Wikipedia

Bibliografija

Bibliografija (grč. [βιβλίον – biblion = knjiga + -γραφία -grafía = pisanje), kao disciplina, tradicionalno je akademsko proučavanje knjiga kao fizičkih, kulturnih objekata; u tom smislu, poznat je i kao bibliologija[1] (grč. -λογία – logía = nauka, učenje). Engleski pisac i bibliograf John Carter opisuje „bibliografiju“ kao reč koja ima dva značenja: jedno, spisak knjiga za dalje proučavanje ili radova koje je autor konsultovao (ili „enumerativna bibliografija“); drugi, primenljiv za kolekcionare, je "proučavanje knjiga kao fizičkih objekata" i "sistematski opis knjiga kao predmeta" (ili opisna bibliografija).Šablon:Sfnb

Bibliografije u Univerzitetskoj biblioteci u Grazu

Etimologija uredi

Riječ bibliografijaia (βιβλιογραφία) koristili su grčki pisci u prva tri stoljeća nove ere da bi označila ručno prepisivanje knjiga. U 12. stoljeću, riječ je počela da se koristi za „intelektualnu aktivnost sastavljanja knjiga“. U 17. stoljeću se tada pojavilo moderno značenje, značenje opisa knjiga.[2] Do sada se polje bibliografije proširilo na studije koje smatraju knjigu materijalnim objektom.[3] Bibliografija, u svojoj sistematskoj potrazi za razumijevanjem prošlosti i sadašnjosti kroz pisane i štampane dokumente, opisuje način i sredstva izvlačenja informacija iz ovog materijala. Bibliografi su zainteresovani da međusobno upoređuju verzije tekstova, a ne da tumače njihovo značenje ili procenjuju njihov značaj.[4]

Područje studija uredi

Bibliografija je specijalizirani aspekt biblotekarstva (ili biblioteka i informatika, LIS) i dokumentologije. Osnovao ga je Belgijanac, po imenu Paul Otlet (1868–1944), koji je bio osnivač oblasti dokumentacije, kao grane informatičkih nauka, koji je pisao o "nauci bibliografije."[5][6] Međutim, nedavno su se čuli glasovi koji tvrde da je "bibliografska paradigma" zastarjela i da danas nije uobičajena u LIS-u. Odbranu bibliografske paradigme pružio je Hjørland (2007).[7]

Kvantitativna studija bibliografija poznata je kao bibliometrija, koja je danas uticajna podoblast u LIS-u [8][9] i koristi se za velike odluke o naplati kao što je otkazivanje velike ponude putem alata za analizu podataka kao što je Unpaywall Journals.[10]

Oblasti uredi

Carter i Barker opisuju bibliografiju kao dvostruku naučnu disciplinu – organizirano nabrajanje knjiga (enumerativna bibliografija) i sistematski opis knjiga kao fizičkih objekata (deskriptivna bibliografija). Ova dva različita koncepta i prakse imaju odvojena obrazloženja i služe različitim svrhama.Šablon:Sfnb Inovatori i začetnici u ovoj oblasti uključuju W. W. Grega, Fredsona Bowersa, Philipa Gaskella i G. Thomasa Tansellea.

Bowers (1949) se odnosi na enumerativnu bibliografiju kao proceduru koja identifikuje knjige u „specifičnim zbirkama ili bibliotekama“, u određenoj disciplini, od autora, štampara ili perioda proizvodnje (3). On se odnosi na deskriptivnu bibliografiju kao sistematski opis knjige kao materijala ili fizičkog artefakta. Analitička bibliografija, kamen temeljac deskriptivne bibliografije, istražuje štampanje i sve fizičke karakteristike knjige koje daju dokaze koji utvrđuju historiju knjige i prenos (10). To je preliminarna faza bibliografskog opisa i pruža vokabular, principe i tehnike analize koje deskriptivni bibliografi primjenjuju i na kojima zasnivaju svoju deskriptivnu praksu. Deskriptivni bibliografi slijede posebne konvencije i pripadajuću klasifikaciju u svom opisu. Naslovi i naslovne stranice su transkribovani kvazifaksimilskim stilom i reprezentacijom. Ilustracija, tip slova, povez, papir i svi fizički elementi koji se odnose na identifikaciju knjige slijede formuličke konvencije, kao što je Bowers utvrdio u svom temeljnom opusu „Principi bibliografskog opisa“. Misao izražena u ovoj knjizi suštinski se proširuje na revolucionarnu teoriju W. W. Grega koja se zalagala za usvajanje formalnih bibliografskih principa (Greg 29). U osnovi, analitička bibliografija se bavi objektivnom, fizičkom analizom i istorijom knjige, dok deskriptivna bibliografija koristi sve podatke koje analitička bibliografija daje, a zatim ih kodificira s ciljem da se identifikuje idealna kopija ili oblik knjige koji najviše predstavlja početničke tiskare. koncepcija i namjera u štampi. Osim što smatra da se bibliografska studija sastoji od četiri međusobno zavisna pristupa (nabrajajući, deskriptivni, analitički i tekstovni), Bowers primjećuje još dvije potkategorije istraživanja, naime istorijska bibliografija i estetska bibliografija.[11] I historijska bibliografija, koja uključuje istraživanje štamparskih praksi, alata i srodnih dokumenata, i estetska bibliografija, koja ispituje umjetnost oblikovanja slova i knjiga, često koriste analitički bibliografi.

