Alain Prost
Alain Marie Pascal Prost (24. februara 1955. godine, Lorette, Loire) je bivši francuski vozač Formule 1. Četvorostruki je svjetski prvak a titule je osvajao u sezonama: 1985., 1986., 1989. i 1993.. Uz Sebastiana Vettela, Juana Manuela Fangia i Michaela Schumachera spada u grupu vozača sa 4 ili više šampionskih titula.
Alain Prost | |
---|---|
Rođenje | Lorette, Francuska | 24. februar 1955
Nacionalnost | francusko |
Početak karijere | 1971. |
Kraj karijere | 1985. |
Formula 1 karijera | |
Trke | 202 |
Prvenstva | 4 (1985., 1986., 1989.) i 1993.) |
Pobjede | 51 |
Podiji | 106 |
Bodovi | 768.5 (798.5) |
Prve startne pozicije | 33 |
Najbrži krug | 41 |
Prva trka | Velika nagrada Argentine, 1980. godine |
Prva pobjeda | Velika nagrada Francuske, 1981. godine |
Posljednja pobjeda | Velika nagrada Njemačke, 1993. godine |
Posljednja trka | Velika nagrada Australije, 1993. godine |
Posljednja sezona | 1993. |
Od 1987. do 2001. godine, Prost je držao rekord po broju osvojenih pobjeda u Formuli 1 sa 51 pobjedom kada ga je Schumacher nadmašio pobjedom na VN Belgije. 1999. godine dobio je nagradu World Sports Awards of the Century u kategoriji moto sportova.[1]
Karijera
urediKarijera prije Formule 1
urediU tinejdžerskim godinama Prost je osvojio nekoliko karting prvenstva. Godine 1974. je napustio školu kako bi postao profesionalni vozač. 1975. godine postaje francuski seniorski prvak u kartingu, u sklopu popularng takmičenja Formula Renault.[2] Istu titulu osvaja i 1977. godine nakon čega u sezoni 1978. godine počinje sa takmičenjem u Formuli 3. Nakon što 1979. godine osvaja prvenstva u oba takmičenja (Formula Renault i Formula 3) dolazi na metu mnogih timova Formule 1. Od nekoliko ponuda, Prost se odlučuje za ekipu McLaren za koju debituje u sezoni 1980.
Formula 1
urediMcLaren (1980)
urediProst debituje u Formuli 1 utrkom za VN Argentine, na stazi u Buenos Airesu. Utrku završava na 6. mjestu. Ne tako uspješnu sezonu završava na 16. mjestu sa osvojenih 5 bodova. Na kraju sezone, uprkos tome što su mu preostale 2 godine po ugovoru, napusšta ekipu McLaren i potpisuje za Renault. Rekao je da odlazi zbog velikog broja nezgoda njegovog bolida pri čemu je smatrao da je i tim zaslužan za neke od tih nezgoda.
Reference
uredi