Bakir Tanović
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Bakir Tanović rođen je u Sarajevu 1930. godine.
Bakir Tanović | |
|---|---|
| Rođenje | 17. decembar 1930. Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 29. august 2012 (81 godina) Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
Diplomirani je profesor nacionalne historije prve generacije historičara Univerziteta u Sarajevu 1956. godine. Sin je sarajevskog advokata Jusufa Tanovića i Fate Tanović rođ. Čurčić. Jedan je od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA) 1990. godine (treći potpisnik).
Filmsku karijeru započeo je pedesetih godina prošlog vijeka. Smatra se pionirom bosanskohercegovačke kinematografije, jedan je od osnivača Sarajevske škole dokumentarnog filma, autor brojnih nagrađivanih filmskih ostvarenja, producent i istraživač kulturnog i historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.
Za igrani film "Ovčar" nagrađen je Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva, a 1973. godine odlikovan je Srebrenim vijencem za naročite zasluge u oblasti filmske umjetnosti i kinematografije, te je nosilac brojnih drugih nagrada i priznanja.[1]
Bio je jedan od pionira bh. filma, radio je kao snimatelj brojne dokumentarne filmove, da bi od šezdesetih počeo da režira. „Kesonci“ (1965), za je tekst pisao novinar i prijatelj Tihomir Lešić, film „Kameni spavač“ (1969), je scenarij napisao Mak Dizdar. Svoj interes za prošlost svoje zemlje pokazao je kroz dokumentarne filmove „Znamenje srednjovjekovne Bosne“, „Gazi Husrev-begova biblioteka“, „Sve što je zapisano ostaje“ i „Muhadžiri“.
Osnivač je Radne zajednice "Bosna" - koja je postala vodeća producentska kuća u bivšoj Jugoslaviji i Studija za crtani film. Početkom rata u BiH osniva Filmski arhiv pri Armiji RBiH.
Na općim izborima u Bosni i Hercegovini 2002. godine bio je kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Bio je i predsjednik Pomorskog društva Bosne i Hercegovine i zagovarao je luku u Neumu kao strateški interes Bosne i Hercegovine. Profesor Bakir Tanović objavio je dvije historijske studije ("Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine" (1993) i "Čurčića vakuf"), te historijski roman "Huska Miljković" i "Omer paša Latas". Autor je i historijske knjige "Historija Bosne u okviru Osmanskog carstva" (2011)
Za igrani film "Ovčar" nagrađen je Šestoaprilskom nagradom, a 1973. godine odlikovan je Srebrenim vijencem za naročite zasluge u oblasti filmske umjetnosti i kinematografije, te je nosilac brojnih drugih nagrada i priznanja.[1]
Poslije piše scenario i režira dva igrana filma: "Ljubav i bijes" i "Ovčar", za koje je dobio nagrade na međunarodnim filmskim festivalima.[2]
Početkom osamdesetih godina, radi uglavnom filmove koji su govorili o Bosni i bošnjačkom narodu. Iz tog perioda su "Muhadžiri", film o migraciji i egzodusu muslimana. Ovom dokumentarcu pridodao je film o Gazi Husrev-begovoj medresi, kao i "Znamenje bosanske države".
Bakir Tanović je preminuo u Sarajevu, 2012. godine u 81. godini.
Reference
urediVanjski linkovi
uredi- Bakir Tanović na IMDb-ju