D. F. McKenzie je proširio prethodne pojmove o bibliografiji koje su iznijeli Greg, Bowers, Gaskell i Tanselle. On opisuje prirodu bibliografije kao "discipline koja proučava tekstove kao zapisane forme, i procese njihovog prenošenja, uključujući njihovu proizvodnju i recepciju" (1999 12). Ovaj koncept proširuje opseg bibliografije kako bi uključio "tekstove koji nisu u knjigama" i objašnjenje njihovog materijalnog oblika i strukture, kao i tekstualne varijacije, tehničke i proizvodne procese koji u igru unose sociokulturni kontekst i efekte. Mekenzijeva perspektiva kontekstualizuje tekstualne objekte ili artefakte sa sociološkim i tehničkim faktorima koji utiču na proizvodnju, prenošenje i, konačno, idealnu kopiju (2002 14). Bibliografija se općenito tiče materijalnih uslova knjiga [kao i drugih tekstova] kako su dizajnirane, uređene, štampane, distribuirane, preštampane, prikupljene.[12]

Bibliografski radovi se razlikuju po količini detalja u zavisnosti od svrhe i općenito se mogu podeliti u dve kategorije: enumerativna bibliografija (naziva se i kompilativna, referentna ili sistematska), koja rezultira pregledom publikacije u određenoj kategoriji i analitička ili kritička bibliografija, koja proučava proizvodnju knjiga.[13][14] U ranijim vremenima, bibliografija se uglavnom fokusirala na knjige. Sada, obje kategorije bibliografije pokrivaju radove u drugim medijima uključujući audio snimke, filmove i video zapise, grafičke objekte, baze podataka, CD-ROM-ove[15] i web stranice.

Enumerativna bibliografija uredi

 
Radno mjesto bibliografa u Rusiji

Enumerativna bibliografija je sistematska lista knjiga i drugih radova kao što su časopisi članci. Bibliografije se kreću od lista "radova citiranih" na kraju knjiga i članaka, do kompletnih i nezavisnih publikacija. Značajan primjer potpune, nezavisne publikacije je Gowova „A. E. Housman: Skica, zajedno sa listom njegovih klasičnih radova (1936). Kao zasebna djela, mogu biti u ukoričenim sveskama kao što su oni prikazani na desnoj strani ili kompjuterizirani kao bibliografska baza podataka. bibliotečki katalog, iako se ne spominje kao "bibliografija", je bibliografske prirode. Bibliografska djela se gotovo uvijek smatraju tercijarnim izvorom.

Enumerativne bibliografije zasnivaju se na objedinjujućem principu kao što je kreator, tema, datum, tema ili druga karakteristika. Unos u enumerativnoj bibliografiji pruža osnovne elemente tekstnog izvora uključujući naslov, kreatora(e), datum objavljivanja i mjesto objavljivanja. Belanger (1977) razlikuje enumerativnu bibliografiju od drugih bibliografskih oblika kao što su deskriptivna bibliografija, analitička bibliografija ili tekstualna bibliografija po tome što je njena funkcija da zabilježi i navede, umjesto da detaljno opiše izvor ili uz bilo kakvu referencu na fizičku prirodu, materijalnost izvora. ili tekstualni prenos. Popisna lista može biti sveobuhvatna ili selektivna. Jedan od istaknutih primjera bila bi Tanselleova bibliografija koja iscrpno nabraja teme i izvore koji se odnose na sve oblike bibliografije. Češći i specifičniji primjer enumerativne bibliografije odnosi se na specifične izvore koji se koriste ili razmatraju u pripremi naučnog rada ili akademskog seminarskog rada.

