Wikipedia

Javna biblioteka

organizovana zbirka knjiga i informativnih izvora dostupnih javnosti

Javna biblioteka jest biblioteka, najčešće posudbena, koja je dostupna široj javnosti i obično se finansira iz javnih izvora, kao što su porezi. Njime upravljaju bibliotekari i bibliotečki paraprofesionalci, koji su ujedno i državni službenici.

Postoji pet osnovnih karakteristika koje dijele javne biblioteke: one su podržane porezima (obično lokalnim, iako svaki nivo vlasti može doprinijeti); njima upravlja odbor koji služi javnom interesu; otvoreni su za sve i svaki član zajednice može pristupiti kolekciji; potpuno su dobrovoljni, niko nikada nije prisiljen da koristi pružene usluge i pružaju bibliotečko-informacione usluge bez naknade.[1]

Javne biblioteke postoje u mnogim zemljama širom svijeta i često se smatraju bitnim dijelom obrazovane i pismene populacije. Javne biblioteke se razlikuju od istraživačkih biblioteka, školskih biblioteka, univerzitetskih biblioteka u drugim državama i drugih specijalnih biblioteka. Njihov mandat je da služe potrebama javnosti za informacijama, a ne potrebama određene škole, institucije ili istraživačke populacije. Javne biblioteke također pružaju besplatne usluge kao što su predškolske priče kako bi se podstaklo rano opismenjavanje djece. One pružaju miran prostor za učenje za studente i profesionalce i podstiču formiranje knjižnih klubova kako bi podstakli uvažavanje književnosti kod mladih i odraslih. Javne biblioteke obično dozvoljavaju korisnicima da privremeno pozajmljuju knjige i drugu građu van bibliotečkih prostorija, obično na određeni vremenski period. Najčešće imaju referentne kolekcije koje nisu u opticaju i svojim korisnicima pružaju računarski i internet pristup.

Pregled uredi

Vrhunac višestoljetnog napretka u štampariji, pokretnim slovima, papiru, tinti, izdavaštvu i distribuciji, u kombinaciji sa stalno rastućom srednja klasa orijentisanom na informacije, povećanom komercijalnom aktivnošću i potrošnjom, novim radikalnim idejama, masivnim rastom stanovništva i višim stope pismenosti su iskovale javnu biblioteku u oblik kakav je danas.

Javni pristup knjigama nije novost. Rimljani su stavljali svitke u suhe prostorije na raspolaganje pokroviteljima termi, i pokušali s određenim uspjehom da osnuju biblioteke unutar carstva.

Sredinom 19. vijeka nastojanje da se prave javne biblioteke, koje se plaćaju porezima i kojima upravlja država, dobija na snazi. Matthew Battles navodi da:

U ovim godinama klasnog sukoba i ekonomskog terora pokret javnih biblioteka zahvatio je Britaniju, jer je progresivna elita nacije prepoznala da u životima običnih ljudi nedostaje svjetlost kulturne i intelektualne energije.[2]

 
Ulaz u Nacionalnu biblioteku u Tehranu, Iran

Javne biblioteke su često počinjale donacijom, ili su se ostavljale u amanet župama, crkvama, školama ili gradovima. Ove društvene i institucionalne biblioteke činile su osnovu mnogih današnjih kolekcija univerzitetskih i javnih biblioteka.[3]

Osnivanje posudbenih biblioteka u 18. vijeku, od strane knjižara i izdavača, omogućilo je sticanje profita i stvaranje društvenih centara unutar zajednice. Posudbene ibliotekene samo da su bile mjesto za prodaju knjiga, već i mjesto za pozajmljivanje knjiga uz naknadu. Ove biblioteke pružale su razne materijale, uključujući sve popularnije romane. Iako su posudbene biblioteke imale važnu ulogu u društvu, pripadnici srednjeg i višeg sloja često su gledali s visine na biblioteke koje su redovno prodavale građu iz svojih zbirki i obezbjeđivale materijale koji su bili manje sofisticirani.

 
Unutrašnjost of the javne biblioteke Taoyuan u Taoyuan, Tajvan

Posudbene biblioteke su također naplaćivale pretplatu. Međutim, ove naknade su bile postavljene da privuku svoje korisnike, obezbjeđujući pretplatu na godišnjoj, tromjesečnoj ili mjesečnoj osnovi, bez očekivanja da će pretplatnici kupiti udio u biblioteci. To je pomoglo posjetiteljima koji nisu mogli priuštiti kupovinu knjiga, da mogli su posuditi knjige za čitanje, a zatim ih vratiti. Ovo je također stvorilo popularniju potražnju, jer su naknade za knjige rasle, a sve više knjiga se kopiralo. Posudbene biblioteke bile su veoma popularne; prvu je osnovao Allan Ramsay 1725. u Edinburgu u Škotskoj. Posudbene biblioteke nisu bile isključivo pozajmne institucije i često su pružale mjesto za druge oblike komercijalnih aktivnosti, koje su mogle, ali i ne moraju biti vezane za štampu. To je bilo neophodno jer nisu generisale dovoljno sredstava putem pretplate prikupljene od svojih članova. Kao komercijalni poduhvat, bilo je važno uzeti u obzir faktore koji doprinose, kao što su druga dobra ili usluge dostupne pretplatnicima.[4]

Biblioteka Malatestiana (italijanski: Biblioteca Malatestiana ), poznata i kao (italijanski: Malatesta Novello biblioteka), javna je biblioteka koja datira iz 1452. u Ceseni, Emilia-Romagna (Italija). Bila je to prva evropska građanska biblioteka,[5] koja je pripadala Komuni i otvorena za sve. Izgradnju je finansirao lord Cesene, Malatesta Novello. Radove je vodio Matteo Nuti iz Fana (učenik Leona Battista Albertija) i trajala su od 1447. do 1452.

Historija uredi

Rana historija uredi

 
Thomas Bodley osnovao je Biblioteku Bodleian in 1602 kao ranu javnu biblioteku.

Prve biblioteke sastojale su se od arhiva najranijeg oblika pisanja – glinenih ploča klinastog pisma otkrivenih u hramskim prostorijama u Sumeru,[6] od kojih neke datiraju iz 2600. godine p. n. e..[7] Pojavili su se prije pet hiljada godina u plodnom polumjesecu jugozapadne Azije, području koje se protezalo od Mesopotamije do Nila u Africi. Poznat kao kolijevka civilizacije, plodni polumjesec je također bio rodno mjesto pisanja, negdje prije 3000. godine p. n. e. (Murray, Stuart A.P.) Ove prve biblioteke, koje su se uglavnom sastojale od zapisa komercijalnih transakcija ili inventara, označavaju kraj prahistorije i početak historije.[8][9]

Stvari su bile vrlo slične u vladinim i hramskim zapisima na papirusu starog Egipta.[6] Najranije otkrivene privatne arhive čuvane su u Ugaritu; pored korespondencije i inventara, tekstovi mitova su možda bili standardizovani tekstovi za praksu za podučavanje novih pisara.

Perzija je u vrijeme Ahemenidskog carstva (550–330 p. n. e.) bila dom nekih izvanrednih biblioteka koje su imale dvije glavne funkcije: vođenje evidencije administrativnih dokumenata (npr. transakcije, vladine naredbe i raspodjela budžeta unutar i između Satrapija i centralne država)[10] i prikupljanje resursa na osnovu različitih tema, npr. medicinske nauke, astronomije, historije, geometrije i filozofije.

Historičar Yahya iz Antiohije (u. 1066.) izvijestio je da je fatimidski kalifa El-Hakim bin Amr Allah (r. 996–1021) finansirao i osnovao biblioteke otvorene za javnost, gdje je svako, čak i obični ne-specijalisti, mogali izabrati bilo koje knjige koje su željeli i da ih prepisuju javni pisari, besplatno.[11] Međutim, kao i sa mnogim drugim njegovim odlukama, El-Hakim je kasnije naredio da se ova politika promijeni.[11]

U Ceseni, u Italiji, prva javna biblioteka koju vodi zajednica, Biblioteka Malatestiana, osnovana je 1447, pružala je svjetovne i vjerske tekstove na latinskom, grčkom i hebrejskom i bila je potpuno otvorena za sve članove javnosti.

Još jedna rana biblioteka koja je dozvoljavala pristup javnosti bili su Kalendari ili bratstvo klera i laika koji su bili pridruženi Crkvi Svih Svetih u Bristolu, Engleska. Zapisi pokazuju da je 1464. u kući Kalendara napravljena biblioteka. Pominje se akt od tog datuma kojim je "određeno da svi koji žele da uđu radi nastave imaju 'slobodan pristup i odmor' u određeno vrijeme."[12]

Godine 1598. Francis Trigge je osnovao biblioteku u prostoriji iznad crkve sv. Wulframa u Granthamu, Lincolnshire i odredio da ona bude otvorena za sveštenstvo i stanovnike okolnog susjedstva. Neki naučnici ovu biblioteku smatraju „pretkom“ javnih biblioteka jer njeni pokrovitelji nisu morali da pripadaju postojećoj organizaciji poput crkve ili koledža da bi je koristili. Međutim, sve knjige u biblioteci bile su vezane lancima za tezge i nedostupne za posudbu, pa otuda i naziv: Biblioteka u lancima Francisa Triggea.[13]

 
Biblioteka Ambrosiana u Milanu, koju je osnovao kardinal Federico Borromeo 1609.

