Stambena graditeljska cjelina porodice Muslibegović

Stambena graditeljska cjelina porodice Muslibegović, smještena je u mahali Brankovac, ulica Osmana Đikića, grad Mostar. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Nacionalni spomenik čini stambeni objekat, dvije avlije, uključujući i ogradne zidove sa kapijama i pokretna dobra: Kur'an, levhe i sablja.[2]

Muslibegovića kuća

Nakon rekonstrukcije, stambeni kompleks je dobrom stanju. Fondacija AKTC koristi prostor mutvaka i ostave za smještaj svojih saradnika, a objekat bivše staje za svoje kancelarije.

Historija

uredi

Potiče iz druge polovine 18. vijeka. Predstavlja jedan od najvećih i najmonumentalnijih objekata stambene arhitekture iz osmanskog perioda. Kroz istoriju kompleks je zadržao izvornu stambenu namjenu, kao i svojinu. Tokom 1871. i/ili 1872. godine vršeni su radovi na proširivanju, o čemu postoji građevinska dozvola na turskom jeziku koju je izdala mostarska beledija (općina). Kuća je izgrađena o trošku Mehmeda Muslibegovića, koji je imao mnogo zemlje posebno u Popovu polju.

Pripada objektima sa centralnim holom koji je i najvrednije rješenje dispozicije, jer je hol najmanje izložen spoljnim uticajima. Ovaj tip kuća koristio se još u anatolsko-turskoj arhitekturi u kojoj je bio korišćen za medrese, džamije i velike građevine. Od 18. vijeka počeo se primjenjivati prvo u kućama vladara, a zatim i među građanstvom.

Potreba da se hol koristi tokom cijele godine je sociološki razlog za širu upotrebu ovog tipa plana kuća. Ovakav plan je omogućio da se u prostor smjesti više soba, postavljenih jedna uz drugu.

Kur’an

uredi

Rukopisni Kur’an pisan je vrlo sitnim nesh pismom. Godina pisanja je nečitka – zato što je oštećena. Dimenzije Kur’an su 15x10,5x3 cm. Stranica na kojoj se nalazi Fatiha nedostaje. Svaka stranica rukopisnog Kur’ana je obrubljena zlatnom trakom, a početak poglavlja je pisan bijelom bojom na zlatnoj podlozi. U Kur’anu je svaka oznaka za sedždu jednaka, a za džuz je različita. Kur’an je uvezan u kožni povez ukrašen zlatotiskom. Stražnja korica poveza je produžena, te se njome preklapaju listovi Kur’ana i zatvara prednja korica. Kur’an je smješten u namjenski izrađenu kožnu torbu sa poklopcem. Na stražnjoj strani torbe u kožu je utisnut zrakasti motiv – centralni najveći i četiri manja u svakom uglu. Bočne stranice torbe su ojačane tkanim remenom pomoću koje se torba nosi preko ramena.

Levha

uredi

Uramljena je u jednostavan drveni ram. Njene dimenzije su 30,5x23,5 cm. Pisana je tušem na papiru 1855/56. godine suls i nesh pismom. Iz teksta levhe se saznaje da je ona kaligrafska diploma.

Sablja

uredi

Potiče iz 1866. Godine. Dužina sablje iznosi 89 cm. Drška sablje (dužina 13 cm) je izrađena od drveta sa apliciranim metalnim ukrasima. Na mjestu gdje drška prelazi u sječivo je umetnut krstasti komad metala, kao štitnik za ruku. Na sječivu sablje pri dršci je iskucan vegetabilni motiv u dužini od 9 cm. Sablja je umetnuta u crne kožne korice na koje je na dva mjesta navučen prsten sa alkom – da bi se mogla objesiti za odijelo..

Tekstilni predmeti

uredi

U kući se čuva nekoliko vrsta tekstilnih predmeta, ručni radovi žena Muslibegovića kuće, kao što su peškiri, čevrme i jedna košulja. Tekstilni predmeti su od 1992. do 1995. godine bili pohranjeni u sef neke banke u zapadnoj Evropi i tako ostali sačuvani.

Reference

uredi
  1. ^ "Stambeni kompleks porodice Muslibegović". kons.gov.ba. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]
  2. ^ "Stambeni kompleks porodice Muslibegović". Turistička zajednica HNK-HNŽ. Arhivirano s originala, 16. 6. 2017. Pristupljeno 9. 2. 2017.

Vanjski linkovi

uredi