Amr Abd El-Basset Abd El-Aziz Diab (arapski: عمرو عبدالباسط عبد العزيز دياب; rođen 11. oktobra 1961 u Port Saidu, Egipat)[1] poznata je pop zvijezda i glumac iz ove zemlje. Smatra se ocem mediteranske muzike i bliskoistočnim umjetnikom čija je muzika bila najprodavanija do sada na ovom području. Dobio je Svjetsku muzičku nagradu kao najprodavaniji srednjoistočni umjetnik četiri puta: 1996. za album Nour El Ain, 2001. za album Akter Wahed, 2007. za album El Lillady i 2013. za El Leila album. Također je osvojio nagradu za kategorije "najbolji egipatski umjetnik, najbolji arapski muški umjetnik i svjetski najbolji arapski muški umjetnik pri glasanju online" na Svjetskoj muzičkoj nagradi 2014.[2] Diab je jedini srednjoistočni umjetnik koji je dobio 7 svjetskih muzičkih nagrada. Također je osvojio Afričku muzičku nagradu 2009 za kategorije Umjetnik godine, Pjesma godine, Video godine i najbolja muška gluma, te je osvojio Afričku muzičku nagradu 2010 kao najbolji muški glumac i umjetnik Sjeverne Afrike. Jedini je afrički umjetnik koji je osvojio 6 Afričkih muzičkih nagrada u svojoj karijeri. Imao je pet platinum albuma: Matkhafiesh (1990), Habiby (1991), Ayyamna (1992), Ya Omrena (1993) i Nour El Ain (1997, trostruki platinum). Diab je osvojio Big Apple Music Awards 2009 nagradu životnog postignuća i kao najbolji pjevač godine te Nagradu globalne ikone, Najpopularnijeg umjetnika i Najboljeg arapskog muškog umjetnika u 2014.

Amr Diab
Osnovne informacije
Žanrovipop, dance,
Instrumentivokal, klavir
Karijera1983 - danas
IzdavačiRotana Records
Veb-sajthttp://www.amrdiab.net
Amr Diab sa svojih 7 Svjetskih muzičkih nagrada

Muzički stil uredi

Diab je poznat kao otac mediteranske muzike.[3][4][5] Kreirao je svoj vlastiti stil koji se često naziva "mediteranska muzika" ili "mediteranski zvuk", spoj zapadnjačkih i egipatskih ritmova.[6] David Cooper i Kevin Dawe označavaju ovu muziku kao "novi soj mediteranske muzike".[7] Prema autoru Michaelu Frishkopfu, Diab je proizveo novi koncept mediteranske muzike, posebno sa svojim međunarodnim hitom, "Nour El Ain".[6]

Amr Diabov "pan-mediteranski" stil arapske muzike dotiče flamenko i raï sa zapadnom pop i tradicionalnom arapskom muzikom. Do 1992, posto je prvi arapski umjetnik koji je počeo praviti visokokvalitetne muzičke video snimke.[6]

Privatni život uredi

Diab je oženjen Zeinom Ashour i imaju tri kćeri i jednog sina.

Prethodno je bio oženjen sa Shereen Radha. Imaju jednu kćer po imenu Noor koja živi u Londonu.

