AR-15

AR-15 je američka automatska puška razvijena od strane inženjera Eugena Stonera. Na osnovu ove automatske puške kasnije je razvijena cijela porodica automatskih pušaka počevši od M16, M4 tako i HK 416, FN SCAR.

AR-15
Upotreba
U službi	1958 - do danas
Korisnici	Sjedinjene Američke Države
Ratovi	Rat u Iraku 2003., Rat protiv terorizma, Rat u Afganistanu
Proizvodnja
Proizvođač	ArmaLite
Varijante	CAR-15, Colt SMG
Opis oružja
Težina	2,27-3,9 kg
Dužina	840 mm
Dužina cijevi	368 mm
Kalibar	.223 Remington5.56x45 mm NATO
Domet	600 m
Spremnik municije	Različiti STANAG okviri
Brzina paljbe	800 metaka/min
Brzina zrna	975 m/s

Razvoj

Colt AR15 A3 taktički karabin.

1948. vojska SAD-a dolazi do zaključka da je za njih idealan kalibar .22(3), 1957. vojska SAD traži od firme ‘Armalite’ da razvije pušku u kalibru .22 koje će biti laka, mogućnost biranja vrste vatre (poluautomatksa/automatska) i koja će moći da probije standardni metalni šljem na rastojanju od 500 m. Eugen Stoner počeo je da razvija pušku zasnovanoj na dizajnu automatske puške 7.62 mm AR-10. U međuvremenu firme ‘Sierra Bullets','Remington’ i ‘Armalite’ počele su razvijanje nove vrste municije zasnovane na metku .222 Remington i Remington Magnum lovačkom metku da bi na kraju došli do metka .223 remington magnum, što bi zapravo bio metak 5.56×45 mm. 1958. Armalite proizvodi prototip puške AR-15 i daje je vojsci na testiranje. Prvi testovi pokazali su probleme sa pouzdanosti i preciznosti. Pošto su razočarani razvojem puške AR-15 prodaju dizajn firmi ‘Colt’ 1960.- Judžin Stoner koji je dizajnirao pušku prelazi iz firme Armalite u ‘Colt’ i iste godine predstavlja svoju pušku generalu LeMay-u koji traži 8.000 primjeraka ove puške koja će zamijeniti M1 Garand i M1 karabine za zrakoplovne snage. 1962. američka istraživačka agencija (ARPA) šalje 1.000 pušaka u Vijetnam na testiranje u borbi. Iste godine dobija pozitivne rezultate o efikasnosti nove ‘crne puške’ korištene od strane južnovijetnamskih snaga. 1963.-Firma ‘Colt’ potpisuje ugovor sa vojkom SAD o proizvodnji 85.000 pušaka sa oznakom XM16E1 i još 19.000 pušaka za zračne snage SAD. Razlika između XM16E1 i AR-15(odnosno M16) je bila u tome da je XM16 imala izvjesni ‘uređaj’ koji je služio da se ručno gurne klip u slučaju zaglavljivanja. 1967. počinju da stižu izveštaji iz Vijetnama o pouzdanosti puške M16. Za ovo su izgovori kako su koristili neki standardni barut za koji ide u municiju tipa 7.62×51 umjesto izvjesni Dupont IMR barut koji ide u municiju tipa.223(5.56). Također vojnici nisu obučavani za održavanje ove puške pošto su iz ‘Colt'-a tvrdili da je puška lahko održiva i stoga nisu ni proizvodili opremu za čišćenje, kasnije je riješen problem sa barutnim punjenjem, a cijev, kućište i klip su hromirani da bi se smanjila korozija, također su i proizvedeni kompleti za čišćenje (koji su se držali u kundacima) i sprovedena je obuka za sve vojnike. Takođe ove godine su uvedeni okviri od 30 metaka za ovu pušku po uzoru na AK-47. 1977-1979. razvija se nova municija u Belgiji pod nazivom SS109. Ovaj metak je zahtjevao drugačije ‘užljebljenje puške’. Ovom metku je trebao odnos 1:9 umesto 1:12 koji je imala puška M16 pa je 1981. razvijena varijanta puške M16A1 sa adaptacijom za ovo zrno i imala je odnos 1:7 i rafal je ograničen na 3 metka *1982- M16A1E1 dobija oznaku M16A2 1994. dolazi do modernizacije ove puške, postavljena je picatinny šina na mesto drške za nošenje i još nekih sitnoh izmena. Ova puška nosi oznaku m16A4.

Opis

Modifikacija AR-15 puške.

Da bi AR15 radila pouzdano, Stoner je sasvim pojednostavio njenu građu, ali je u tome malo pretjerao. Dok sve puške koje za rad automatike koiristile snagu barutnih gasova pozajmljenih iz cijevi imaju poseban klip za tu svrhu , kod AR-15 gasovi pravo iz cijevi ulaze u nosač zatvarača. Teoretski, pa i na poligonima to je izgledalo odlično, samo se zaboravilo na jednu „sitnicu“. Poslije duže paljbe garež baruta se nagomila u unutrašnjosti nosača zatvarača i sanduka i dovodi do zastoja, a vojnici u borbi nemaju vremena da stalno čiste oružje. Pored toga, M16 je pravljena na uobicajen američki način – izuzetno kvalitetno sa djelovima koji se besprijekorno uklapaju. Ruski „Kalašnjikov“ a naročito kineska verzija koju su koristili vijetnamski gerilci izgledao je pored M16 kao gomila loše limarije. Međutim, iako doprinose većoj tačnosti pri gađanju djelovi izrađeni bez odstupanja čine da blato i pjesak lahko zaglavljuju oružje.

Prosječnom vojniku ipak je mnogo važnije da ga puška ne izdaje u odsudnom trenutku, nego da ima tačnost koju, ionako, samo vrhunski strijelci mogu da iskoriste. Američki generali ponovo su bili poniženi: pojedini njihovi vojnici često su bacali M16 i koristili zaplijenjene ili kupljene „kalašnjikove“. Za razliku od američkog čuda tehnike, ruske i kineske puške radile su odlično.

Stonerova puska bila je ipak relativno dobro oružje i poslije Vijetnamskog rata ostala je naoružanju. Tada su sve zemlje NATO pakta prešle na kalibar 5.56 mm . Za ovaj metak mnoge zemlje napravile su bolje puške od od M16.

Također pogledajte

• M4 (karabin)