Wikipedia

Erich Fromm

njemačko-američki sociolog i psiholog

Erich Seligmann Fromm (23. mart 1900. - 18. mart 1980.) bio je njemački Jevrej koji je pobjegao od nacističkog režima i nastanio u SAD-u. Bio je socijalni psiholog, psihoanalitičar, sociolog, humanistički filozof i demokratski socijalista. Kao jedan od osnivača Instituta za psihijatriju, psihoanalizu i psihologiju u Njujorku, bio je povezan sa Frankfurtskom školom kritičke teorije.[1]

Erich Fromm
Rođenje (1900-03-23) 23. mart 1900.
Frankfurt na Majni, Njemačka
Smrt18. mart 1980(1980-03-18) (79 godina)
Locarno, Švicarska

Život uredi

Studije je započeo 1918. na Univerzitetu u Frankfurtu na Majni kao jedino dijete roditelja ortodoksnih Jevreja, Rose (Krause) i Naphtali Fromm.[2] Tokom ljetnog semestra 1919. Fromm je studirao na Hajdelberškom univerzitetu, gdje se prebacio s prava na sociologiju kod Alfreda Webera (brata Maxa Webera), Karla Jaspersa i Heinricha Rickerta. Doktorirao je 1922. Fromm se u to vrijeme snažno uključio u cionizam, pod uticajem religioznog cionističkog rabina Nehemia Anton Nobel.[3] Bio je vrlo aktivan u jevrejskom Studentenverbindungenu i drugim cionističkim organizacijama. Ali ubrzo se okrenuo od cionizma, rekavši da je u suprotnosti sa njegovim idealom "univerzalističkog mesijanizma i humanizma".[4]

Obuku u psihoanalitici završio je 1930. na Psihoanalitičkom institutu u Berlinu. Iste godine otvorio je kliniku i pridružio se Institutu za socijalna istraživanja u Frankfurtu. Nakon što su nacisti preuzeli vlast u Njemačkoj, preselio se u Ženevu, a onda 1934. u New York City te je dobio posao na Univerzitetu Columbia. Nakon što je napustio Columbiju, pomogao je u stvaranju njujorške filijale Vašingtonske škole psihijatrije 1943. i Instituta za psihijatriju, psihoanalizu i psihologiju "William Alanson White" 1945.

Kad se preselio u Mexico City 1950, postao je profesor na UNAM-u (Universidad Nacional Autónoma de Mexico) i osnovao psihoanalitičko odjeljenje u medicinskoj školi. Podučavao je na UNAM-u do penzionisanja 1965. U međuvremenu je podučavao kao profesor psihologije na Michigan Stateu od 1957. do 1961, a kao pomoćni profesor psihologije na Odjeljenju za umjetnost i nauke Njujorškog univerziteta poslije 1962. Fromm se 1974. preselio u Muralto (Švicarska) i umro u svom domu 1980, 5 dana prije svog 80. rođendana. Cijelo vrijeme imao je svoju kliniku i izdavao seriju knjiga.

Psihološka teorija uredi

Počevši s njegovim prvim radom, Bijeg od slobode (Escape from freedom), Frommova djela poznata su po njegovim socijalnim i političkim komentarima, kao i filozofskim i psihološkim podvlačenjima. Njegova druga knjiga, Man for Himself: An Inquiry into the Psychology of Ethics iz 1947. bila je nastavak Bijega od slobode. Zajedno, te knjige su činile Frommovu teoriju o ljudskom karakteru, koja je bila prirodan izdanak Frommove teorije o ljudskoj prirodi. Frommova najpopularnija knjiga je svakako Umjetnost ljubavi, internacionalni bestseler koji je rekapitulirao i dopunio teoretske principe ljudske prirode iz Bijega od slobode i Man for Himself.

 
Erich Fromm (1974)

U Frommovom pogledu na svijet centralno mjesto zauzimala je njegova interpretacija Talmuda, koji je studirao kao mladić kod rabina J. Horowitza, a kasnije i kod rabina Salmana Barucha Rabinkowa dok je radio na doktoratu iz sociologije na Hajdelberškom univerzitetu. Frommov djed i dva pradjeda na očevoj strani bili su rabini, dok je majčin ujak bio poznat talmudski naučnik. Ipak, Fromm je se distancirao od ortodoksnog judaizma 1926, a pridružio sekularnom shvatanju skripturalnih ideala.

Jezgro Frommove humanističke filozofije je njegova interpretacija biblijske priče o Adamovom i Evinom protjerivanju iz Rajskog vrta. Oslanjajući se na svoje znanje Talmuda, Fromm je ukazao da je uglavnom vrlina kada se može razabrati između dobra i zla, dok biblijski učenjaci uglavom smatraju Adama i Evu griješnim zbog neposlušnosti prema Bogu, tako što su zagrizli jabuku s Drveta Znanja. Ipak, napuštajući tradicionalnu religioznu ortodoksiju, Fromm je veličao ljudske vrline zbog nezavisnog djelovanja i korištenja razuma kako bi se uspostavile moralne vrline, a ne pripadanju autoritetskim moralnim vrijednostima.

