Aerosmith je američka hard rock grupa.[1] Oni su imali najveću popularnost za vrijeme 1970tih, ali su se raspali zbog problema sa drogama za vrijeme 1980-ih.

Aerosmith
Osnovne informacije
PorijekloBoston, Massachusetts, USA
ŽanroviHard rock, Blues rock, Heavy metal
Karijera1970. - danas
IzdavačiColumbia
Geffen
ČlanoviSteven Tyler
Joe Perry
Brad Whitford
Tom Hamilton
Joey Kramer
Bivši članoviRay Tabano
Jimmy Crespo
Rick Dufay

Dobili su mnogo velikih nagrada, i 1996 god. su ušli u Rock'n'Roll Hall of Fame u SADu.

Iako je bend dobio nadimak "Bad Boys from Boston," ni jedan clan nije iz Boston-a. Steven "Tallarico" Tyler je iz Yonkers, New York-a, npr. No jedino je izabrana operativna baza u Bostonu jer je on bio najblizi grad u krajevima gdje su se druzili.

Formiranje

uredi

Nekada su bila dva privremena benda, The Strangers/Strangeurs, i Chain Reaction u kojima je bubnjao i pjevao Steven "Tallarico" Tyler, i Jam Band (odnosno Joe Perry's Jam Band) u kom sivraju buduci solo gitarista i basista Aerosmith-a: Joe Perry i Tom Hamilton.

1969 na godisnjem odmoru u Lake Sunnape, New Hampshire-u, Steven Tyler je naletio na Joe Perry-a koji mu je rekao da Jam Band sivra u popularnom lokalu zvanom "The Barn" (tu je i Steven Tyler nekad svirao sa Chain Reactionom, ali Perry i Hamilton su bili maloljetni pa nisu mogli dobiti ulaznice). Steven je Tyler tad obecao da ce doci da ih cuje.

' ' "Kosim travu kad prodje neko staro auto a tu je Joe Perry. Pita me 'Sta radis veceras?' Rekoh "Ne znam jos, kontam doci cu da vas vidim veceras kad svirate.' A kako je krenuo, sjecam se da sam mu viknuo 'Hej mozda bih smo trebali nekad svirat zajedno, a?"''

-Steven Tyler

Na bis-u svirke, Steven Tyler se pridruzio da pjeva pored Joe Perry-a. Njemu se dopao zvuk i s' tim utvrdio Perry-u da se okupi grupa. Bubnjar Jam Band-a tada napusta, ali tri prestola clana nastavljaju rad. Buduci da je Steven Tyler do sad bubnjao, odlucio je da bude clan samo ako on moze da pjeva. Joe Perry i Tom Hamilton su na to pristali, i tada im se pridruzuje bubnjar Joey Kramer, i Steven Tyler-ov jaran iz djetinstva, Ray Tabano (bivsi basista Chain Reaction-a) na drugoj gitari.

Godina dana kasnije, Tabano-a zamjenuje profesionalac, Brad Whitford, koji, kao Kramer, je zavrsio cuvenu Berklee College of Music.

'' "U glavnom bi se tri stvari desavale. Ili bi Tabano dosao kasno na probu, a kad bi dosao, poceo bi odmah da preuzima sve. Tako da nakon godinu dana smo rekli ovoga je dosta, trebalo bi pronac nekoga na istom nivoa kao i mi.'' "

-Joe Perry

U to vrijeme uzimaju cetverosoban stan na Commenwealth Aveniji u Boston-u. Tu bi provodili dane gledajuci reprize The Three Stooges-a, probama, i drogiranjem. Jednog dana je Joey Kramer zvao sastanak, gdje je odluceno na ime Aerosmith. Kramer je nedavno slusao plocu Harry Nilson-a ''Ariel Ballet,'' i pisao bi rijeci "Aerosmith" na svojim tekama. Ostali su bili zbunjeni, misleci na roman sto su morali citati u skoli, Arrowsmith. "Nije Arrowsmith, Kramer je napisao, "A-E-R-O, i bend je na to pristao.

70-te

uredi

U 1972 godini je počelo prvo vrijeme Aerosmitha. Počeli su svirati na malim svirkama i na dernecima i tako dalje. Onda 1973 godine je objavljen njihov prvi studijski album jednostavno nazvan Aerosmith.

Na tom albumu su počeli prvi singlovi: "Mama Kin", "Walkin' the Dog", i nezaboravni hit singl "Dream On" koji je 2002 godine iskoristio američki rapper Eminem u svojoj pjesmi "Sing for the Moment" (Pjevajte za trenutak).

Onda 1974 god. je objavljen izlazak slijedećeg studijskog albuma koji će se zvati Get Your Wings. Ovaj album ima nove singlove, i gitarista Ray Talabamo je bio izbačen iz benda zbog svoje slabe umjetnosti sa gitarom. Njega je zamijenio profesionalni gitarista Brad Witford. Ovaj njihov novi album je imao singlove "Same Old song and Dance" (Ista Pjesma i Ples) i pjesma "The Train Kept A Rollin" koji su orginalno pjevali Yardbirds. Producent je bio Jack Douglas koji im je producirao i njihov prvi album.