Stilovi ciktiranja se razlikuju. Zapis za knjigu u bibliografiji obično sadrži sljedeće elemente:

  • kreator(i)
  • naslov
  • mjesto izdanja
  • izdavač ili štampar
  • datum izdavanja

Unos za časopis ili periodični članak obično sadrži:

  • kreator(i)
  • naslov članka
  • naslov časopisa
  • volumen
  • stranice
  • datum izdavanja

Bibliografija može biti raspoređena prema autoru, temi ili nekoj drugoj shemi. Bibliografije sa komentarima daju opise o tome kako je svaki izvor koristan autoru u konstruisanju rada ili argumenta. Ovi opisi, obično dugi nekoliko rečenica, daju sažetak izvora i opisuju njegovu relevantnost. Softver za upravljanje referencama se može koristiti za praćenje referenci i generiranje bibliografija prema potrebi.

Bibliografije se razlikuju od bibliotečkog kataloga po tome što uključuju samo relevantne stavke, a ne sve stavke prisutne u određenoj biblioteci. Međutim, katalozi nekih nacionalnih biblioteka efektivno služe kao nacionalne bibliografije, pošto nacionalne biblioteke poseduju skoro sve publikacije svojih zemalja.[16][17]


Deskriptivna bibliografija uredi

Fredson Bowers je opisao i formulirao standardiziranu praksu deskriptivne bibliografije u svojim "Principi bibliografskog opisa" (1949). Naučnici do danas smatraju da je Bowersov naučni vodič mjerodavan. U ovom klasičnom tekstu, Bowers opisuje osnovnu funkciju bibliografije kao „[pružanje] dovoljno podataka kako bi čitalac mogao da identifikuje opisanu knjigu, razume štampanje i prepozna precizan sadržaj“ (124).

Deskriptivne bibliografije kao naučni proizvod uredi

Deskriptivne bibliografije kao naučni proizvod obično uključuju informacije o sljedećem aspektu date knjige kao materijalnog objekta:

  • Izjava o formatu i razvrstavanju/paginaciji—konvencionalna, simbolička formula koja opisuje blok knjige u smislu listova, nabora, upita, potpisa i stranica
Prema Bowersu (193), format knjige se obično skraćuje u formuli za usporedbu:
Pregledni list: I° ili b.s. ili bs.
Folio: 2° ili fol.
Gvarto: 4° ili 4to ili Q° ili Q
Oktavo: 8° ili 8vo
Duodecimo: 12° ili 12mj
Seksto-decimo: 16° ili 16m
Tricesimo-sekundo: 32° ili 32mj
Seksagesimo-kvarto: 64° ili 64m
Kolacija, koja prati format, je izjava o redoslijedu i veličini skupova.
Naprimjer, kvarto koji se sastoji od potpisanih skupova:
2 lista potpisana A, 4 lista potpisana B, 4 lista potpisana C i 2 lista potpisana D
bi bilo predstavljeno u formuli usporedbe:
4°: A2B-C4D2
  • Uvez—opis tehnika povezivanja (uglavnom za knjige štampane nakon 1800.)
  • Transkripcija naslovne stranice—transkripcija naslovne stranice, uključujući linije pravila i ukrase
  • Sadržaj—popis sadržaja (po odjeljcima) u knjizi
  • Papir—opis fizičkih svojstava papira, uključujući proizvodni proces, prikaz lančanih mjerenja i opis vodenih žigova (ako postoje)
  • Ilustracije—opis ilustracija koje se nalaze u knjizi, uključujući proces štampanja (npr. drvena ploča, duboki zapis, itd.), mjerenja i lokacije u tekstu
  • Presswork—razni detalji izvučeni iz teksta o njegovoj izradi
  • Provjereni primjerci—nabrajanje pregledanih primjeraka, uključujući lokaciju tih primjeraka (tj. pripadaju kojoj biblioteci ili sakupljaču)