U ranim godinama 17. stoljeća u Engleskoj su osnovane mnoge poznate kolegijalne i gradske biblioteke. Biblioteka grada Norwicha osnovana je 1608.[14] (šest godina nakon što je Thomas Bodley osnovao Bodleiansku biblioteku, koja je bila otvorena za "cijelu Republiku učenih") i Biblioteka Chetham u Manchesteru, koja tvrdi da je najstarija javna biblioteka u svijetu engleskog govornog područja, otvorena 1653.[15]

 
Biblioteka Palafoxiana u Puebla, Meksiko (osnovana 1646)

Biblioteca Palafoxiana u gradu Puebla, Meksiko,UNESCO je priznao kao prvu javna biblioteka u Americi. Osnovao ju je 1646. Juan de Palafox y Mendoza.[16][17][18] U svom ključnom djelu Advis pour dresser une bibliothèque (1644.) francuski učenjak i bibliotekar Gabriel Naudé tvrdi da su samo tri biblioteke u cijeloj Evropi u njegovo vrijeme davale redovan pristup svakom naučniku, naime Biblioteka Ambrosiana u Milanu, Biblioteka Angelica u Rimu, i Bodleianska biblioteka u Oxfordu.[19]

Biblioteke iz doba prosvjetiteljstva uredi

Claude Sallier, francuski filolog i crkvenjak, vodio je prvi oblik javne biblioteke u gradu Saulieu od 1737. do 1750. Želio je da kulturu i učenje učini dostupnim svim ljudima.

Biblioteku Zaluski (poljski: Biblioteka Załuskich, latinski: Bibliotheca Zalusciana) sagradili su u Varšavi 1747–1795 Józef Andrzej Załuski i njegov brat Andrzej Stanisław Załuski, obojica rimokatolički biskupi. Biblioteka je bila otvorena za javnost i bila je prva poljska javna biblioteka, najveća u Poljskoj i jedna od najranijih javnih biblioteka u Evropi.[20]

Početkom 18. vijeka, biblioteke su postajale sve više javne i sve češće su bile posudbene biblioteke. U 18. stoljeću došlo je do prelaska sa zatvorenih parohijskih biblioteka na posudbene biblioteke. Prije tog vremena, javne biblioteke su bile parohijske prirode, a biblioteke su svoje knjige često vezivale za stolove.[21] Biblioteke također nisu bile jednolično otvorene za javnost. Godine 1790. Zakon o javnim bibliotekama neće biti donesen još šezdeset sedam godina.[22]

 
Britanski muzej je osnovan 1751 i imao je biblioteku sa zbirkom od preko 50,000 knjiga.

Iako je Britanski muzej postojao u to vrijeme i sadržavao je preko 50.000 knjiga, nacionalna biblioteka nije bila otvorena za javnost, pa čak ni za većinu stanovništva. Pristup muzeju zavisio je od propusnica, na koje se ponekad čekalo tri do četiri sedmice. Štaviše, biblioteka nije bila otvorena za pregledavanje. Nakon što je izdata propusnica za biblioteku, čitalac je bio poveden u obilazak biblioteke. Mnogi čitaoci su se žalili da je turneja bila prekratka.[23] Slično, Biblioteka du Roi u Parizu zahtijevala je da potencijalni posjetilac bude "pažljivo pregledan" i, čak i nakon što je ovaj uslov ispunjen, biblioteka je bila otvorena samo dva dana sedmično i samo za gledanje medaljona i gravura, a ne knjiga.[24]

Sve do sredine 19. stoljeća praktički nije bilo javnih biblioteka u smislu u kojem mi danas razumijemo taj pojam, tj. biblioteke koje su imale javni fond i svima su bile slobodno dostupne.[25] Samo jedna važna biblioteka u Britaniji, odnosno Chethamova biblioteka u Mančesteru, bila je potpuno i slobodno dostupna javnosti.[25] Biblioteka Chesshyre u Haltonu, Cheshire, osnovana je kao besplatna javna biblioteka 1733. za sve "božanstvenike Engleske crkve ili drugu gospodu ili pisce", ali je bila ograničena na samo 422 toma uglavnom crkvenih i pravnih djela.[26] U Njemačkoj se još jednom pojavila dostupna javna biblioteka. Vojvodska biblioteka u Wolfenbüttelu bila je otvorena "svakog radnog dana ujutro i popodne" i posuđivala je svoje knjige javnosti. Između 1714. i 1799. biblioteka je posudila 31.485 knjiga za 1.648 različitih korisnika.[24] Ove vrste javnih biblioteka, mnogo bliže današnjem konceptu javnih biblioteka, bile su izuzetno rijetke jer je većini biblioteka i dalje bilo teško pristupiti.

Godine 1820, Državna centralna biblioteka, Kerala, počela je da funkcioniše u Trivandrumu u Indiji, koja nije samo prva indijska javna biblioteka već i prva takva institucija van Evrope. Međutim, nastala je čitava mreža bibliotečkih usluga na privatnoj ili institucionalnoj osnovi. Pretplatničke biblioteke, privatne i komercijalne, obezbjeđivale su srednjim i višim slojevima razne knjige za umjerene naknade.

Porast svjetovne literature u to vrijeme podstakao je širenje posudbenih biblioteka, posebno komercijalnih pretplatničkih biblioteka. Komercijalne pretplatničke biblioteke su počele kada su bibliotekari počeli da iznajmljuju dodatne primjerke knjiga sredinom 18. vijeka. Steven Fischer procjenjuje da je 1790. postojalo "oko šest stotina biblioteka za iznajmljivanje i pozajmljivanje, s klijentelom od oko pedeset hiljada.“[27] Sredinom do kasnog 18. vijeka desila je virtuelna epidemija ženskog čitanja kako su romani postajali sve više i više popularni.[28] Romani, iako su bili neomiljeni u društvu, bili su izuzetno popularni. U Engleskoj je bilo mnogo onih koji su se žalili na "zlobne profane i opscene knjige", a protivljenje cirkulirajućoj biblioteci, na moralnim osnovama, opstajalo je sve do 19. stoljeća.[29] Ipak, mnoge ustanove su imale mnogo puta veći broj romana u cirkulaciji nego bilo kojeg drugog žanra.[30]

Godine 1797, Thomas Wilson je napisao u "The Use of Circulating Libraries: "Uzmite u obzir da za uspješnu posudbenu biblioteku sa naknadom kolekcija mora sadržavati 70% fikcije". Međutim, ukupan procenat romana uglavnom je zavisio od vlasnika posudbene biblioteke. Neke biblioteke koje su bile u posudbene imale su gotovo cijelu kolekciju sastavljenu od romana, druge su imale manje od 10% svoje ukupne kolekcije u obliku romana.[31] Nacionalni prosjek za početak 20. stoljeća kretao se oko romana koji su činili oko 20% ukupne kolekcije.[32] Romani su se na mnogo načina razlikovali od drugih vrsta knjiga. Čitale su se prvenstveno radi uživanja umjesto učenja. Nisu pružili akademsko znanje ili duhovno vodstvo; stoga su čitane brzo i mnogo manje puta nego druge knjige. Bile su to savršene knjige za komercijalne pretplatničke biblioteke za posudbu. Pošto su se knjige čitale radi čistog uživanja, a ne radi naučnog rada, knjige su morale postati i jeftinije i manje. Mala izdanja knjiga su imala prednost pred velikim folio izdanjima. Folio izdanja čitala su se za stolom, dok su se mala duodecimo izdanja mogla lako čitati kao današnji meki uvezi. Francuski novinar Louis-Sébastien Mercier je pisao da su knjige također bile razdvojene na dijelove kako bi čitaoci mogli iznajmiti dio knjige na nekoliko sati umjesto na cijeli dan.[24] To je omogućilo da više čitalaca ima pristup istom djelu u isto vrijeme, što ga čini profitabilnijim za posudbene biblioteke.

Slično današnjim mekim povezima, mnogi romani u posudbenim bibliotekama bili su neuvezani. U tom periodu, mnogi ljudi su odlučivali da svoje knjige uvezuju u kožu. Mnoge posudbene biblioteke su preskakale ovaj proces. Posudbene biblioteke nisu se bavile čuvanjem knjiga; njihovi vlasnici su htjeli da pozajmljuju knjige onoliko puta koliko su mogli. Posudbene biblioteke uvele su potpuno novi način čitanja. Čitanje više nije bilo samo akademska potraga ili pokušaj da se dobije duhovno vodstvo. Čitanje je postalo društvena aktivnost. Mnoge posudbene biblioteke , na zapadu, bile su pripojene radnjama mlinara ili drapera. Služile su za društvene tračeve i susrete prijatelja koliko i danas kafići.[33]

 
Biblioteka Załuskich, sagrađena u Varšavi sredina 18. vijeka.

