Tonski sistem predstavlja niz svih tonova kojim se služimo u muzici počevši od najdubljeg tona iz subkontra oktave (2C) do najvišeg tona iz pete oktave (h5). Sedam osnovnih tonova (c, d, e, f, g, a, h) ponavljaju se u 9 navrata i to svaki put u drugoj visini. Tonska muzika je, u širem smislu, bilo koja vrsta muzike organizovana oko središnjeg ili "tonskog" zvuka. Muzika se naziva "tonalnom" kada uspostavlja hijerarhijski odnos između tonike i svih ostalih tonova durske ili molske dijatonske ljestvice. Iz historijske perspektive, tonska muzika je ona koja je nastala na Zapadu između početka 17. i kraja 19. vijeka. Početkom 20. vijeka tonska muzika kulturne tradicije ulazi u krizu, ali se u drugim oblastima (primjenjenim, potrošačkim, popularnim itd.) nastavlja da se piše muzika manje-više zasnovana na tonskim principima. Sa krajem avangarde i pojavom postmodernizma, tonska muzika je doživjela novi kvalitativni razvoj. Oko tonike, prve note u datoj molskoj ili durskoj dijatonskoj ljestvici, izgrađen je cijeli durski skalarni sistem (ili jonska skala), dok ka tonici gravitiraju svi ostali muzički tonovi. Tonik stoga ima veću važnost od ostalih muzičkih stupnjeva i također je stupanj "razrješavanja" na kojem muzičko djelo normalno počiva.

Prikaz tonskog sistema i njegovog odnosa prema klavijaturi.

[1].

Nazivi oktava tonskog sistema uredi

  1. Subkontra je najdublja oktava. Biljleži se malim brojem 2 ispred velikog slova. Sadrži sljedeće tonove: 2C, 2D, 2E, 2F, 2G, 2A, 2H koji se čitaju: subkontra C, subkontra D, subkontra E, itd.
  2. Kontra je duboka oktava. Bilježi se malim brojem 1 ispred velikog slova. Sadrži sljedeće tonove: 1C, 1D, 1E, 1F, 1G, 1A, 1H koji se čitaju: kontra C, kontra D, kontra E, itd.
  3. Velika oktava ima ovaj naziv jer se njeni tonovi bilježe velikim slovom. Sadrži sljedeće tonove: C, D, E, F, G, A, H koji se čitaju: veliko C, veliko D, veliko E, itd.
  4. Mala oktava je dobila naziv jer se njeni tonovi bilježe malim slovima. Sadrži sljedeće tonove: c, d, e, f, g, a, h koji se čitaju: malo c, malo d, malo e, itd.
  5. Prva ili jedanput podvučena oktava zove se tako jer je "podvučena" jednom pomoćnicom. Njeni tonovi bilježe se malim slovom i brojem 1 iznad njih. Sadrži sljedeće tonove: c1, d1, e1, f1, g1, a1, h1 koji se čitaju: c jedan, d jedan, e jedan itd.
  6. Druga ili dvaput podvučena oktava zove se tako jer je "podvučena" sa dvije pomoćnice. Njeni tonovi bilježe se malim slovom i brojem 2 iznad njih. Sadrži sljedeće tonove: c2, d2, e2, f2, g2, a2, h2 koji se čitaju: c dva, d dva, e dva itd.
  7. Treća ili triput podvučena oktava zove se tako jer je "podvučena" sa tri pomoćnice. Njeni tonovi bilježe se malim slovom i brojem 3 iznad njih. Sadrži sljedeće tonove: c3, d3, e3, f3, g3, a3, h3 koji se čitaju: c tri, d tri, e tri itd.
  8. Četvrta ili četiri puta podvučena oktava zove se tako jer je "podvučena" sa četiri pomoćnice. Njeni tonovi bilježe se malim slovom i brojem 4 iznad njih. Sadrži sljedeće tonove: c4, d4, e4, f4, g4, a4, h4 koji se čitaju: c četiri, d četiri e četiri itd.
  9. Peta ili pet puta podvučena oktava zove se tako jer je "podvučena" sa pet pomoćnica. Njeni tonovi bilježe se malim slovom i brojem 5 iznad njih. Sadrži sljedeće tonove: c5, d5, e5, f5, g5, a5, h5 koji se čitaju: c pet, d pet e pet itd.

Izvori uredi

  1. ^ Benward, Bruce and Saker, Marilyn Nadine (2003). Music: In Theory and Practice, seventh edition: vol. 1, str. 25. Boston: McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-294262-0