Pobačaj

Pobačaj ili abortus je naziv za prekid trudnoće koji završava uništenjem, odnosno smrti fetusa ili embriona. Razlikuju se spontani abortus - uzrokovan bolešću, ozljedom ili nekim drugim prirodnim razlozima i izazvani abortus koji nastaje kao posljedica hirurškog postupka.

Spontani pobačaj

Prekid trudnoće prije navršene 28 sedmice gestacije ploda, čija tjelesna težina iznosi manje od 1000 grama, te kao takav nije sposoban preživjeti. Učestalost spontanih pobačaja se procjenjuje na oko 10 do 15% svih trudnoća, ali ovaj podatak nije u potpunosti relevantan jer u statistiku ulaze samo trudnoće koje su dokazane, što isključuje trudnoće do 5 ili 6 nedjelje. Uzroci pobačaja mogu biti od ploda i od majke.

Trakasti grafikon koji prikazuje odabrane podatke iz meta-studije AGI iz 1998. o razlozima koje su žene navele za abortus

Najčešći uzroci

• Tumori na sluznici materice
• Nedostatak progesterona
• Nasljeđene ili stečene nepravilnosti u razvoju spermatozoida ili jajne ćelije
• Promjene na grliću materice

Vrste sponatinih pobačaja

• Abortus habitalis (habitalni pobačaj)
• Abortus imminens (prijeteći pobačaj)
• Abortus incipiens (početni pobačaj)
• Abortus completus (potpuni pobačaj)
• Abortus incompletus (nepotpuni pobačaj)

Izazvani pobačaj

Razlikujemo zakonski i kriminalni nasilni pobačaj.

Izazvani abortus se od prastarih vremena koristi kao primitivna metoda kontrole rađanja. Sa stvaranjem velikih monoteističkih religija, odnosno nacionalnih država, kojima su u nerođenoj djeci vidjele potencijalne ljudske resurse, na abortus se s vremenom počelo negativno gledati. Taj se stav manifestirao u mnogim zakonodavstvima koje su zabranile abortus.

Tek 1970-ih, pod uticajem feminizma, abortus se počeo legalizovati pod određenim uslovima. To je s vremenom izazvalo oštru debatu između zagovornika (Pro Choice) i protivnika (Pro Life) prava na abortus, pri čemu protivnici drže kako je embrij, odnosno fetus, ljudsko biće koje ima pravo na život. Protivnici prava na abortus, među kojima se nalazi Katolička crkva, u nekim slučajevima, kao u Poljskoj, su uspjeli ishoditi ponovnu zabranu abortusa.

U SAD debata o abortusu ne samo što ima značajan uticaj na politička zbivanja, nego povremeno eskalira u nasilje.

U Bosni i Hercegovini abortus se vrši u 8 sedmici, a najkasnije u 10 sedmici trudnoće i spada u domen ginekologije. Zakonski pobačaj u trudnoćama preko 10 sedmica se vrši samo u iznimnim slučajevima, ukoliko je ugroženo zdravlje majke i u nekim socijalnim slučajevima. Za vršenje ovog abortusa neophodno je pismeno odobrenje komisije sastavljenje od tri ljekara i socijalnog radnika koji donose odluku u slučaju da postoje objektivni razlozi.

Vanjski linkovi

• WHO fact sheet on abortion
• Safe abortion: Technical & policy guidance for health systems, World Health Organization (2015)
• First-trimester abortion in women with medical conditions. US Department of Health and Human Services

Bibliografija

• Šablon:Cite Catholic Encyclopedia
• Devereux G (1976). A Study of Abortion in Primitive Societies. International Universities Press. ISBN 978-0-8236-6245-6.
• Doan AE (2007). Opposition and Intimidation: The abortion wars and strategies of political harassment. University of Michigan.
• Ganatra B, Tunçalp Ö, Johnston HB, Johnson BR, Gülmezoglu AM, Temmerman M (March 2014). "From concept to measurement: operationalizing WHO's definition of unsafe abortion". Bulletin of the World Health Organization. 92 (3): 155. doi:10.2471/BLT.14.136333. PMC 3949603. PMID 24700971.
• Hartmann B (1995). Reproductive Rights and Wrongs: The Global Politics of Population Control. South End Press. ISBN 978-0-89608-491-9.
• Koblitz AH (2014). Sex and Herbs and Birth Control: Women and Fertility Regulation Through the Ages. Kovalevskaia Fund. ISBN 978-0-9896655-0-6.
• Riddle JM (1997). Eve's Herbs: A History of Contraception and Abortion in the West. Harvard University Press.
• Sedgh G, Bearak J, Singh S, Bankole A, Popinchalk A, Ganatra B, et al. (July 2016). "Abortion incidence between 1990 and 2014: global, regional, and subregional levels and trends". Lancet. 388 (10041): 258–267. doi:10.1016/S0140-6736(16)30380-4. PMC 5498988. PMID 27179755.
• Tine Mette Gammeltoft (4 septembar 2018). "Abortion". The International Encyclopedia of Anthropology (jezik: engleski): 1–3. doi:10.1002/9781118924396.WBIEA1490. Wikipodaci Q124418995.
• UN (2002). Abortion Policies: A Global Review 3 vols. Population Division, Department of Economic and Social Affairs, United Nations. Arhivirano s originala, 11 January 2005. Pristupljeno 28 June 2017.
• WHO (2005). The World Health Report 2005: Make every mother and child count. Geneva: World Health Organization. ISBN 92-4-156290-0. Arhivirano s originala, 13 April 2005.
• WHO (2012). Safe abortion: technical and policy guidance for health systems (PDF) (2nd izd.). Geneva: World Health Organization. ISBN 978-92-4-154843-4. Arhivirano (PDF) s originala, 16 January 2015. Pristupljeno 2 November 2014.
• WHO (2016). "Health worker roles in providing safe abortion care and post-abortion contraception". Arhivirano s originala, 29 March 2019. Pristupljeno 8 January 2017.