Egzistencijalizam

Egzistencijalizam je filozofija koja se prvenstveno bavi problemima ljudske egzistencije.

Uvod uredi

Pod tim pojmom, egzistencijalizam nastaje u prvoj polovini 20. vijeka sa djelom Sartrea. Međutim, u egzistencijaliste se ubraja i Sören Kierkegaard, danski pisac i filozof, koji je u svojim djelima početkom 19. vijeka kao prvi u toj formi tematizirao ljudsko postojanje.

U filozofiji Sartrea pojam egzistencije vezan je za njegove ateističke preduvjete i fenomenologiju Husserla. Pod tim uvjetima egzistencija se shvata kao "traženje smisla i življenje slobode", ali i doživljaj apsurdnog, jer čovjek prvo egzistira, pa tek naknadno daje smisao. "Egzistencija prethodi esenciji" (Bitak i vrijeme).

Među egzistencijaliste se također ubrajaju i njemački filozofi Martin Heidegger te Karl Jaspers, koji ipak svoju filozofiju izgrađuje na dimenzijama međuljudskog odnosa i ljubavi.

Književnost uredi

Egzistencijalizam kao književni stil je nastao povezivanjem književnosti i egzistencijalističke filozofije čija je osnovna teza da čovjek svojim znanjem i osjetilima ne može spoznati nikakav viši smisao (esenciju) života. Naziv nastaje od francuske riječi existence što znači postojanje. Pojavljuje se nakon Prvog svjetskog rata. Osnovna karakteristika je da u književnost ulaze filozofske ideje. Filozofe ovog pravca zaokuplja ljudska egzistencija. Egzistencijalizam odlikuje najdubljim pesimizmom, nevjerovanjem u životne snage čovjeka i pomanjkanjem perspektive.

U duhu egzistencijalne filozofije (preciznije, egzistencijalizma) napisana su brojna i važna književna djela, primjerice roman argentinskog pisca Ernesta Sábata O junacima i grobovima. Kao pisci književnih djela su se okušali i sami filozofi egzistencijalizma poput Sartrea i Camusa što je reazultiralo novim književnim remek-djelima kao što su Mučnina i Stranac.

Predstavnici egzistencijalizma uredi

Filozofi uredi

Autori uredi

Režiseri uredi

Također pogledajte uredi

Vanjski linkovi uredi