Još jedan faktor u rastu pretplatnićkih biblioteka bila je sve veća cijena knjiga. U posljednje dvije decenije stoljeća, posebno, cijene su se praktično udvostručile, tako da je kvarto djelo koštalo gvineju, oktavo 10 šilinga ili 12 šilinga, a duodecimo 4 šilinga po volumenu. Štaviše, osim cijene, knjige je bilo teško nabaviti izvan Londona jer lokalne knjižare nisu mogli priuštiti da drže velike zalihe.[34] Komercijalne biblioteke, budući da su se obično povezivale s knjižarama, ali i pošto su imale veći broj članova, mogle su akumulirati veći broj knjiga. Ujedinjena javna biblioteka je imala kolekciju od oko 52.000 tomova – dvostruko više od bilo koje privatne pretplatničke biblioteke u zemlji u tom periodu.[35] Ove biblioteke, pošto su funkcionisale kao biznis, također su pozajmljivale knjige nepretplatnicima po sistemu po knjizi.[36]

Uprkos postojanju ovih pretplatničkih biblioteka, one su bile dostupne samo onima koji su mogli da priušte naknade i onima koji su imali vremena za čitanje tokom dana. Kao što je rekao James Van Horn Melton, "ne treba preuveličavati u kojoj mjeri su biblioteke koje su na pozajmicu 'demokratizovale' čitanje" jer su "vjerovatno bile manje važne za stvaranje novih čitalaca nego za omogućavanje onima koji već čitaju da čitaju više". Za mnoge ljude, ove biblioteke, iako pristupačnije od biblioteka kao što je Britanska biblioteka, i dalje su uglavnom bile institucije za srednju i višu klasu.[24]

Privatne pretplatničke biblioteke uredi

 
Biblioteka Linen Hall bila je pretplatnička biblioteka iz 18. vijeka. Slikano 1888. godine, neposredno prije rušenja.

Privatne pretplatničke biblioteke funkcionisale su na isti način kao i komercijalne pretplatničke biblioteke, iako su se razlikovale na mnogo važnih načina. Jedna od najpopularnijih verzija privatne pretplatničke biblioteke bila je biblioteka "samo za gospodu". Biblioteke za džentlme s pretplatom, ponekad poznate kao vlasničke biblioteke, bile su skoro sve organizovane po zajedničkom obrascu. Članstvo je bilo ograničeno na vlasnike ili dioničare i kretalo se od par desetina clanova do između četiri i pet stotina. Ulaznica, tj. cijena udjela, bila je u ranim danima obično gvineja, ali je naglo rasla kako je vijek napredovao, često dostižući četiri ili pet gvineja tokom francuskih ratova; godišnja pretplata je tokom istog perioda porasla sa oko šest šilinga na deset ili više šilinga. Fond knjiga je, prema savremenim standardima, bio mali (Liverpool, sa preko 8.000 svezaka 1801, izgleda da je bio najveći), i na početku je bio smješten u improvizovanim prostorijama – vrlo često u knjižari, kod prodavača knjiga koji radi kao bibliotekar i prima honorar za svoj trud.[37]

Pretplatnička biblioteka Liverpula bila je biblioteka samo za gospodu. Godine 1798. preimenovana je u Athenaeum kada je zgrada obnovljena sa izgradnjom redakcije i kafića. Ulaz senplaćao u izbosu od jedne gvineje i uz godišnju pretplatu od pet šilinga.[38]

Analiza registara za prvih dvanaest godina daje uvid u čitalačke navike srednje klase u trgovačkoj zajednici u ovom periodu. Najveći i najpopularniji odeljci biblioteke bili su historija, antikviteti i geografija, sa 283 naslova i 6.121 pozajmice, i beletristika, sa 238 naslova i 3.313 pozajmica.[39] Najpopularniji pojedinačni rad bio je "Račun o putovanjima Johna Hawkeswortha ... na južnoj hemisferi" (3 sveska) koji je posuđen 201 put. Zapisi također pokazuju da je 1796. članstvo poraslo za 1/3 na 198 pretplatnika (od kojih je 5 bilo žena), a broj naslova se povećao pet puta na 4.987. Ovo odražava porast interesovanja za čitanje. Lista pokrovitelja iz Opštinske biblioteke u Batu pokazuje da je od 1793. do 1799. biblioteka držala udio žena na stabilnih 30% svih korisnika.[40]

Također je bilo neuobičajeno da su ove biblioteke tokom 1790-ih imale zgrade označene isključivo kao bibliotečke zgrade, iako su u 19. vijeku mnoge biblioteke počele da grade složene stalne rezidencije. Bristol, Birmingham i Liverpool su bile nekoliko biblioteka koje su imale vlastitu zgradu.[41] Smještaj je varirao od police za nekoliko desetina tomova u seoskoj prodavaonici, do proširenja u stražnju sobu, do prostranih elegantnih dijelova Hookhama ili onih u odmaralištima poput Scarborougha, i četiri u nizu u Margateu.[42]

Privatne pretplatničke biblioteke imale su veću kontrolu nad članstvom i vrstama knjiga u biblioteci. U privatnim društvima došlo je do skoro potpune eliminacije jeftine fikcije.[43] Pretplatničke biblioteke ponosile su se respektabilnošću. Najveći procenat pretplatnika često su bili zemljoposjednici, plemići i stare profesije.[44]

Krajem 18. i u prvim decenijama 19. stoljeća, potražnja za knjigama i općim obrazovanjem osjetila se među društvenim klasama nastalih počecima industrijske revolucije.[45] U kasnom 18. vijeku došlo je do porasta pretplatničkih biblioteka namijenjenih zanatlijama. Godine 1797. u Kendalu je osnovana ono što je bilo poznato kao Ekonomska biblioteka, "predviđena prvenstveno za upotrebu i podučavanje radničke klase." [46] Postojala je i Zanatska biblioteka osnovana u Birminghamu 1799. 3 šilinga, a pretplata je bila 1 šiling 6 penija po kvartalu. Ovo je bila biblioteka opšte literature. Romani, isprva isključeni, kasnije su prihvaćeni pod uslovom da ne čine više od jedne desetine godišnjeg nabavke.[37]

19.–20. vijek uredi

Ujedinjeno kraljevstvo uredi

 
James Silk Buckingham vodio je kampanju za Javne biblioteke sredinom 19-og vijeka.

Godine 1835, protiv vladine opozicije, James Silk Buckingham, član parlamenta iz Sheffielda i pristalica trezvenjačkog pokreta, uspio je osigurati mjesto predsjednika odabranog odbora koji će ispitati "razmjer, uzroke i posljedice preovlađujućeg poroka opijenosti među radničkim klasama Ujedinjenog Kraljevstva" i predložiti rješenja. Francis Place, aktivista za radničku klasu, složio se da bi "uspostavljanje župnih biblioteka i okružnih čitaonica, te popularnih predavanja o temama koje su i zabavne i poučne za zajednicu i koje su mogle odvući jedan broj onih koji sada posjećuju javne kuće samo zbog uživanje koje sebi priušte."[47] Buckingham je predstavio parlamentu prijedlog zakona o javnim ustanovama kojim se općinama dozvoljava da naplaćuju porez na osnivanje biblioteka i muzeja, prvi takve vrste. Iako ovo nije postalo zakon, imalo je veliki uticaj na poslanika Williama Ewarta i poslanika Josepha Brothertona, koji su predstavili zakon kojim bi se "(osnažile)] opštine sa populacijom od 10.000 ili više da prikupe ½ d za osnivanje muzeja".[48] To je postao Zakon o muzejima iz 1845.

NA inicijativu Ewarta i Brothertona uspjelo je uspostavljanje odabrane komisije koja će razmotriti obezbjeđivanje javnih biblioteka. Izvještaj je tvrdio da bi obezbjeđivanje javnih biblioteka usmjerilo ljude ka trezvenjačkim i umjerenim navikama. U cilju maksimiziranja potencijala postojećih objekata, komisija je dala dvije značajne preporuke. Oni su predložili da vlada izda grantove za pomoć osnivanju biblioteka i da Zakon o muzejima iz 1845. treba izmijeniti i proširiti kako bi se omogućilo nametanje poreza za osnivanje javnih biblioteka.[49][50]

Iznosile su se primjedbe na povećanje oporezivanja, potencijalno narušavanje privatnog poduzeća i postojeće bibliotečke ponude kao što su instituti mehanike i bojazan da bi to izazvalo "nezdravu društvenu agitaciju".[51] Prijedlog zakona je prošao kroz Parlament jer je većina poslanika smatrala da će javne biblioteke obezbijediti mogućnosti za samousavršavanje kroz knjige i čitanje za sve razrede, a da bi veći nivo obrazovanja koji se postiže obezbjeđivanjem javnih biblioteka rezultirao nižim stopama kriminala.