Onda 1975 godine je bilo kad je čitava stvar padala u mjesto sa njihovim trećim albumom nazvan Toys in the Attic. Ovaj album je imao najveći hit "Walk this Way", i hit "Sweet Emotion". Isto tako u istoj godini se izdala bolja verzija pjesme "Dream On" koja je počela svirati na radiju. Producent je naravno bio Jack Douglas iz Columbia Records gdje je bend tada bio upisan.

1976 godina nije bila uspješna puno kad je izašao Aerosmithov četvrti album Rocks. Ovaj album je imao samo jedan popularni hit "Back in the Saddle", ali nije bilo nikakvih drugih singlova. Aerosmith je tada počeo da pravo turnejira i svirali su u velikim arenama i na rock festivalima po čitavoj naciji. U 1977 godini je snimljen slijedeći album Draw the Line. Ovaj album ima preprava najbolje pjesme engleske grupe Beatles koji se zvao "Come Together". Ovaj je bio mnogo više rock orijentisan nego prošla verzija te pjesme koja je prije u 60-im godinama bila njen rock'n'roll.

Odmah Aerosmith kreće na njihovu prvu turneju i snima se prvi živi album 1978 godine je objavljen izlazak koji se zvao Live Booteig. Tada zbog Steven Tylerovog pretjeravanja droga, bend je osjećao da se raspada. Steven Tyler i gitarista Joe Perry su pretjerivali sa drogama bili nebili na pozornici, i poslije šestog studijskog albuma Night in the Rutts Joe Perry je izašao iz benda jer nije mogao da održi sa ostalim članovima. Njihov ovaj šesti album je samo izdao jedan singl koji nije ostao na vrhu tabela i bila je preprava pjesme od grupe Shambalayas koji se zvao "Remember Walking".

80-te

uredi

U 1980 godini su ostali članovi Aerosmitha snimali njihov prvi Greatest Hits album sa 10 najboljih i najvećih singlova iz 70-ih godina, i izdali su ga početkom 1981.

Od 1982 godine, nije se puno čulo od benda. Problemi sa drogom su postali mnogo gori nego što su prije bili, i gitarista Brad Witford je isto tako otišao kad je tek bio završio s dijelovima gitare na pjesmi "Lightining Strikes" (Munja Udara). On je za to vrijeme bio zamijenjen sa gitaristom Rick Dufay, i 1983 godine je Aerosmith izdao svoj sedmi album koji se zvao Rock in a Hard Place.

Bio je Valentinovo 1984 godine kada su bivši gitaristi Brad Witford i Joe Perry došli na Aerosmithov koncert. Tek tada su bili još jednom ubačeni u Aerosmith, i u aprilu te iste godine Steven Tyler se sjeća kako je rekao bendu "trebali ste svi osjetiti pritisak kad smo mi svi bili u istoj sobi" svi su se počeli tad smijati.

Tad se počinje snimak za slijedeći album koji će se zvati Done with Mirrors koji je izdat 1985 god. a kompanija se zove Geffen Records. Isto tada je nastala comeback turneja koja se zvala "Back in the Saddle". Od nje se snimio dupli live album Classics Live 1 and 2. Izdala ga je njihova stara kompanija Columbia Records, a isto tako izlazi kolekcija svih B sajdova koja se zvala Gems.

Done with Mirrors je bio dosta uspješan i uspio da bude zlatan, mada je bend još imao svoje probleme. Dobio je dosta dobrih komentara, ali isto je tako propao koliko je bio i dobar. Jedini hit bi bio "Let the Music Do The Talking" (Pusti neka muzika priča) koji je prije snimio Joe Perryeva, bivša grupa Joey Perry Project.

Onda u 1987 godini je snimljen njihov novi studijski album Permenant Vacation. Bend je još uvijek imao probleme, ali je Steven Tyler krajem 1987 godine završio program drogske rehabilitacije po zahtjevu ostatka benda. Menadzer Tim Collins je rekao da neće biti zadovoljan ako grupa bude imala takve probleme među njima.

Permenant Vacation je bio prvi album koji im je pokazao istiniti zvuk s pjesmama "Angel", i "Rag Doll". Onda 1989 godine Aerosmith opet objavljuje novi album nazvan Pump. Tim Collins je opet bio aranžer, i hitovi su bili "Love in an Elevator", i balada "What it Takes".

90-te

uredi

1990 godine je Aerosmith konačno završio sa turnejom Pump albuma. Onda su se 21. februara te iste godine pojavili na Saturday Night Live, i otpjevali najnovi hit "Janie's got a Gun" (Janie ima Pistolj). 18. septembra 1990. su se pojavili na MTV unplugged programu za prvi put.

Aerosmith je napravio malu pauzu 1991. godine, i onda 1992. godine su počeli da snimaju svoj slijedeći album koji bi popratio Pump. Njihov album 1993 god. Get a Grip je bio prvi da dode na #1, i rasprodao 7 miliona primjeraka u vrijeme dvije godine.