Analitička bibliografija uredi

Ova grana bibliografske discipline ispituje materijalne karakteristike tekstualnog artefakta – kao što su vrsta, mastilo, papir, impresija, format, utisci i stanja knjige – da bi se suštinski rekreirali uslovi njegove proizvodnje. Analitička bibliografija često koristi kolateralne dokaze—kao što su opće prakse štampanja, trendovi u formatu, odgovori i neodazivi na dizajn, itd.— kako bi ispitala istorijske konvencije i uticaje koji leže u osnovi fizičkog izgleda teksta. Bibliograf koristi znanje stečeno istraživanjem fizičkih dokaza u obliku opisne bibliografije ili tekstualne bibliografije.[18] Deskriptivna bibliografija je detaljno ispitivanje i katalogizacija teksta kao fizičkog objekta, bilježenje njegove veličine, formata, uveza, itd., dok tekstualna bibliografija (ili tekstualna kritika) identificira varijacije—i etiologiju varijacija —u tekstu koji ima za cilj da odredi „uspostavljanje najispravnije forme [a] teksta“ (Bowers 498[1]).

Bibliografi uredi

 
Paul Otlet, koji radi u kancelariji izgrađenoj u njegovoj kući nakon zatvaranja Palais Mondial, juna 1937.

„Bibliograf“ je osoba koja opisuje i navodi knjige i druge publikacije, s posebnom pažnjom na karakteristike kao što su autorstvo, datum izdavanja, izdanje, tipografija itd. Osoba koja ograničava takve napore na određeno polje ili disciplinu je predmetni bibliograf."[19]

Bibliograf, u tehničkom značenju te riječi, je svako ko piše o knjigama. Ali prihvaćeno značenje od najmanje 18. stoljeća je osoba koja pokušava sveobuhvatno prikazati – ponekad samo listu, ponekad potpuniji obračun – knjiga napisanih na određenu temu. U sadašnjosti, bibliografija više nije karijera, općenito govoreći; bibliografije se obično pišu o vrlo specifičnim temama i od strane stručnjaka u toj oblasti.

Termin „bibliograf“ se ponekad – posebno predmetni bibliograf – danas koristi za određene uloge koje obavljaju u bibliotekama[20] i bibliografske baze podataka.

Jedan od prvih bibliografa bio je Conrad Gessner koji je nastojao da popiše sve knjige štampane na latinskom, grčkom i hebrejskom u Bibliotheca Universalis (1545).

Neknjižni materijal uredi

Sistematske liste medija osim knjiga mogu se nazvati terminima formiranim analogno "bibliografiji":

  • Diskografija—snimljena muzika
  • Filmografija—filmovi
  • Webografija (ili webliografija)—web stranice Šablon:NoteTag
  • Arahniografija, termin koji je skovao NASAon historičar istraživanja Andrew J. Butrica, što znači popis referenci URL o određenoj temi. To je ekvivalentno bibliografiji u knjizi. Ime potiče od arachnea u odnosu na pauka i njegovu mrežu.[21][22]

Također pogledajte uredi

 Portal Knjige
  • *Bibliografski indeks

  • Greška: Nije naveden tekst citata (ili je znak jednakosti upotrebljen u argumentu ka neimenovanom parametru)