Prema odredbama Zakona o muzejima iz 1845. godine, opštine Warrington i Salford su osnovale biblioteke u svojim muzejima. Warrington Municipal Library otvorena je 1848.

Iako je do sredine 19. stoljeća Engleska imala 274 pretplatničke biblioteke, a Škotska 266, temelj modernog sistema javnih biblioteka u Britaniji je Zakon o javnim bibliotekama iz 1850. Zakon je prvo dao lokalnim općinama ovlaštenje da osnivaju besplatne javne biblioteke i bio je prvi zakonodavni korak ka stvaranju trajne nacionalne institucije koja pruža univerzalan slobodan pristup informacijama i literaturi. 1830-ih, na vrhuncu čartističkog pokreta, u Ujedinjenom Kraljevstvu je postojala opća tendencija ka reformizmu. Srednja klasa je bila zabrinuta da se slobodno vrijeme radnika ne provodi dobro. Ovo je više potaknuto paternalizmom viktorijanske srednje klase nego zahtjevima nižih društvenih slojeva.[52]

Muzej i umjetnička galerija Salford prvi put su otvoreni u novembru 1850. kao "Kraljevski muzej i javna biblioteka", kao prva bezuslovno besplatna javna biblioteka u Engleskoj.[53][54] Biblioteka u Campfieldu u Manchesteru bila je prva biblioteka koja je 1852. upravljala bibliotekom za "besplatnu" pozajmicu bez pretplate.[55] Norwich tvrdi da je prva opština koja je usvojila Zakon o javnim bibliotekama iz 1850. (koji je dozvolio bilo kojoj opštinskoj opštini sa populacijom od 100.000 ili više da uvede stopu od pola penija za osnivanje javnih biblioteka—iako ne kupuje knjige). Norwich je bio jedanaesta biblioteka koja je otvorena 1857, nakon Winchestera, Manchestera, Liverpoola, Boltona, Kidderminstera, Cambridgea, Birkenheada i Sheffielda.

Zakon iz 1850. bio je vrijedan pažnje jer je uspostavio princip besplatnih javnih biblioteka. Godine 1866. donesen je Zakon o izmjenama i dopunama[56] kojim je eliminisano ograničenje broja stanovnika za osnivanje biblioteke i dvotrećinska većina koja je ranije bila potrebna za usvajanje zamijenjena običnom većinom. To je također omogućilo susjednim župama da se udruže s postojećim ili potencijalnim bibliotečkim autoritetom. Uprkos porastu nivoa poreza koje su javne biblioteke mogle naplatiti, opštinama je i dalje bilo veoma teško da prikupe dovoljno kapitala za finansiranje novih biblioteka. Rast pokreta javnih biblioteka nakon Zakona iz 1850. uvelike se oslanjao na donacije filantropa.[57]

Županijske biblioteke bile su kasniji razvoj, koji je omogućen osnivanjem županijskih vijeća 1888.

Sjedinjene Američke Države uredi

 

Moderna javna biblioteka je rasla velikom brzinom krajem 19. stoljeća, posebno u engleskom govornom području. Filantropi i biznismeni, uključujući John Passmore Edwardsa, Henry Tate)a i Andrew Carnegiea, pomogli su u finansiranju osnivanja velikog broja javnih biblioteka za obrazovanje masa.

Javne biblioteke u Sjevernoj Americi razvijale su se od 18. vijeka do danas; kako je zemlja postajala sve naseljenija i bogatija, faktori kao što su nagon za obrazovanjem i želja za dijeljenjem znanja doveli su do široke javne podrške besplatnim bibliotekama. Osim toga, novčane donacije privatnih filantropa obezbijedile su početni kapital za pokretanje mnogih biblioteka. U nekim slučajevima, kolekcionari su donirali velike zbirke knjiga.[58]

Prva moderna javna biblioteka na svijetu koja je podržana od poreza bila je mala Gradska biblioteka Peterborougha u Peterboroughu, New Hampshire. Osnovana je 1833.[59] Prva velika javna biblioteka podržana porezima u Sjedinjenim Državama bila je Bostonska javna biblioteka, koja je osnovana 1848, ali nije otvorila svoja vrata za javnost sve do 1854.[60]

Grupa koju je predvodio Abraham Redwood osvovala je Biblioteku Redwood i Athenaeum 1747.[61] Bila je to prva biblioteka na Rhode Islandu i najstarija biblioteka u Americi. Više od polovine njenih svezaka je izgubljeno kada je korištems kao Klub britanskih oficira tokom Revolucionarnog rata. Uloženi su napori da se zamijeni originalna kolekcija. Više od 90% zbirke je vraćeno. Biblioteka je još uvijek u funkciji.[62]

Ukupno 1.689 Carnegie biblioteka izgrađena je u Sjedinjenim Državama između 1883. i 1929, uključujući neke koje su pripadale univerzitetima. Do 1930. polovinu američkih javnih biblioteka izgradio je Carnegie.[63]

Druge zemlje uredi

 
Biblioteka u ruralnom gradiću Gonohe, Aomori, Japan

Prva javna biblioteka u Australiji bila je javna biblioteka u Melbourneu (sada Državna biblioteka Viktorije), koja je otvorena 1856, samo nekoliko godina nakon njihovog uvođenja u Britaniju. Međutim, ovo je bila samo referentna biblioteka. U septembru 1869, vlada Novog Južnog Velsa je otvorila Besplatnu javnu biblioteku u Sidneju (sada Državna biblioteka Novog Južnog Velsa) kupovinom pretplatničke biblioteke u stečaju. Godine 1896. osnovana je Javna biblioteka u Brisbaneu. Bibliotečka zbirka koju je kupila vlada Queenslanda iz privatne kolekcije sudije Hardinga. Godine 1935. osnovan je "Pokret za besplatne biblioteke u Novom Južnom Velsu" zalažući se za besplatne javne biblioteke koje bi podržavale opštinske vlasti.[64] Sličan pokret je osnovan u Viktoriji u roku od nekoliko godina.[65]

Eugène Morel, pisac i jedan od bibliotekara u Nacionalnoj biblioteci Francuske, bio je pionir modernih javnih biblioteka u Francuskoj. Izložio je svoje ideje u knjizi "La Librairie publique“ iz 1910.[66][67]

Meksičke javne biblioteke vuku svoje porijeklo od samostanskih biblioteka u 16. vijeku, ali prva moderna javna biblioteka datira iz 1758. kada je Biblioteka Turriana – nazvana po svom osnivaču i donatorima, trojici sveštenika Luis Antonio Torres Quintero, Cayetano Antonio de Torres Tuñon, i Luis Antonio de Torres Tuñón—osnovana je u Metropolitanskoj katedrali Meksiko Citija. Liberalne vlade su oduzele njen fond 1867. da bi osnovale Nacionalnu biblioteku.

Japanske javne biblioteke su se znatno proširile 1950-ih sa Zakonom o bibliotekama.[68]

Usluge uredi

Posuđivanje knjiga uredi

Osnovni zadatak javnih biblioteka je da javnosti omoguće pristup knjigama i periodici. Američko bibliotečko udruženje (ALA) ovu ulogu biblioteka smatra kao dio „pristupa informacijama“[69] i „jednakog pristupa“;[70] dio etičke opredijeljenosti profesije da "nikome ne bi trebalo uskratiti informacije jer on ili ne može priuštiti trošak knjiga ili časopisa, pristup internetu ili informacijama u bilo kojem od njihovih različitih formata."[71]

Biblioteke obično nude pristup hiljadama, desetinama hiljada ili čak milionima knjiga, od kojih je većina dostupna za pozajmicu svakome sa odgovarajućom bibliotečkom karticom. Bibliotečki izbor knjiga naziva se njena zbirka i obično uključuje niz popularne beletristike, klasika, publicistike i referentnih djela, knjiga od javnog interesa ili u javnoj raspravi, i pretplate na popularne novine i časopise. Većina biblioteka nudi miran prostor za čitanje, poznat kao čitaonice. Članovi biblioteka također mogu ponijeti knjige kući, pod uslovom da ih vrate u određeno vrijeme i u dobrom stanju. Ako se posuđena knjiga vrati sa zakašnjenjem, biblioteka može naplatiti malu bibliotečku kaznu, iako su neke biblioteke eliminisale kazne posljednjih godina. Otprilike dvije trećine biblioteka sada pruža pristup e-knjigama i digitalnim periodičnim publikacijama, kao i štampanim knjigama.[72] Mnoge biblioteke nude pomoć članovima da izaberu knjige preko specijalizovanih bibliotekara iz čitalačke savjetodavne službe.[73]

Nacionalne biblioteke također obezbjeđuju knjige i druge materijale za djecu. Ovi predmeti su često smješteni u posebnom dijelu poznatom kao dječija biblioteka i o njima se brine specijalizovani dječiji bibliotekar. Internet stranice orijentisane na djecu s on-line obrazovnim igrama i programima posebno dizajniranim za mlađe korisnike biblioteke postaju sve popularnije. Usluge se mogu pružati i za druge grupe, kao što su materijali na velikom ili brajevom pismu, knjige na traci, literatura za mlade i drugi materijali za tinejdžere, ili materijali na stranim jezicima.[74]

Biblioteke također pozajmljuju knjige jedna drugoj, što je praksa poznata kao međubibliotečka pozajmica. Međubibliotečka pozajmica omogućava bibliotekama da korisnicima omoguće pristup zbirkama drugih biblioteka, posebno rijetkim, rijetko korištenim, specijalizovanim i/ili knjigama koje nisu u štampi. Biblioteke unutar istog sistema, mogu posuđivati svoje knjige jedna drugoj, ili biblioteke u različitim državama mogu čak koristiti sistem međubibliotečke pozajmice.

