalicije, bizantijski general poslao je oholu poruku Halid ibn Velidu tražeći bezuslovnu predaju muslimanske vojske. Halid mu je odgovorio da će odgovor dobiti na bojnom polju.[4]
Prije same bitke, Halid je postavio vojsku čime je omogućeno neprijatelju da neometano pređe preko Eufrata. Kada su Halidovi protivnici uradili upravo ono što je on i želio, naredio je muslimanskoj vojsci da krene u akciju.
Perzijancima i Bizantijcima rijeka se nalazila iza leđa, a Halid je usvojio istu taktiku borbe kao i u slučaju bitke kod Mazara. U sukobu koji je uslijedio neprijatelj je uskoro izgubio tlo pod nogama. Prilikom povlačenja, Perzijanci i Bizantijci su skakali u rijeku u općem stanju užasa i zbunjenosti, dok su ih Halidove snage gađale strijelama pri povlačenju. Sukob je prerastao u krvavu bitku i preko 50.000 Bizantijaca, Perzijanaca i kršćanskih Arapa je izgubilo život na bojnom polju. Bitka je ubrzo završena i Firaz, posljednje perzijsko uporište u Mezopotamiji, palo je pod muslimansku vlast. Bitka za Firaz doprinjela je daljnjem muslimanskom ugledu.[5]