Napomene uredi

Reference uredi

  1. ^ "bibliology". The Oxford English Dictionary (2nd izd.). 1989.
  2. ^ Blum, Rudolf. Bibliographia, an inquiry into its definition and designations. Translated by Mathilde V. Rovelstad. Chicago, Ill.: American Library Association; Folkestone, Kent, England: Dawson, 1980. p. 12. ISBN 0-8389-0146-8.
  3. ^ Studies in Bibliography. http://etext.lib.virginia.edu/bsuva/sb/ Arhivirano 14. 4. 2012. na Wayback Machine
  4. ^ O'Hagan Hardy, M. (2017). Bibliographic enterprise and the digital age: Charles Evans and the making of early American literature. American Literary History, 29(2), 331-351.
  5. ^ Otlet, P. (1903). Les sciences bibliographiques et la documentation. Bruxelles, Institut international de bibliographie.
  6. ^ Otlet, P. (1903). "The science of bibliography and documentation"2. In Rayward, W.B. (trans. and ed.), (1990), International organisation and dissemination of knowledge: Selected essays of Paul Otlet. FID, Amsterdam: Elsevier.
  7. ^ Hjørland, B. (2007). "Arguments for 'the bibliographical paradigm'. Some thoughts inspired by the new English edition of the UDC", Information Research, 12(4) paper colis06. [Available at http://InformationR.net/ir/12-4/colis06.html Arhivirano 3. 2. 2018. na Wayback Machine]
  8. ^ McKenzie, D. F. (1999). Bibliography and the Sociology of Texts. Cambridge: Cambridge University Press.
  9. ^ Gow, A. S. F. A. E. Housman: A Sketch. Cambridge: Cambridge University Press, 2011. Print
  10. ^ Denise Wolfe (7. 4. 2020). "SUNY Negotiates New, Modified Agreement with Elsevier - Libraries News Center University at Buffalo Libraries". library.buffalo.edu. University at Buffalo. Pristupljeno 18. 4. 2020.
  11. ^ Fredson Bowers, "Four Faces of Bibliography" Papers of the Bibliographical Society of Canada 10 (1971):33-4.
  12. ^ Philip Gaskell, A New Introduction to Bibliography (2000).
  13. ^ Belanger, Terry. "Descriptive Bibliography Arhivirano 4. 12. 2011. na Wayback Machine" Bibliographical Society of America, 2003. Excerpted from Jean Peters, ed., Book Collecting: A Modern Guide (New York and London: R. R. Bowker, 1977), 97–101.
  14. ^ Harris, Neil. Analytical bibliography: an alternative prospectus. Chapter 1. Definitions of bibliography, and in particular of the variety called analytical Arhivirano 12. 10. 2007. na Wayback Machine. Institut d'histoire du livre, 2004.
  15. ^ Harmon, Robert B. Elements of bibliography: a simplified approach. Rev. ed. Metuchen, N.J.: Scarecrow Press, 1989. p. 4. ISBN 0-8108-2218-0.
  16. ^ "National Bibliographic Register". Ifla.org. The Hague: International Federation of Library Associations and Institutions. Pristupljeno 1. 12. 2017.
  17. ^ "National bibliographies and books in print". Help for researchers. British Library. Arhivirano s originala, 23. 10. 2016. Pristupljeno 1. 12. 2017.
  18. ^ Bowers, Fredson (1974). Bibliography (2nd izd.). str. 978–981.
  19. ^ Reitz, Joan M. (2010). "Online Dictionary for Library and Information Science". abc-clio.com.
  20. ^ "MLA Field Bibliographers". mla.org. Pristupljeno 8. 10. 2013.
  21. ^ Staff (2007). Encyclopedia Of Information Technology. Atlantic Publishers & Distributors. str. 28. ISBN 978-81-269-0752-6.
  22. ^ McKenzie, D. F. (2002). Making Meaning: Printers of the Mind and Other Essays. Amherst: University of Massachusetts Press.

Dopunska literatura uredi

  • Blum, Rudolf. (1980) Bibliographia. An Inquiry in Its Definition and Designations, Dawson, American Library Association.
  • Bowers, Fredson. (1995) Principles of Bibliographical Description, Oak Knoll Press.
  • Duncan, Paul Shaner. (1973) How to Catalog a Rare Book, 2nd ed., rev., American Library Association.
  • Carter, John; Barker, Nicolas (2004). "Bibliography". ABC for Book Collectors (8th izd.). Oak Knoll Press and British Library. ISBN 1-58456-112-2.  
  • Gaskell, Philip. (2000) A New Introduction to Bibliography, Oak Knoll Press.
  • McKerrow, R. B. (1927) An Introduction to Bibliography for Literary Students, Oxford: Clarendon Press
  • Schneider, Georg. (1934) Theory and History of Bibliography, New York: Scarecrow Press.
  • National Library of Canada, Committee on Bibliography and Information Services for the Social Sciences and Humanities, Guidelines for the Compilation of a Bibliography (National Library of Canada, 1987). N.B.: This is a brief guide to accurately practical bibliography, not a study concerning more precise and systematic bibliography.
  • British Museum. Department of Printed Books (1881). Hand List of Bibliographies, Classified Catalogues, and Indexes Placed in the Reading Room of the British Museum for Reference. London: Printed by William Clowes and Sons.
  • Robinson, A. M. Lewin (1966) Systematic Bibliography; rev. ed. London: Clive Bingley

Vanjski linkovi uredi

Šablon:Struktura knjige

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Bibliografija&oldid=3557290"