Odabir, kupovina i katalogizacija knjiga za kolekciju; njegu i popravku knjiga; organizacija knjiga u biblioteci; savjetovanje čitatelja; i upravljanje članstvom i pozajmljivanjem tipični su zadaci za javnog bibliotekara, informatičkog stručnjaka sa obrazovanjem ili iskustvom u bibliotečkim i informatičkim naukama.[75]

Digitalni angažman uredi

 
Računarska laboratorija Biblioteke Worth Central

Dio misije javne biblioteke postao je pokušaj da se premosti digitalni jaz. Kako se sve više knjiga, informacionih resursa i državnih usluga pruža na mreži, javne biblioteke sve više pružaju pristup Internetu i javnim računarima za korisnike koji inače ne bi mogli da se povežu na ove usluge. Oni također mogu obezbijediti prostore u zajednici kako bi ohrabrili opću populaciju da poboljša svoje digitalne vještine kroz Bibliotečke klubove za programiranje[76] i prostor za kreiranje biblioteka. Gotovo sve javne biblioteke sada imaju kompjutersku laboratoriju.[77] Na međunarodnom nivou, javne biblioteke nude usluge informacione i komunikacione tehnologije (IKT), dajući "pristup informacijama i znanju", "najveći prioritet“.[78] Dok različite zemlje i područja svijeta imaju svoje zahtjeve, opšte usluge koje se nude uključuju besplatno povezivanje na Internet, obuku za korištenje interneta i relevantne sadržaje na odgovarajućim jezicima. Pored tipičnog finansiranja javnih biblioteka, nevladine organizacije (NVO) i usluge poslovnih fondova koje pomažu javnim bibliotekama u borbi protiv digitalnog jaza.[79]

Pored pristupa, mnoge javne biblioteke nude obuku i podršku korisnicima računara. Nakon što je pristup postignut, ostaje veliki jaz u online sposobnostima i vještinama ljudi. Za mnoge zajednice, javna biblioteka je jedina agencija koja nudi besplatne časove kompjutera, učenje informacionih tehnologija i pristupačan, interaktivan način za sticanje digitalnih vještina. Od 2012, 91% biblioteka nudi besplatan bežični internet svojim korisnicima; 76% nudi e-knjige za posudbu; a 90% nudi formalnu ili neformalnu obuku o tehnologiji.[72] Značajna usluga koju pružaju javne biblioteke je pomoć ljudima koji imaju pristup e-upravi i korištenje informacija, obrazaca i usluga federalne, državne i lokalne uprave.

U 2006, 73% bibliotečkih ogranaka izjavilo je da su oni jedini lokalni provajder besplatnog javnog računara i pristupa internetu.[80] Studija iz 2008. je otkrila da "100 posto ruralnih mjesta sa visokim siromaštvom obezbjeđuje javni pristup internetu.“[81] Pristup kompjuterima i internetu je sada gotovo jednako važan za korisnike biblioteka kao i pristup knjigama.[82]

Učionica i prostor za sastanke uredi

 
Wikipedia edit-a-thon 9. 12. 2017 u javnoj biblioteci u Briselu

Javne biblioteke imaju dugu historiju funkcionisanja kao centri zajednice ili javni prostori za čitanje, učenje i formalne i neformalne javne sastanke. Godine 1898. Andrew Carnegie, istaknuti bibliotečki filantrop, sagradio je biblioteku u Homesteadu, Pennsylvania, gdje su se nalazile njegove glavne čeličane. Pored zbirke knjiga, kompleks je imao i kuglanu, zatvoreni bazen, košarkaške terene i druge atletske sadržaje, muzičku salu i brojne sale za sastanke za lokalne organizacije. Sponzorisao je vrlo uspješne poluprofesionalne fudbalske i bejzbol timove.[83] I prije razvoja moderne javne biblioteke, pretplatničke biblioteke često su se koristile kao klubovi ili mjesta okupljanja. Služile su za društvene razgovore i susrete prijatelja, koliko i danas kafići.[84] Javne biblioteke su kroz historiju bile naglašene kao alternativa plesnim salama ili džentlmenskim klubovima, te su se često gradile, organizovale i podržavale zbog njihovog izjednačujućeg i civilizirajućeg utjecaja.

Danas su lični i on-line programi za razvoj čitalaca, učenje jezika, pomoć kod domaćih zadaća, besplatna predavanja i kulturni nastupi i drugi programi društveno korisnih usluga uobičajena ponuda. Bibliotečka priča, u kojoj se knjige čitaju naglas djeci i dojenčadi, predstavlja kulturološki kamen temeljac. Većina javnih biblioteka nudi česte priče, često svakodnevno ili čak nekoliko puta dnevno za različite starosne grupe. Neke biblioteke su počele da nude senzorne priče za djecu i odrasle sa spektrom autizma. Senzorne priče daju korisnicima „više načina za obradu informacija“, posebno imajući u vidu da su ljudi sa spektrom autizma[85] konkretni mislioci i/ili mogu imati senzorne probleme s fluorescentnom munjom ili ambijentalnom bukom, koju drugi korisnici možda neće primijetiti.[85]

Jedan od najpopularnijih programa koji se nude u javnim bibliotekama je "ljetno čitanje“ za djecu, porodice i odrasle. Ljetno čitanje obično uključuje listu knjiga za čitanje tokom ljetnih praznika, kao i predstave, diskusije o knjigama ili druge proslave čitanja, kulture i humanističkih nauka.

Mnoge biblioteke nude časove zajednici, kao što su tehničke klinike gdje korisnici mogu donijeti laptope i elektronske uređaje i dobiti pažnju jedan na jedan u rješavanju svojih problema i učenju kako da ih koriste.

Biblioteke također mogu ponuditi besplatan ili jeftin prostor za sastanke za društvene organizacije i obrazovne i preduzetničke aktivnosti. Dodavanje prostora za kreiranje u bibliotekama (ovo se obično naziva kontaktom sa zajednicom), počevši od besplatne biblioteke Fayetteville 2011, nudi potencijal za nove uloge za javne prostore i javne biblioteke.[86] Posjećenost bibliotečkim programima porasla je za 22% između 2004. i 2008.[87]

Programiranje uredi

Dok su u prošlosti biblioteke bile samo zgrade za smještaj svojih zbirki, većina biblioteka na zapadu sada koristi svoj prostor za redovno nuđenje programa ili klubova. Iako će neke biblioteke imati slične programe sa različitim nazivima, kao što su klub knjiga, klub pisanja ili kompjuterski programi, većina programa će se razlikovati u zavisnosti od specifične biblioteke i zajednice kojoj služe. Nove studije su pokazale da bibliotekari moraju istražiti šta je potrebno njihovoj specifičnoj zajednici, "jer se zajednice razlikuju, međutim, razlikuju se i načini na koje biblioteke implementiraju, i usluge koje se nude u jednoj biblioteci mogu se značajno razlikovati od usluga koje nudi druga biblioteka. Razlike su sasvim prikladne ako proizlaze iz prilagođavanja usluga za lokalne potrebe."[88] Web stranice poput Pinteresta imaju brojne ideje za kreiranje programa za lokalne korisnike, dok web stranica Instructables ima kompletne upute za "uradi sam" sa slikama, što je korisno za biblioteke s ograničenim budžetom. "Programi iz oblasti humanističkih nauka i umjetnosti koji podstiču ljude da razmišljaju i govore o etici i vrijednostima, historiji, umjetnosti, poeziji i drugim kulturama sastavni su dio misije biblioteke."[89]

Programi za odrasle uredi

Programiranje za odrasle u bibliotekam u Sjedinjenim Državama u početku je imalo jake veze sa obrazovanjem odraslih i pismenošću odraslih.[90] Margaret E. Monroe je pronašla ove veze na 25. godišnjicu američkog Zakona o obrazovanju odraslih koji je bio dio Zakona o ekonomskim mogućnostima iz 1964.[91]

Američko bibliotečko udruženje podržalo je projekat "Usluge za odrasle u osamdesetim" (ASE) koji je replicirao raniju anketu ALA iz 1952-53, Obrazovne aktivnosti odraslih u javnim bibliotekama Helen Lyman Smith.[92] Projekat ASE je sproveden kako bi se obezbijedilo planiranje novih pravaca bibliotečkih usluga za odrasle.[93] Izvori o obimu usluga za odrasle uključuju "Gdje bismo bili bez njih? Biblioteke i aktivnosti obrazovanja odraslih: 1966–91“,[94] "Usluge za odrasle javne biblioteke dvadeset i prvog stoljeća",[95] Programi za odrasle u biblioteci,[96] i osmišljavanje strategija usluga za odrasle za bolje služenje vašoj zajednici.[97] Nacionalna studija o uslugama javnih biblioteka starijim osobama sprovedena je 2015.[98]

