Turanizam

Turanizam, Panturanizam ili Panturanijanizam je pseudonaučni nacionalistički politički i kulturni pokret koji nastoji na etničkom i kulturnom ujedinjenju različitih etničkih grupa koje navodno imaju zajedničko porijeklo iz Centralne Azije, koristeći persijski pojam Turan kao oznaku za to mjesto.

Mapa rasprostranjenosti uralskih, altajskih i turkijskih jezika

Turanizam je kao politička ideologija nastao u djelima finskog nacionaliste i lingviste Matthiasa Castréna, koji je zastupao vjerovanje u rasno jedinstvo uralsko-altajskih naroda. On je zaključio da su Finci porijeklom iz Centralne Azije, sa Altaja i da su Finci, umjesto male, izolovane grupe ljudi, bili dio većeg naroda koji je uključivao Mađare, Turke, Mongole itd. Turanizam ne zastupa jedinstvo samo turkijskih naroda, već šire turanidske rase, koja uključuje sve narode koji pričaju uralsko-altajskim jezicima. Iako je turanizam pokret za ujedinjenje uralsko-altajskih naroda, postoje različita mišljenja o tome koji narodi pripadaju uralsko-altajskoj grupi. Prema mišljenju turaniste Ziye Gökalpa turanizam obuhvata samo turkijske narode jer su ostali turanijanski narodi (Mađari, Finci, Korejci, Japanci) kulturno previše drugačiji. Time je on suzio turanizam na panturkizam. Ideja neophodnosti turanskog bratstva pozajmljena je iz ideje o slavenskom bratstvu u panslavizmu.

Porijeklo turanizma

Turanizam vuče svoje korijene iz djela finskog nacionaliste Matthiasa Castréna. Njemački orijentalist i filolog Friedrich Max Müller podijelio je jezike na istoku u tri grupe: semitski, arijski i turanijanski. Podijelio je turanijanske jezike u dvije podgrupe: sjevernu i južnu. Ova se teorija o turanijanskim jezicima pokazala netačnom.

Osmanlijski oficiri i inteligencija koji su studirali i boravili u Njemačkoj u 1870-im prisvajali su ideje turanizma.

Djela Ármina Vámbéryja pomogla su u širenju nacionalizma i turanizma među turskim narodom. Vámbéry je bio britanski tajni agent, kao i savjetnik i dopisnik britanskog Ministarstva inostranih poslova. Vámbéryjev zadatak je bio da stvori anti-slavensko raspoloženje među Turcima koje bi skrenulo pažnju Rusima od Velike igre koju su vodili protiv Britanije u Persiji i Centralnoj Aziji.

Mađarska

Mađarski turanizam (na mađarskom: Turanizmus) je pokret koji se bazira na mađarskim narodnim legendama, koji je bio najaktivniji u drugoj polovini 19. vijeka i prvoj polovini 20. vijeka. Kao naučni pokret, turanizam se bavio istraživanjem Azije i azijske kulture u kontekstu mađarske kulture i historije. Politički turanizam u Mađarskoj je nastao u 19. vijeku kao odgovor na rastući uticaj pangermanizma i panslavizma, koje su Mađari smatrali opasnim za mađarsku državu i mađarski narod, jer je država imala velike germanske i slavenske manjine. Politički turanizam je naglašavao važnost zajedničkog porijekla i kulture Mađara sa narodima Kavkaza i Centralne Azije. Pokret je pozivao i na bližu saradnju i političke saveze sa drugim turanijanskim narodima, kao sredstvo protivljenja neposrednim prijetnjama zapadnih sila, kao što su Njemačka, Britanija, Francuska i Rusija.

Poraz Mađarske u Prvom svjetskom ratu doveo je do gubitka 32,7% teritorija, kao i 58,7% stanovništva. Oko 3,2 miliona Mađara, trećine od ukupnog broja, ostalo je izvan Mađarske. Bijes zbog takvih ishoda mirovnih sporazuma okrenuo je mnoge Mađare na istok, u potrazi za novim saveznicima.

Turanizam nikada nije službeno prihvaćen, jer se nije slagao sa kršćanskom konzervativnom ideološkom pozadinom režima. Ipak, mađarska vlada je koristila turanizam kao oružje da razbije međunarodnu izolaciju i stvori nove saveze. Mađarska je potpisala sporazume prijateljstva i saradnje sa Turskom 1923, Estonijom i Finskom 1937, Japanom 1938. i Bugarskom 1941.

Turska

Pokret Mladi Turci zalagao se za ideju turanizma. Pokret je bio posvećen ponovnom uspostavljanju razbijenog osmanlijskog nacionalnog ponosa.

Turanizam je bitan aspekt ideologije Partije nacionalističkog pokreta. Omladinski pokret stranke naziva se Sivi vukovi. Siva vučica simbol je drevnih turkijskih naroda.

Japan

Turanizam je u Japanu bio popularan tokom 1920-ih. Japanski turanisti tvrdili su da imaju isto porijeklo kao i Mađari i da su se njihovi preci iz Euroazije doselili na japanska ostrva.

U knjizi "Hann tsuranizumu to keizai burokku (Panturanizam i ekonomski blok)" koju je napisao ekonomista, pisac smatra da bi se Japanci trebali raseliti sa tragično malih japanskih ostrva i da bi trebali naseliti sjeverne i zapadne dijelove Azije, gdje su njihovi preci nekad živjeli. Za ovu svrhu, morali su osloboditi zemlje njihovih predaka od Slavena, ulazeći u savez sa ostalim turanijanskim narodima.