Ferenc Krausz (rođen 17. maja 1962.[1]) je mađarski fizičar koji se bavi atosekundnom naukom. Direktor je Instituta za kvantnu optiku Max Planck i profesor eksperimentalne fizike na Univerzitetu Ludwig Maximilian u Minhenu u Njemačkoj. Njegov istraživački tim je generirao i izmjerio prvi svjetlosni puls atosekunde i koristio ga za hvatanje kretanja elektrona unutar atoma, označivši rođenje atofizike.[1] 2023. godine, zajedno sa Pierreom Agostinijem i Anne L'Huillier, dobio je Nobelovu nagradu za fiziku.

Ferenc Krausz
Rođenje (1962-05-17) 17. maj 1962.
Istaknute nagradeWolfova nagrada za fiziku (2022)
BBVA Foundation Frontiers of Knowledge Award (2022)
Nobelova nagrada za fiziku (2023)

Akademska karijera uredi

Od 1981. do 1985. Krausz je studirao teorijsku fiziku na Univerzitetu Eötvös Loránd i elektrotehniku na Tehničkom univerzitetu u Budimpešti u Mađarskoj.[2] Od 1987. do 1991. godine diplomirao je na Tehničkom univerzitetu u Beču, u Austriji,[2][3], a od 1991. do 1993. godine je tu i habilitirao.[2] 1996–1998 postao je vanredni profesor,[2] od 1999. do 2004. profesor elektrotehnike na istom institutu.[2]

Godine 2003. imenovan je za direktora Instituta Max Planck za kvantnu optiku u Garchingu,[4] a 2004. godine postao je predsjedavajući za eksperimentalnu fiziku na Univerzitetu Ludwig Maximilian u Minhenu.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b "The Nobel Prize in Physics 2023". NobelPrize.org (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2023.
  2. ^ a b c d e f מיכל (8. 2. 2022). "Ferenc Krausz". Wolf Foundation (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2023.
  3. ^ "Three Optica Fellows awarded 2023 Nobel Prize in Physics for experimental methods enabling attosecond physics | Optica". www.optica.org. Pristupljeno 6. 11. 2023.
  4. ^ "Otto Hahn Prize for Ferenc Krausz". www.mpq.mpg.de (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2023.