U tom albumu su bili singlovi "Livin on the Edge", i "Eat the Rich". Mada mnogi nisu bili zadovoljni sa nekim novim baladama, pjesme kao "Cryin'", "Crazy", i "Amazing" su postale dobre pjesme i svirali su se na radiju preko vremena kad je Get a Grip bio prodat. On bi prodao 7 miliona primjeraka u SAD, i 20 miliona primjeraka preko cijelog svijeta.

1994. godine, Aerosmith je završio i izdao kompilaciju za Geffen Records koja se zvala Big Ones, i imala je hitove od 1985 godine pa na dalje. Nove pjesme su bile "Deuces are Wild", "Blind Man", i "Walk on Water".

Usred 1990-ih Aerosmith se još jednom upisuje na Columbia Records. Još su morali snimiti najmanje 2 albuma za prošlu kompaniju, ali to bi uspjeli sa mnogim kompilacijama kasnije.

Nine Lives je bio slijedeći album izdat 1997. god. ali je u vrijeme snimanja tog albuma Tim Collins bio otpušten. Kako je grupe rekla: "od tih vijesti se zamalo nismo rastali". Producent isto tako nije više bio Glen Ballard nego Kevin Shirley.

Turneja za ovaj album koji je otišao platnum je trajala 2 godine, ali sa tragedijama. Steven Tyler je povrijedio nogu na jednom koncertu, i Joey Kramer je imao opekotine kad mu se auto jednom zapalilo kraj gasne stanice.

Vjerovatno bi najveća balada na ovom albumu bila "I Don't Want to miss a Thing" (Ne želim da propustim stvar). Ludo se svirala u SAD, i postao je platnumski hit 1998. godine. Koristio se u filmu "Armageddon" u kojem je bila Steven Tylerova kćerka Liv kao glumica.

U 1999. godini je Aerosmith isto tako izdao dupli live album A Little Closer to Sanity. Na njemu su se nalazile pjesme sa prošlih 2 turneja.

2000 do danas

uredi

Januar 2001. godine je bio kako je počela kad su svirali na poluvremenu SuperBowla XXXVI. Isto tako su bili tu N Sync, Britney Spears, i Nelly. Svi su se iskupili na kraju za legendarno izvođenje pjesme "Walk this Way" iz 1975. godine.

Onda su u martu 2002. godine izdali svoj trinaesti album Just Push Play. Bio je najveći hit "Jaded" na ovom albumu. Ušli su u rock'n'roll Hall of Fame početkom aprila 2002. godine.

U drugoj polovini 2002, Aerosmith je bio na koncertu United we Stand: What More Can I Give? (Sjedinjeni stojimo: šta bi drugo mogao dati?) zbog onih što su bili ubijeni 9/11. Koncert je održan u Washington DC-ju koji je glavni grad Amerike, i bio je benefit za Just Push Play turneju.

Početkom 2003. godine, Aerosmith je završio sa Just Push Play turnejom, počeli su da snimaju film Behind the Music koji je u to doba bio na TV kanalu VH1. Ovaj film nije samo pokazao šta je bend radio u historiji nego i šta trenutno rade i njihove turneje. U to isto vrijeme je slijedeća dupla kompilacija snimljena koja će se zvati Oh Yeah! The Ultimate Aerosmith Collection.

U prvoj polovini 2004. godine, Aerosmith je izdao njihov blues album koji se zvao Honkin' on the Bobo. Imao je dosta dobar blues zvuk od njihovih prošlih snimaka. Isto tako je 2005 god. Joe Perryu je nastala solo karijera i 22. marta te iste godine je ispalo da je Steven Tyleru trebao da ima operaciju grla isto kao što je i Tim Hamilton 2006. godine.

Aerosmith je sad u procesu snimanje novog studijskog albuma koji ce izdati usred ili pred kraj 2007. godine.

Članovi

uredi

Sadašnji

uredi
  • Steven "Talico" Tyler: vokal
  • Joe Perry: gitare i prateći vokal
  • Brad Witford: gitare
  • Tim Hamilton: bas gitra, i prateći vokal
  • Joey Kramer: bubnjevi

Bivši

uredi
  • Jimmy Crespo: gitare i prateći vokal
  • Rick Dufay: gitare
  • Ray Tabalamo: gitare 1972-1974

Trenutni članovi

uredi

David Hull: bas-gitara (2006)

Diskografija

uredi

Studio

uredi

Uživo

uredi
  1. Live Booteig 1978
  2. Classics Live 1 & 2 1986
  3. A Little South of Sanity 1999
  4. Rockin' the Joint 2006

Kompilacije

uredi
  1. Greatest Hits 1981
  2. Gems 1985
  3. Big Ones 1992
  4. Plethora's Box 1993
  5. Box of Fire 1995
  6. Anthology 2001
  7. Oh Yeah! The Ultimate Aerosmith Collection 2002
  8. Devil's got a New Disguise (Đavo ima novi Pretvor) 2005
  9. Tough Love: Best of the Ballads 2011
  10. The Essential Aerosmith 2011

Reference

uredi
  1. ^ "Aerosmith | Members, Songs, History, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 2023-10-02. Pristupljeno 2023-10-19.

Vanjski linkovi

uredi