Njujorška javna biblioteka nudi preko 93.000 programa svojim pokroviteljima svake godine u svojih 87 različitih ogranaka. Programi za odrasle uključuju Excel časove, klub pisanja, klub bojenja za odrasle, šahovski klub, klub za pletenje i čas izrade nakita.[99]

Biblioteka okruga Albuquerque Bernalillo ima klub bojenja za odrasle, klub za heklanje/pletenje/šivenje, klub za baštovanstvo, čas za perle i kanape i dvojezični računarski čas.[100]

Sistem javnih biblioteka okruga Tampa-Hillsborough ima 31 ogranak koji nude uobičajene klubove za knjige i klubove za pisanje za odrasle. Međutim, oni također nude ranojutarnji klub za šetnju, časove joge, početne časove rada na računarima, časove rodoslovlja, pomoć u tehnici, kao i čas kafe i francuskog jezika.[101]

Teen programi uredi

Bibliotečki sistem okruga Orange u Sjedinjenim Državama nudi brojne aktivnosti za tinejdžere kao što su program za izradu/uradi sam, obuku za audio opremu, časove šivanja, časove pletenja i šahovski klub.[102]

Biblioteka okruga Springfield Greene ima klubove za pisanje i čitanje knjiga, kao i časove tehničke obuke, večeri društvenih igara, filmske večeri, časove zanata i klub Moj mali Poni.[103]

Biblioteka District Pikes Peak ima nastavnike matematike za svoje tinejdžere. Oni također nude klubove za pisanje i citanje knjiga, klub Dungeons & Dragons, laboratoriju za kodiranje, anime klub, vođenu meditaciju i povremene Super Smash Bros turnire.[104]

Dječiji programi uredi

Narodna biblioteka Belmont nudi niz programa za djecu, uključujući priče za različite starosne grupe, koncerte, časove muzike, lutkarske predstave, klub za kreatore i pjevanje subotom.[105]

Narodna biblioteka Saratoga Springs također ima brojne priče, kao i jogu za djecu, radionice za roditelje i djecu, španske radionice, program čitanja psu i klub ljubaznosti.[106]

Narodna biblioteka Chelmsford ima mnoštvo priča o godinama od rođenja do predškolskog uzrasta. Oni također nude jogu za bebe, vrijeme za boravak i igru, vrijeme za pjesmice za malu djecu, dan tata i krofni i godišnji festival medenjaka.[107]

Raznolikost uredi

Značajan cilj američkih biblioteka je da postanu kulturno raznolike u cijeloj zemlji. Javne biblioteke su objekt jednakog pristupa i žele da se svi osjećaju dobrodošli bez obzira na njihovu vjeru, rasu, etničku pripadnost, spol ili finansijski status. Da bi postigle ovaj cilj, biblioteke nastoje da pronađu načine da učine i osoblje i bibliotečke programe koje pružaju kulturološki osjetljivijim.

Polazna tačka za većinu biblioteka je da saznaju demografiju u kojoj se nalaze. Kada bibliotečki sistem sazna više o zajednici kojoj služe, oni mogu početi graditi kolekciju i programe oko nje. Drugi prijedlog više stručnjaka kaže da se angažuje osoblje koje predstavlja društvo u kojem se biblioteka nalazi kako bi se bolje povezivali i služili članovima tog društva.

Praveći kulturno raznolike programe, biblioteka može biti privlačna za mnoge članove zajednice. Nekoliko načina na koje biblioteke postižu ovaj cilj je pružanje programa koji uključuju mnoge različite kulture, kao što su predavanja ili događaji na različitim jezicima, uključujući proslave i praznike koji su raznoliki, i pozivanjem govornika i autora iz različitih kultura da dođu i razgovaraju.[108]

Pomoć u istraživanju uredi

 
Javna biblioteka u Garowe, Somalia
 
Javna biblioteka u Etiopiji

Bibliotekari u većini javnih biblioteka pružaju referentnu i istraživačku pomoć široj javnosti. Ovo može uključivati pomoć studentima u pronalaženju pouzdanih izvora za radove i prezentacije; pomaganje javnosti da pronađe odgovore na pitanja ili dokaze u debati; ili pružanje resursa vezanih za određeni događaj ili temu. Referentna pomoć se obično pruža putem referentnog intervjua koji se obično vodi na javnom referentnom pultu, ali se može obaviti i telefonom ili putem interneta. Referentni bibliotekari također mogu pomoći korisnicima da razviju odgovarajuću bibliografiju ili stranicu sa citiranim radovima za akademski rad. Ovisno o veličini biblioteke, može postojati više referentnih stolova koji se bave različitim temama. Velike javne, akademske ili istraživačke biblioteke mogu zaposliti bibliotekare koji su stručnjaci za određene teme ili predmete. Često dječiji odjel u javnoj biblioteci ima svoj referentski pult. U manjoj biblioteci, cirkulacija i referenca mogu se odvijati za istim stolom.

Internet je imao značajan uticaj na dostupnost i isporuku referentnih usluga. Mnoga referentna djela, kao što je Encyclopædia Britannica, u potpunosti su se preselila na internet, a način na koji ljudi pristupaju i koriste ova djela dramatično se promijenio posljednjih decenija. Uspon pretraživača i resursa iz mnoštva, kao što je Wikipedia, transformisali su referentno okruženje. Pored tradicionalnog referentnog intervjua, referentni bibliotekari imaju sve veću ulogu u obezbjeđivanju pristupa digitalizovanim referentnim djelima (uključujući odabir i kupovinu baza podataka koje nisu dostupne široj javnosti) i osiguravanju da su reference pouzdane i predstavljene na akademski prihvatljiv način. Bibliotekari također imaju ulogu u podučavanju informatičke pismenosti, tako da korisnici mogu pronaći, razumjeti i koristiti informacije i pomoć za pronalaženje kao što su pretraživači, baze podataka i bibliotečki katalozi: na primjer, korisnici koji nemaju pristup skupim akademskim pretplatama mogu se naučiti da kroz Unpaywall pristupe lako pristupe literaturi.[109]

Javne biblioteke mogu odgovoriti na milione referentnih pitanja svake godine. Bostonska javna biblioteka odgovara na više od milion referentnih pitanja godišnje.[110]

