Tophanski sporazum

sporazum između Kneževine Bugarske i Osmanlijskog Carstva iz 1886.

Tophanski sporazum bio je sporazum između Kneževine Bugarske i Osmanlijskog Carstva potpisan 5. aprila 1886. tokom ambasadorske konferencije u Istanbulu.[1][2] Sporazum je dobio ime po istanbulskom naselju Tophane, koje se nalazi u okrugu Beyoğlu, gdje je sporazum potpisan.

Tophanski sporazum
{{{slika_alt}}}
Teritorija Bugarske nakon potpisivanja Tophanskog sporazuma. Istočna Rumelija ( ) ujedinjena je s Kneževinom Bugarskom ( ), dok je okrug Kardžali i dolina rijeke Vača (Republika Tamraš) ( ), vraćen u Osmansko Carstvo
Potpisan5. april 1886. (1886-04-05)
LokacijaCarigrad, Osmanlijsko Carstvo
Potpisnici

Sporazum, koji su potpisali osmanlijski veliki vezir Mehmed Kamil-paša i bugarski ministar vanjskih poslova Ilija Canov, te ambasadori velikih sila, priznao je princa Bugarske (u to vrijeme Aleksandra Batenberga) kao generalnog guvernera autonomne Osmanlijske pokrajine Istočne Rumelije. Na taj način, de facto ujedinjenje Bugarske koje se dogodilo 18. septembra 1885, je priznato i de jure.

Kao kompenzaciju, Osmanlijsko Carstvo je dobilo područje oko Kardžalija, kao i Republiku Tamraš, ukupne površine od 1.640 km2. Ovim ugovorom teritorija ujedinjene Bugarske postala je 94.345 km2.[3] Bugarska je kasnije povratila zemlje izgubljene ovim sporazumom nakon pobjede u Prvom balkanskom ratu (1912–1913).

Reference uredi

  1. ^ Hertslet, Edward (1891), "Act agreed between the Plenipotentiaries of Great Britain, Austria-Hungary, France, Germany, Italy, Russia, and Turkey, for modifying Articles XV and XVII of the Treaty of Berlin; Governor-Generalship of Eastern Rumelia to be entrusted to the Prince of Bulgaria, and Musulman Villages of Kirdjali and those of Rhodope District to be placed under administration of the Porte, Constantinople, 5th April 1886. (Translation)", The Map of Europe by Treaty; which have taken place since the general peace of 1814. With numerous maps and notes, IV (1875-1891) (First izd.), London: Her Majesty's Stationery Office, str. 3152–3157, pristupljeno 4. 1. 2013
  2. ^ Raymond Detrez: Historical Dictionary of Bulgaria, Scarecrow Press, London 1997, ISBN 0-8108-3177-5, str. 437
  3. ^ Magarditsch A. Hatschikjan: Tradition und Neuorientierung in der bulgarischen Außenpolitik 1944–1948. Die "nationale Außenpolitik" der Bulgarischen Arbeiterpartei (Kommunisten). Verlag Oldenburg, München 1988, ISBN 3-486-55001-2, str. 20