Slovenski jezik

južnoslavenski jezik

Slovenski jezik jest zapdni član južnoslavenskih jezika koji pripadaju baltoslavenskim jezicima i maternji je jezik za oko 2.000.000 Slovenaca u Republici Sloveniji, gdje je i službeni jezik, te za pripadnike slovenske manjine u Austriji (oko 60.000 u Koruškoj i Štajerskoj), Italiji (oko 54.000 u Beneškoj Sloveniji, Reziji, Trstu i Gorici), Hrvatskoj (11.800-13.100) i Mađarskoj (2.700). Broj slovenskih emigranata u Americi, Zapadnoj Evropi i Australiji procjenjuje se na oko 400.000 govornika.

Slovenski jezik
Slovenščina
Regije govorenjaBalkan
Države govorenja
Jezička porodica
Broj govornika2,5 miliona (2010)[1]
Sistem pisanjaLatinica
Službeni status
Služben u Slovenija
Evropska unija
Manjinski jezik u Austrija,[2]
Mađarska,[3]
Italija[4]
Regulator(i)Slovenska akademija nauka i umjetnosti (Slovenska akademija znanosti in umetnosti)
Jezički kod
ISO 639-1sl
ISO 639-2 / 5slv
ISO 639-3slv
Linguasphere53-AAA-f
Glottologslov1268
Karta
Područja slovenskog govornog područja
Također pogledajte:
Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Jedan je od 24 službena i radna jezika Evropske unije.

Njegova sintaksa je vrlo fuzionirana i karakterizira je dvostruki gramatički broj. Koriste se dvije akcenatske norme (jedna karakterizirana akcentom visine). Njegov fleksibilan red riječi često se prilagođava zbog naglaska ili stilskih razloga, iako je u osnovi to jezik SVO. Ima T–V razliku: upotreba V-oblika pokazuje odnos poštovanja prema nadređenima i starijima, dok se može zaobići kroz pasivni oblik.[5]

Regulator

Standardni slovenski pravopis i gramatiku definišu Pravopisni odbor i Institut za slovenski jezik Fran Ramovš, koji su dio Slovenske akademije nauka i umjetnosti (Slovenska akademija znanosti in umetnosti, SAZU). Najnoviji priručnik standardnog slovenskog pravopisa (i donekle i gramatike) je Slovenski pravopis (SP2001; Slovenski normativni vodič). Najnovije štampano izdanje objavljeno je 2001. (preštampano 2003. sa nekim ispravkama) i sadrži više od 130.000 riječi. 2003. objavljena je elektronska verzija.

Zvanični rečnik savremenog slovenskog, koji je također pripremila SAZU, je Slovar slovenskega knjižnega jezika (SSKJ; Standardni slovenski rječnik). Izdala ga je u pet knjiga Državna založba Slovenije između 1970. i 1991. i sadrži više od 100.000 riječi i podnaslova s akcentuacijom, oznakama dijelova govora, uobičajenim kolokacijama i raznim kvalifikatorima. Devedesetih godina prošlog stoljeća objavljena je elektronska verzija rječnika koja je dostupna na internetu.[6][7]

SAZU smatra SP2001 normativnim izvorom o slovenskom jeziku. Kada se unosi u rječniku u SP2001 i SSKJ razlikuju, SP2001 unos ima prednost. SP2001 se naziva Pravopisnim rječnikom od strane Europske mreže e-leksikografije.[7]

Reference

  1. ^ "International Mother Language Day 2010". Statistical Office of the Republic of Slovenia. 19. 2. 2010. Arhivirano s originala, 25. 12. 2018. Pristupljeno 29. 1. 2011.
  2. ^ "Österreichischer Staatsvertrag".
  3. ^ "Hungary: demographic situation, languages and religions" (jezik: engleski).
  4. ^ "Norme in materia di tutela delle minoranze linguistiche storiche" (jezik: italijanski).
  5. ^ "TIkanje, VIkanje, (na) polVIkanje in ONIkanje" (jezik: slovenski). MMC RTV Slovenia. 4. 1. 2017.
  6. ^ "Searching the Dictionary of Standard Slovenian". Fran Ramovš Institute of Slovenian Language, ZRC SAZU. 10. 3. 2008. Pristupljeno 7. 1. 2018.
  7. ^ a b "European Dictionary Portal: Slovene". European Network of e-Lexicography. Pristupljeno 7. 1. 2018.

Izvori

Također pogledajte

Vanjski linkovi