Reference uredi

  1. ^ Rubin, Richard E. Foundations of Library and Information Science (3 izdanje). 2010. Neal-Schuman Publishers: New York.
  2. ^ Matthew. Library: An Unquiet History. New York, N.Y.: Norton, 2004, str. 135.
  3. ^ Bill, Katz. Dahl's History Of The Book, No. 2. Metuchen, N.J.: Scarecrow Press, 1995, str. 238.
  4. ^ Raven, James. „Libraries for sociability: the advance of subscription library.“ The Cambridge History Of Libraries In Britain And Ireland. 3 vols. New York: Cambridge University Press, 2006, str. 251-253.
  5. ^ "Cesena". Stradavinisaporifc.it. Arhivirano s originala, 21. 12. 2009. Pristupljeno 27. 3. 2011.
  6. ^ a b Krasner-Khait, Barbara (2010). "Survivor: The History of the Library". History Magazine. Arhivirano s originala, 21. 11. 2015. Pristupljeno 5. 3. 2012.
  7. ^ Maclay, Kathleen (6. 5. 2003). "Clay cuneiform tablets from ancient Mesopotamia to be placed online". University of California, Berkeley. Arhivirano s originala, 17. 11. 2015. Pristupljeno 5. 3. 2012.
  8. ^ Renfrew, Colin (2008) Prehistory The Making of the Human Mind, New York: Modern Library.
  9. ^ Roberts, John Morris (1997). A Short History of the World. Oxford University Press. str. 35. ISBN 9780195115048. Pristupljeno 7. 3. 2012.
  10. ^ Rajabi, Parviz. 1381. The lost Milleniums, Vol 3, Toos Publication, ISBN 964-315-573-0
  11. ^ a b Yahya ibn Said al-Antaki (1066). Kitāb taʼrih̲ d̲ayl (Continuation de la chronique d'Eutychius d'Alexandrie (Saʿid ibn Bitrīq) pour la période 938-1034).
  12. ^ Stephen, G.A. (1917). Three centuries of a city library: a historical and descriptive account of the Norwich Public Library established in 1608 and the present public library opened in 1837. Norwich: Public Library Committee.
  13. ^ Murray, Stuart. The Library: an Illustrated History. Skyhorse Pub, 2009.
  14. ^ Anon. "Norwich City Library 1608 – 1737: The Minutes, Donation Book and Catalogue of Norwich City Library, Founded in 1608". Norfolk Record Society. Arhivirano s originala, 11. 7. 2010. Pristupljeno 18. 11. 2009.
  15. ^ Anon. "Welcome to Chetham's Library". Chetham's Library Home page. Arhivirano s originala, 18. 9. 2009. Pristupljeno 18. 11. 2009.
  16. ^ "Biblioteca Palafoxiana" (PDF). UNESCO. Arhivirano (PDF) s originala, 14. 5. 2014. Pristupljeno 27. 4. 2012.
  17. ^ Brescia, Michael M. (juli 2004). "Liturgical Expressions of Episcopal Power: Juan de Palafox y Mendoza and Tridentine Reform in Colonial Mexico". The Catholic Historical Review. 90 (3): 497–518. doi:10.1353/cat.2004.0116. JSTOR 25026636. S2CID 159841691.
  18. ^ Sherman, William H. (2010). "Palafoxiana, Biblioteca". u Suarez, Michael F.; Woudhuysen, H. R. (ured.). The Oxford Companion to the Book. Oxford University Press.
  19. ^ Jonathan Irvine Israel (2001). Radical Enlightenment: Philosophy and the Making of Modernity, 1650-1750. Oxford University Press. str. 121. ISBN 9780198206088.
  20. ^ "The Strange Life of One of the Greatest European Libraries of the Eighteenth Century: the Zaluski Collection in Warsaw". Fyifrance.com. Arhivirano s originala, 8. 2. 2008. Pristupljeno 27. 3. 2011.
  21. ^ Kelly, Thomas (1966) Early Public Libraries: a history of public libraries in Great Britain before 1850 London: Library Association; str. 94
  22. ^ Predeek, Albert (1947) A History of Libraries in Great Britain and North America. Chicago: American Library Association; str. 58
  23. ^ Battles, Matthew (2003) Library: an unquiet history; str. 121
  24. ^ a b c d Melton, James Van Horn (2001). "Reading publics: transformations of the literary public sphere". The rise of the public in Enlightenment Europe. Cambridge: Cambridge University Press. str. 104–109. ISBN 9780511019074.
  25. ^ a b Kelly, Thomas (1966); str. 185
  26. ^ Starkey, H. F (1990), Old Runcorn, Halton Borough Council, str. 77–81
  27. ^ Allan, David (2008) A Nation of Readers: the lending library in Georgian England. London: British Library; str. 121
  28. ^ Irwin, Raymond (1964) The Heritage of the English Library. London: George Allen & Unwin; str. 275
  29. ^ Kelly, Thomas (1966); str. 147
  30. ^ Kaufman, Paul (1969); str. 197
  31. ^ Allan, David (2008); str. 138
  32. ^ Allan, David (2008); str. 135
  33. ^ Irwin, Raymond (1964) str. 275-76
  34. ^ Kelly, Thomas (1966); str. 121
  35. ^ Kelly, Thomas (1966); str. 188
  36. ^ Allan, David (2008); str. 132
  37. ^ a b Kelly, Thomas (1966); str. 128
  38. ^ Kelly, Thomas (1966); str. 126
  39. ^ Kelly, Thomas (1966)13str. 133
  40. ^ Kaufman, Paul. Libraries and Their Users, str. 29. The Library Association. 1969. Print.
  41. ^ Kelly, Thomas (1966); str. 129
  42. ^ Kaufman, Paul (1961969 str. 193
  43. ^ Kaufman, Paul (1969) str. 209
  44. ^ Allan, David (2008); str. 68
  45. ^ Irwin, Raymond (1964); str. 53
  46. ^ Kelly, Thomas (1966); str. 127
  47. ^ Select Committee on inquiry into drunkenness, Report (1834)
  48. ^ Kelly & Kelly (1977), str. 77
  49. ^ Minto (1932) poglavlja 3-4
  50. ^ Murison (1971) poglavlje 2
  51. ^ Hansard (1850) Col. 848
  52. ^ McMenemy (2009), str. 24-26
  53. ^ "Eye witness in Manchester". Manchesteronline. Arhivirano s originala, 13. 5. 2008. Pristupljeno 5. 9. 2008
  54. ^ "1st In Salford". visitsalford.info. Arhivirano s originala, 7. 1. 2009. Pristupljeno 19. 1. 2008.
  55. ^ "Anniversary of first public library". BBC News. 5. 9. 2002. Arhivirano s originala, 20. 6. 2004. Pristupljeno 14. 4. 2010.
  56. ^ Public Libraries Amendment Act, 29 & 30 Vict. c.114
  57. ^ Kelly (1973), str. 107-137
  58. ^ Jesse Hauk Shera, Foundations of the public library;: The origins of the public library movement in New England, 1629–1885 (1965)
  59. ^ "History and Renovation of the Peterborough Town Library". Peterborough Town Library. Arhivirano s originala, 10. 11. 2022. Pristupljeno 16. 11. 2022.
  60. ^ "Boston Public Library A Brief History and Description". Boston Public Library. Arhivirano s originala, 26. 6. 2014. Pristupljeno 26. 10. 2014.
  61. ^ "Home". Arhivirano s originala, 27. 5. 2016. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  62. ^ "History". Arhivirano s originala, 23. 4. 2016. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  63. ^ Jones, Theodore (1997). Carnegie Libraries across America. Washington: Preservation Press. ISBN 978-0-471-14422-9.
  64. ^ Remington, G. C. (1937). "The Free Library Movement". The Australian Quarterly. 9 (2): 87–93. doi:10.2307/20629436. JSTOR 20629436.
  65. ^ "Free Public Libraries". State Library Victoria. 1937. Pristupljeno 4. 9. 2019.
  66. ^ "La Librairie publique" (PDF). Enssib.fr. 1910. Arhivirano s originala, 3. 10. 2011.
  67. ^ Gaëtan Benoît, Eugène Morel, pioneer of public libraries in France, Litwin Books, 2008.
  68. ^ Chandler, G. (1983). "The Japanese library and information system: a Broad comparative survey of its evolution and structure, 1947-82". International Library Review. 15 (4): 389–407. doi:10.1016/0020-7837(83)90059-6.
  69. ^ "Access to Information". American Library Association (ALA). Arhivirano s originala, 30. 6. 2009. Pristupljeno 16. 7. 2009.
  70. ^ "Equity of Access". American Library Association (ALA). Arhivirano s originala, 4. 10. 2009. Pristupljeno 16. 7. 2009.
  71. ^ "Access". American Library Association (ALA). Arhivirano s originala, 28. 7. 2009. Pristupljeno 16. 7. 2009.
  72. ^ a b Hoffman, Judy; Bertot, John Carlo; Davis, Denise (juni 2012). "Libraries Connect Communities: Public Library Funding & Technology Access Study 2011-2012" (PDF). American Library Association. Arhivirano s originala (PDF), 1. 11. 2013. Pristupljeno 28. 7. 2013.
  73. ^ Forsyth, Ellen; Quinn, Sherrey (2014). "Reading Revived: A History of Readers' Advisory Services in Australian Public Libraries" (PDF). State Library of New South Wales. Arhivirano s originala (PDF), 16. 1. 2015. Pristupljeno 18. 1. 2016.
  74. ^ McCook, Kathleen de la Peña; Bossaller, Jenny S. (2018). "Chapter 8: Youth Services in Public Libraries: History, Core Services, Challenges, and Opportunities.". Introduction to Public Librarianship. Chicago: ALA Neal-Schuman. str. 229–253. ISBN 978-0-8389-1506-6.
  75. ^ Rubin, Richard E. Foundations of Library and Information Science (3rd ed. 2010)
  76. ^ "Coding Clubs in Libraries on the Rise: 330% Increase from March 2016". goscl.com. Arhivirano s originala, 9. 11. 2016.
  77. ^ "After Access: Libraries & Digital Empowerment" (PDF). ALA. Arhivirano (PDF) s originala, 24. 2. 2017. Pristupljeno 23. 2. 2017.
  78. ^ Haavisto, T. (2006). "Libraries and the WSIS action lines: Guideline for international, regional and local advocacy for libraries in relation with implantation of the WSIS by action line 2005-2015. (Update. Mincio, D. (2007)) Electronic Version" (PDF). International Federation of Library Associations and Institutions and World Summit on the Information Society: Geneva 2003 – Tunis 2005. str. 2. Arhivirano (PDF) s originala, 2. 3. 2012. Pristupljeno 15. 7. 2009.
  79. ^ "Global Libraries: Opening a World of Information and Opportunities". Bill & Melinda Gates Foundation. 2009. Arhivirano s originala, 1. 5. 2009. Pristupljeno 15. 7. 2009.
  80. ^ Bertot, John Carlo; Jaeger, Paul T.; Langa, Lesley A.; McClure, Charles R. (2006). "Public access computing and Internet access in public libraries: The role of public libraries in e-government and emergency situations". First Monday. 11 (9). doi:10.5210/fm.v11i9.1392.
  81. ^ Bertot, J. C.; McClure, C. R.; Jaeger, P. T.; Ryan, J. (2008). "Public libraries and the Internet 2008: Study results and findings". Florida State University, Information Use Management and Policy Institute Website. Arhivirano s originala, 20. 8. 2009. Pristupljeno 31. 5. 2009.
  82. ^ Kaufman, Leslie (22. 1. 2013). "Survey Finds Rising Reliance on Libraries as a Gateway to the Web". New York Times. Arhivirano s originala, 3. 11. 2014. Pristupljeno 28. 7. 2013.
  83. ^ Patrick B. Miller; David K. Wiggins (2004). Sport and the Color Line: Black Athletes and Race Relations in Twentieth Century America. Taylor & Francis. str. 17. ISBN 9780203497456.
  84. ^ Irwin, Raymond (1964) The Heritage of the English Library. London: George Allen & Unwin, str. 275-76
  85. ^ a b Cottrell, Megan (1. 3. 2016). "Storytime for the Spectrum". American Libraries. Arhivirano s originala, 2. 2. 2022. Pristupljeno 14. 9. 2022.
  86. ^ McCue, T.J. (15. 11. 2011). "First Public Library to Create a Maker Space". Forbes. Arhivirano s originala, 26. 7. 2013. Pristupljeno 28. 7. 2013.
  87. ^ "Program attendance at public libraries is on the rise" (PDF). Fast facts: recent statistics from the Library Research Service. Colorado State Library. Arhivirano (PDF) s originala, 4. 11. 2013. Pristupljeno 28. 7. 2013.
  88. ^ Nelson, Sandra S. (2001). The New Planning for Results: A Streamlined Approach. ISBN 9780838935040.
  89. ^ "The Benefits of Public Programming for Participating Libraries and Audiences". ala.org. 29. 3. 2007. Arhivirano s originala, 5. 9. 2017.
  90. ^ Sticht, Thomas G. The POWER of Adult Education: Moving the Adult Education and Literacy System of the United States from the Margins to the Mainstream of Education 2001. ERIC (ED457410).
  91. ^ Monroe, Margaret Ellen. Partners for Lifelong Learning: Public Libraries & Adult Education. Washington, D.C.: Office of Library Programs, U.S. Dept. Of Education, Office of Educational Research and Improvement, 1991.Also published in ERIC ED 341 393. IR 053 888
  92. ^ Smith, Helen Lyman. Adult Education Activities in Public Libraries, a Report of the ALA Survey of Adult Education Activities in Public Libraries and State Library Extension Agencies of the United States. Chicago: American Library Association, 1954.
  93. ^ Heim, Kathleen M., and Danny P. Wallace. Adult Services: An Enduring Focus for Public Libraries. Chicago: American Library Association, 1990.
  94. ^ McCook, Kathleen (1992).“Where Would We Be without Them? Libraries and Adult Education Activities: 1966–91.“ RQ,'’32 : 245–253.
  95. ^ Stephens, Annabel K. Twenty-First Century Public Library Adult Services, Reference & User Services Quarterly 45 (Spring 2006):223-235.
  96. ^ Lear, Brett W. Adult Programs in the Library. Chicago: American Library Association, 2014.
  97. ^ Roberts, Ann. Designing Adult Services Strategies For Better Serving Your Community. Santa Barbara, California : Libraries Unlimited, 2018.
  98. ^ Lenstra N, Oguz F, Duvall CS. Library services to an aging population: A nation-wide study in the United States. Journal of Librarianship & Information Science. 2020;52(3):738-748.
  99. ^ "Events". The New York Public Library. Arhivirano s originala, 29. 8. 2017.
  100. ^ Ridout, Ben. "LibGuides: Programs & Events: For Adults". abqlibrary.org. Arhivirano s originala, 30. 8. 2017.
  101. ^ "Events & Classes". Hillsborough County Public Library. Arhivirano s originala, 19. 4. 2022. Pristupljeno 17. 4. 2022.
  102. ^ "Classes & Events". ocls.info. Arhivirano s originala, 5. 9. 2017.
  103. ^ "Programs for Young Adults". thelibrary.org. Arhivirano s originala, 5. 9. 2017.
  104. ^ "Programs for Teens: Library 21c - PPLD.org". ppld.org. Arhivirano s originala, 5. 9. 2017.
  105. ^ "Children's Events & Programs - Belmont Public Library". belmontpubliclibrary.net. Arhivirano s originala, 5. 9. 2017.
  106. ^ "Schedule of Events". ny.evanced.info. Arhivirano s originala, 5. 9. 2017.
  107. ^ "Programs for Young Children - Chelmsford Public Library". www.chelmsfordlibrary.org. Arhivirano s originala, 28. 6. 2017.
  108. ^ Smallwood, C., & Becnel, K. (2013). Library services for multicultural patrons [electronic resource]: strategies to encourage library use/ edited by Carol Smallwood, Kim Becnel. Lanham, Md: Scarecrow Press, 2013.
  109. ^ "New Tools for Finding the Full Text". The New York Public Library. Arhivirano s originala, 6. 8. 2020. Pristupljeno 25. 4. 2020.
  110. ^ Business Wire (9. 9. 2009). "Boston Public Library Secures E-Rate Funding; Selects One Communications for 31 Location MPLS Network". Reuters. Arhivirano s originala, 1. 2. 2013. Pristupljeno 18. 9. 2009. „The Internet and emerging technologies have had a substantial impact on libraries,“ said Mary Bender, Communications Manager at Boston Public Library. „Content has been digitized and is available in a wider range of formats including video, and resources such as rare books, photos, and research documents now have broader accessibility within the community and around the world.“

