Vrhovni štab NOVJ

Vrhovni štab Narodnooslobilačke vojske Jugoslavije je bio vrhovno vojno rukovodstvo Narodnooslobodilačkog pokreta i imao ulogu rukovođenja oružanim snagama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije tokom Narodnooslobodilačke borbe od jula 1941. do maja 1945.[1][2]

Maršal Tito i članovi Vrhovnog štaba ispred Titove pećine u Drvaru, maja 1944.

Vrhovni štab je formiran je 27. juna 1941., na sednici Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, pod nazivom Glavni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije, skraćeno GŠ NOPOJ (slv. Glavni štab Narodnoosvobodilnih partizanskih odredov Jugoslavie}}; mak. Glavniot štab na Narodnooslobodiletni partizanski odredi na Jugoslavija). Zatim je, na Savjetovanju u Stolicama, 26. septembra 1941. godine, promijenio naziv u Vrhovni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije (VŠ NOPOJ) (slv. Vrhovni štab Narodnoosvobodilnih partizanskih odredov Jugoslavie; mak. Vrhovniot štab na Narodnooslobodiletni partizanski odredi na Jugoslavija).

U januaru 1942. ponovo je promijenio naziv u Vrhovni štab Narodnooslobdilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije (VŠ NOP i DVJ) (slv. Vrhovni štab Narodnoosvobodilne partizanske in prostovoljne vojske Jugoslavije; mak.Vrhovniot štab na partizanski odredi i dobrovolna vojska na Jugoslavija), a novembra iste godine u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (VŠ NOV i POJ) (slv. Vrhovni štab Narodnoosvobodilne vojske in partizanskih odredov Jugoslavije}}; mak, Vrhovniot štab na Narodnooslobodiletna vojska i partizanski odredi na Jugoslavija).

Tokon marta 1945., reorganiziran je u Generalštab Jugoslavenske armije (slv. Generalštab Jugoslovanske armade; makedonski jezik|mak.]] Generalštabot na Jugoslovenskata armija), kao neposredni organ Privremene vlade Demokratske Federativne Jugoslavije.

Vrhovni štab je rukovodio Narodnooslobodilačkom borbom preko glavnih, oblasnih, operativnih štabova, uz neposredni angažman potčinjenih štabova odreda, brigada, divizija i korpusa ili posebno formiranih operativnih grupa. Veza sa potčinjenim štabovima je u početku održavana preko svojih specijalnih delegata i kurira, a kasnije putem radio stanica. Nakon posjete Savezničkih vojnih misija, uspostavio je vezu sa Saveznicima, koja je korištena za usklađivanje operacija i za organizaciju dopremanja naoružanja i sanitetske i druge infrastrukturne podrške. Tokom rata, Vrhovni štab je izdavao svoj „Bilten Vrhovnog štaba NOVJ

Do polovine septembra 1941., Vrhovni štab je ustankom rukovodio iz Beograda, a zatim iz Užičke Republike (Užice). Zatim se, tokom razvoja borbenih aktivnosti, kretao na oslobođenim teritorijama Sandžaka (Nova Varoš), istočne (Ivančići[potrebna odrednica], Foča) i zapadne Bosne (Bihać, Bosanski Petrovac, Drvar, Petrovo Polje, Jajce, Milinište), Crna Gora (Žabljak) i Dalmacije (Titova pećina na Visu).

Od oktobra 1944. do kraja rata sedište Vrhovnog štaba bilo je u oslobođenom Beogradu. Komandant Vrhovnog štaba i vrhovni komandant NOV i POJ bio je Josip Broz Tito, načelnik Vrhovnog štaba bio je Arso Jovanović, uz Prateći bataljon Vrhovnog štaba.

Reference uredi

  1. ^ Čišić A. (1974): Vojna enciklopedija. Redakcija vojne enciklopedije, Beograd.
  2. ^ JLZ, Izd. (1984): Enciklopedija Jugoslavije, VIII. Jugoslavenski leksikogradfski zavod, Zagreb.

Također pogledajte uredi