Pored pojednostavljenog osuđivanja autoritetskih vrijednosti sistema, Fromm je koristio priču Adama i Eve kao alegorijsko objašnjenje ljudske biološke evolucije i egzistencijalnog straha, izjavljujući da su Adam i Eva, nakon što su jeli sa Drveta Znanja, postali svjesni samih sebe kao odvojenim od prirode, ali i dio nje. Zato su se osjećali "goli" i "postiđeni": Oni su se razvili u ljudska bića, svjesni samih sebe, svoje smrtnosti i nemoći pred silama prirode i društva. Nisu više bili ujedinjeni s kosmosom kao što su bili instinktivno, u praljudskom postojanju kao životinje. Po Frommu, svjesnost odvojenog ljudskog postojanja je izvor svih krivica i srama, a rješenje za ovu egzistencijalnu dihotomiju se nalazi u razvitku jedinstvene ljudske moći ljubavi i razuma. Fromm je odvojio njegov koncept ljubavi od popularnog shvatanja ljubavi u takvoj mjeri, da je njegov odnos prema ovom konceptu bio u biti paradoksalan.

Fromm je smatrao da je ljubav međusobni kreativni kapacitet, a ne emocija, i odvojio je kreativni kapacitet od onog što je smatrao raznim formama narcističkih neuroza i sado-mazohističkih tendencija, koje se obično uzimaju kao dokaz "istinite ljubavi". Fromm je zaista posmatrao iskustvo "zaljubljivanja" kao dokaz nečije nesposobnosti da razumije istinitu prirodu ljubavi koja, po njemu, uvijek ima zajedničke elemente kao što su briga, odgovornost, poštovanje i znanje. Oslanjajući se na svoje znanje o Talmudu, Fromm je isticao priču o Jonahu, koji nije htio da spasi građane Nineveha od konsekvenci njihovih grijehova, kao demonstraciju njegovog vjerovanja da su vrijednosti brige i odgovornosti uglavnom odsutne u većini ljudskih veza. Fromm je također tvrdio da vrlo mali broj ljudi savremenog društva ima poštovanje prema autonomiji drugih ljudskih bića, a još manje objektivno znanje o onome što drugi ljudi iskreno žele i trebaju.

Politika uredi

Kulminacija Frommove socijalne i političke filozofije je bila njegova knjiga Zdravo društvo (The Sane society), štampana 1955, u kojoj favorizira humani, demokratski socijalizam. Oslanjajući se primarno na radove Karl Marxa, Fromm je bio prvi politički i sociološki komentator te vrste misli, koja je zagovarala ideal lične slobode, koje se češće nalazila u knjigama klasičnih liberalista. Frommova varijanta socijalizma je odbacila i zapadnjački kapitalizam i sovjetski komunizam, na koje je on gledao kao nehumane i birokratske socijalne strukture koje rezultiraju otuđivanjem pojedinaca od društva i svijeta.

Fromm je bilo vrlo aktivan u američkoj politici. Pridružio se Socijalističkoj partiji Amerike 1950-ih, i dao sve od sebe kako bi se dalo alternativno gledište na McCartizam koje je preovladavalo u to doba. Ipak, kao suosnivač SANE-a, Frommov najjači politički interes bio je međunarodni pokret za mir, koji se borio protiv utrke u nuklearnom naoružanju i američkog učestvovanja u Vijetnamskom ratu. Nakon što je uzalud podržavao senatora Eugenea McCarthyja tokom predsjedničke nominacije demokrata 1968, Fromm se manje-više povukao s američke političke scene.

Glavna djela uredi

  • Bijeg od slobode (1941)
  • Zdravo društvo (1955)
  • Umjetnost ljubavi (1956)
  • Čovjekovo srce (1964)
  • Bićete kao bogovi (1966)
  • Anatomija ljudske destrukcije (1973)
  • Imati ili biti (1976)
  • Umjetnost postojanja (1989)
  • Čovjek za sebe (1989)

Reference uredi

  1. ^ Funk, Rainer. Erich Fromm: His Life and Ideas. Translated by Ian Portman, Manuela Kunkel. New York: Continuum International Publishing Group, 2003. ISBN 0-8264-1519-9, ISBN 978-0-8264-1519-6. p. 13.
  2. ^ "MSU Libraries". lib.msu.edu.
  3. ^ Klaus Widerström: Einführung in das Leben Erich Fromms. Erich Fromm Dokumentationszentrum, 2013 [1]
  4. ^ Alfred Lévy: Erich Fromm: Humanist zwischen Tradition und Utopie. Königshausen & Neumann, 2002, ISBN 978-3-8260-2242-5, p. 13.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Erich_Fromm&oldid=3560526"