Dodatna literatura uredi

  • Barnett, Graham Keith (1973) The History of Public Libraries in France from the Revolution to 1939
  • Dewey, M. (1901). Field and Future of Traveling Libraries. New York, NY: NY Library System.
  • Harris, Michael H. History of Libraries of the Western World (4th ed. Scarecrow Press, 1999); earlier editions were by Elmer Johnson
  • Hughes, Kathleen M., and Jamie Wirsbinski Santoro (2021). Pivoting During the Pandemic: Ideas for Serving Your Community Anytime, Anywhere.Chicago. ALA Editions.
  • Kranich, Nancy C. (2021) "Democracy, Community, and Libraries" in Mary Ann Davis Fournier and Sarah Ostman, eds Ask, Listen, Empower: Grounding Your Library Work in Community Engagement, pp. 1–15. Chicago: ALA editions.
  • Lee, Robert E. 1966. Continuing Education of Adults through the American Public Library. Chicago: American Library Association.
  • McCook, Kathleen de la Peña, Bossaller, J., & Thomas, F. (2018), Introduction to Public Librarianship, 3rd ed. Chicago: ALA Editions.
  • Wedgeworth, Robert (1993). World Encyclopedia of Library and Information Services (3rd izd.). American Library Association. ISBN 9780838906095.
  • Worpole, Ken (2013), Contemporary Library Architecture: A Planning and Design Guide, Routledge.
  • Raphael, Molly. 2009. "The Transformational Power of Libraries in Tough Economic Times." Library Leadership & Management 23, no. 3: 106–151.

Britanija uredi

  • Black, Alistair. "Skeleton in the cupboard: social class and the public library in Britain through 150 years." Library History 16.1 (2000): 3–12. says "they have always been, and continue to be, an expression of liberal middleclass ideals." abstract
  • Charing, S. "Self-Help v State Intervention: the 1850 Public Library Act as a Reflection of Mid-Victorian Doctrine", Australian Library Journal (1995) 44(1), pp. 47–54.
  • Hayes, Emma, and Anne Morris. "Leisure role of public libraries A historical perspective." Journal of librarianship and information science 37.2 (2005): 75–81. abstract Arhivirano 17. 10. 2015. na Wayback Machine
  • Hoare, P. (ed.) Cambridge History of Libraries in Britain and Ireland (Cambridge University Press, 2006)
  • Kelly, Thomas, History of Public Libraries in Great Britain 1845–1965 (London: Library Association, 1973)
  • Kelly, T & E. Kelly. Books for the People: an illustrated history of the British Public Library (London: Andre Deutsch, 1977)
  • McMenemy, D. The Public Library (London: FACET, 2009)
  • Minto, J. History of the Public Library Movement in Great Britain and Ireland (London: Library Association, 1932)
  • Munford, William Arthur. Penny rate: aspects of British public library history, 1850–1950 (Library association, 1951)
  • Murison, W. J. The Public Library: its origins, purpose and significance (2nd ed. London: Harrap, 1971)
  • Overington, Michael A. The Subject Departmentalized Public Library. London: The Library Association, 1969. 167 p.
  • Stockham, K. A., ed. British County Libraries: 1919–1969. (London: André Deutsch, 1969)
  • Sturges, P. "Conceptualizing the public library 1850–1919." In Kinnell, M. and Sturges, P. (eds) Continuity and Innovation in the Public Library: the Development of a Social Institution (London: Library Association, 1996)

Historiografija uredi

  • Harris, Michael H. (1967) "Library history: a critical essay on the in-print literature." Journal of Library History (1967): 117–125. in JSTOR, covers the main books for major countries
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Javna_biblioteka&oldid=3557192"