Diskografija uredi

Službeni albumi

  • 1983: Ya Tareeq (يا طريق - O, cesto)
  • 1985: Ghanny Men Albak (غنّي من قلبك - Pjevaj iz srca)
  • 1986: Hala Hala (هلا هلا - Dobrodošli, dobrodošli)
  • 1987: Khalseen (خالصين - Jednaki smo)
  • 1988: Mayyal (ميّال - U ljubavi)
  • 1989: Shawaana (شوقنا - Nedostaješ)
  • 1990: Matkhafeesh (متخافيش - Ne brini)
  • 1991: Habiby (حبيبي - Moja ljubav)
  • 1992: Ayamna (أيامنا - Naši dani)
  • 1992: Ice Cream Fi Gleam (أيس كريم في جليم - Sladoled u sjaju)
  • 1993: Ya Omrena (يا عمرنا - Naš život)
  • 1994: W Ylomoony (و يلوموني - I onda mene krive)
  • 1994: Zekrayat (ذكريات - Memorije)
  • 1995: Ragaeen (راجعين - Doći ćemo nazad)
  • 1996: Nour El-Ain (نور العين - Svjetlost oka)
  • 1998: Awedoony (عوّدوني - Oni su me koristili)
  • 1999: Amarein (قمرين - Dva mjeseca)
  • 2000: Tamally Maak (تملي معاك - Uvijek s tobom)
  • 2001: Aktar Wahed (أكتر واحد - Najviše)
  • 2003: Allem Alby (علم قلبي - Nauči mi srce)
  • 2004: Leily Nahary (ليلي نهاري - Moja noć, moj dan)
  • 2005: Kammel Kalamak (كمّل كلامك - Nastavi pričati)
  • 2007: El Leila De (الليلا دي - Ove noći)
  • 2009: Wayah (ويّاه - Sa njom)
  • 2010: Aslaha Btefre' (اصلها بتفرق - Jer ona pravi razliku)
  • 2011: Banadeek Ta'ala (بناديك تعالى - Zovem te, dođi )
  • 2013: El Leila (الليلة - Večeras)
  • 2014: Shoft El Ayaam (شفت الأيام - Vidio sam dane)

Neslužbeni albumi

  • 1984: Forsan Asia (Vitezovi Azije - فرسان آسيا )
  • 1986: Menin Ageeb Nas (Gdje mogu naći ljude - منين أجيب ناس ) - (Yanabee' El Nahr TV serije - مسلسل ينابيع النهار )
  • 1986: Ya Helwa (slatka - يا حلوة )
  • 1987: Assef (izvini - آسف ) - ( Assef la yogad hal akhar TV serije - مسلسل آسف لا يوجد حل آخر )
  • 1999: The best of Amr diab ( أحلى ما غنى عمرو دياب )
  • 2002: Premotavanje
  • 2004: Amr Diab Greatest Hits (1986–1995)
  • 2005: Amr Diab Greatest Hits (1996–2003)
  • 2005: Mateftekrish (Ne pomišljaj - ماتفتكريش )

Reference uredi

  1. ^ "Bio". IMDb.
  2. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 15. 12. 2014. Pristupljeno 19. 7. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ^ Lesswing, Bryan (oktobar 2009). "Sounds of the Middle East, Minnesota provide options for listeners". The DePauw. Arhivirano s originala, 16. 7. 2011. Pristupljeno 20. 12. 2009.
  4. ^ Crane, Kelly (april 2010). "Egyptian superstar Amr Diab is set to rock Dubai". Gulf News. Arhivirano s originala, 26. 4. 2010. Pristupljeno 24. 4. 2010.
  5. ^ Matt, Ross (januar 2011). "Q&A: Amr Diab". Rolling Stone Middle East. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 5. 1. 2011.
  6. ^ a b c Frishkopf, Michael (2003). "Some Meanings of the Spanish Tinge in Contemporary Egyptian Music". u Plastino, Goffredo (ured.). Mediterranean mosaic: popular music and global sounds (PDF). Routledge. str. 145–148. ISBN 978-0-415-93656-9. Arhivirano s originala (PDF), 27. 3. 2009. Pristupljeno 4. 6. 2009.
  7. ^ Cooper, David; Kevin Dawe (2005). The Mediterranean in music: Critical perspectives, common concerns, cultural differences. Scarecrow Press. str. 117. ISBN 0-8108-5407-4.

Literatura uredi

  • Mediterranean Mosaic by Goffredo Plastino
  • Egypt by Virginia Maxwell, Mary Fitzpatrick, Siona Jenkins, Anthony Sattin
  • World Music by Simon Broughton, Mark Ellingham, Richard Trillo, Orla Duane, Vanessa Dowell
  • Teens in Egypt by Barbara A. Somervill
  • Syria & Lebanon by Terry Carter, Lara Dunston, Andrew Humphreys, Damien Simonis
  • World Music by Richard Nidel
  • The Mediterranean in Music by David Cooper, Kevin Dawe
  • The Middle East by Library Information and Research Service
  • Let's Go Egypt by Let's Go, Inc., Joey Shabot, Dave Newman, Elizabeth Ogburn, Charlotte Houghteling

Vanjski linkovi uredi