Zbacivanje kralja Ostoje
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Neuspjeh Bosanaca u ratu sa Dubrovčanima tokom 1403. doveo je do kolebanja među bosanskim velmožama, ali i do potrage za krivcem za lošu sliku koju je bosanski napad ma Dubrovnik ostavljao u međenarodnim krugovima.
Glavni predstavnik velmoža bio je herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić oko kojeg se okupljala koalicija protivna aktualnom kralju. Uz Hrvoja su pristali vojvoda Sandalj Hranić Kosača, knez Pavle Radinović i knez Juraj Radivojević. Kombinacije oko svrgavanja kralja Ostoje bile su u opticaju od početka 1404. a finiširane su u maju 1404. Sve se brzo dogodilo, pa Dubrovčani nisu stigli ni da prisustvuju kompletnom raspletu. Ostoja je pobjegao Žigmundu Luksemburškom, a Bosanci su za novog kralja ustoličili mladog Tvrtka II Tvrtkovića, sina prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića. Odnosi između Bosne i Ugarske došli su u zanimljivu situaciju. Bivši kralj Ostoja koji je inicirao napad na Dubrovnik našao je utočište kod dubrovačkog seniora, Ugarske. Politička situacija je bila takva. Traženjem pomoći da se vrati na prijestolje kralj Ostoja je pokrenuo spremnu Ugarsku ofanzivu na Bosnu koja je potrajala duži niz godina.
Zbacivanje kralja Ostoje zabilježeno je na natpisu Vignja Miloševića u Kočerinu.