Vindija je hrvatska prehrambena kompanija sa sjedištem u Varaždinu. Vindija je uglavnom poznata po svojim mliječnim proizvodima i pićima.

Vindija
VrstaJavno
IndustrijaPrehrambena
Osnovano1959
Osnivač(i)Dragutin Drk
SjedišteVaraždin, Hrvatska
PrihodPovećanje HRK 2,65 milijuna (2007)
Zaposleni1080
DivizijeKoka d.d., Vindon d.o.o.
Veb-sajtvindija.hr

Historija

uredi

Vindija je osnovana 1959. godine kada je gradu Varaždinu bila potrebna mljekara za opskrbu grada svježim mlijekom.[1] Preduzeće je zapošljavalo samo oko 15 ljudi.

Godine 1965. mljekara je integrirana u veću kompaniju zvanu ZPPK Kalnik.[1] Istovremeno, Dragutin Drk postao je direktor i ostaje na mjestu i danas (2014). Ime Vindija počelo se upotrebljavati 1970. godine[2] po obližnjoj pećini Vindija kod Ivanca, poznatom arheološkom nalazištu, jer se pretpostavljalo da je pećina korištena kao prirodno okruženje za zrenje sireva.[1]

Početkom 1970. godine Kalnikova klaonica i pogoni za proizvodnju mesa postali su dio zasebne kompanije koja se zvala PPK Koka Varaždin, dok je ostatak fabrike postao dio klastera s fabrikom Zagrebačka mljekara iz Zagreba. Godine 1972. nova fabrika formalno je preimenovana u OOUR Zagrebačka mljekara.[1] Godine 1979. varaždinska mljekara ponovno je obnovljena pod imenom RO Vindija.[1]

Godine 1983. kompanija je počela proizvoditi puding, fermentirane proizvode i deserte. Fabrika je 1990. ušla u veliku investiciju koja je rezultirala time da je postala glavna hrvatska fabrika, a u to vrijeme i jedna od najmodernijih u Evropi.[1] Vindija je 1992. godine dobila titulu najbolje kompanije u Hrvatskoj. [1]

Kampus Vindija prostire se na ukupno 22.000 metara kvadratnih i nalazi se unutar grada, tako da se mora pridržavati visokih ekoloških standarda i standarda čistoće.[1]

Njeni najpoznatiji brendovi uključuju mliječne proizvode "Z bregov" i sokove "Vindi" i druga pića.[1]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b c d e f g h i Magdalenić i Ivko 1994.
  2. ^ "History". vindija.hr. Vindija. Arhivirano s originala, 19. 4. 2014. Pristupljeno 3. 4. 2014.

Izvori

uredi

Vanjski linkovi

uredi