Ustavno pravo

Ustavno pravo obuhvata sve pravne norme kojima se određuju političke institucije (državne i nedržavne).


Te norme se prema njihovim posebnim obilježjima mogu podijeliti u 3 veće skupine:

1. Pravne norme kojima se uređuju slobode, prava i dužnosti čovjeka i građanina. Njima se ostvaruje temeljna ideja ustava i ustavnosti.

Pravnim propisivanjem sloboda i prava, te dužnosti čovjeka i građanina, unaprijed se utvrđuju pravila ponašanja za sve subjekte unutar pravnog poretka. Prava i sloboda čovjeka i građanina su istovremeno i granica djelovanja svih organa državne vlasti. Sintagma “slobode i prava čovjeka i građanina” označava garanciju sloboda i prava svim ljudima na području jedne države, kako državljana (građana) te države, tako i stranaca.

Slobode i prava čovjeka i građanina mogu se podijeliti na:

- lične slobode i prava – prvenstveno pravo na život i nepovredivost slobode i ličnosti čovjeka, iz čega se izvodi niz drugih prava, npr. zabrana svih oblika zlostavljanja, te prisilnog i obaveznog rada;

- političke slobode i prava – biračko pravo, sloboda štampe i drugih oblika javnog izvještavanja, sloboda okupljanja i udruživanja itd.

- Ekonomsko-socijalna i kulturna prava nazivaju se i pravima druge generacije. Pravno se garantuju tek ustavima koji se donose nakon I svjetskog rata. Ovdje posebno treba istaći pravo na rad, pravo na zaradu kojom se može porodici obezbijediti dostojan život, pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i osiguranje, pravo na štrajk, pravo na zaštitu porodice, djece i nemoćnih osoba, te sloboda naučnog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.

- Od početka 60-ih godina javlja se i pravna zaštita prava treće generacije. To je pravo na zdrav život čovjeka i cijeli sklop ekoloških prava.

2. Pravne norme kojima se uređuje organizacija državne vlasti. One se u demokratskim ustavnim uređenjima mogu podijeliti na:

- norme kojima se utvrđuju temeljna načela za ustrojstvo državne vlasti (načelo narodnog suvereniteta, podjele vlasti, vladavine prava, načelo predstavničke vladavine zasnovano na demokratskom višepartijskom sistemu, te načelo decentralizacije organa vlasti);

- norme kojima se utvrđuju temeljni državni organi - zakonodavni, izvršni, upravni, sudski i ostali (ustavni sud);

- norme kojima se uređuje izbor, odnosno postupak imenovanja i odgovornosti svakog od temeljnih državnih organa;

- norme kojima se uređuje djelokrug i ovlaštenja temeljnih državnih organa;

- norme kojima se utvrđuju međusobni odnosi temeljnih državnih organa sa organizacijskog i funkcionalnog aspekta.

- norme kojima se uređuje način rada i odlučivanja, dakle postupak donošenja akata i drugih odluka iz nadležnosti temeljnih državnih organa.

3. Norme kojima se određuje veza odnosa između državnih organa i nedržavnih političkih subjekata.

Također pogledajteUredi