Alain Marie Pascal Prost (24. februara 1955. godine, Lorette, Loire) je bivši francuski vozač Formule 1. Četvorostruki je svjetski prvak a titule je osvajao u sezonama: 1985., 1986., 1989. i 1993.. Uz Sebastiana Vettela, Juana Manuela Fangia i Michaela Schumachera spada u grupu vozača sa 4 ili više šampionskih titula.

Alain Prost
Prost 2012.
Rođenje (1955-02-24) 24. februar 1955 (69 godina)
Lorette, Francuska
NacionalnostFrancuska francusko
Početak karijere1971.
Kraj karijere1985.
Formula 1 karijera
Trke202
Prvenstva4 (1985., 1986., 1989.) i 1993.)
Pobjede51
Podiji106
Bodovi768.5 (798.5)
Prve startne pozicije33
Najbrži krug41
Prva trkaVelika nagrada Argentine, 1980. godine
Prva pobjedaVelika nagrada Francuske, 1981. godine
Posljednja pobjedaVelika nagrada Njemačke, 1993. godine
Posljednja trkaVelika nagrada Australije, 1993. godine
Posljednja sezona1993.

Od 1987. do 2001. godine, Prost je držao rekord po broju osvojenih pobjeda u Formuli 1 sa 51 pobjedom kada ga je Schumacher nadmašio pobjedom na VN Belgije. 1999. godine dobio je nagradu World Sports Awards of the Century u kategoriji moto sportova.[1]

Karijera

uredi

Karijera prije Formule 1

uredi

U tinejdžerskim godinama Prost je osvojio nekoliko karting prvenstva. Godine 1974. je napustio školu kako bi postao profesionalni vozač. 1975. godine postaje francuski seniorski prvak u kartingu, u sklopu popularng takmičenja Formula Renault.[2] Istu titulu osvaja i 1977. godine nakon čega u sezoni 1978. godine počinje sa takmičenjem u Formuli 3. Nakon što 1979. godine osvaja prvenstva u oba takmičenja (Formula Renault i Formula 3) dolazi na metu mnogih timova Formule 1. Od nekoliko ponuda, Prost se odlučuje za ekipu McLaren za koju debituje u sezoni 1980.

Formula 1

uredi

McLaren (1980)

uredi

Prost debituje u Formuli 1 utrkom za VN Argentine, na stazi u Buenos Airesu. Utrku završava na 6. mjestu. Ne tako uspješnu sezonu završava na 16. mjestu sa osvojenih 5 bodova. Na kraju sezone, uprkos tome što su mu preostale 2 godine po ugovoru, napusšta ekipu McLaren i potpisuje za Renault. Rekao je da odlazi zbog velikog broja nezgoda njegovog bolida pri čemu je smatrao da je i tim zaslužan za neke od tih nezgoda.

Reference

uredi