Slavko Šantić
Slavko Šantić bosanskohercegovački je novinar, pisac i prevodilac.
| Slavko Šantić | |
|---|---|
 Slavko Šantic (2021) | |
| Rođenje | 21. decembar 1937 Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija |
| Zanimanje | pjesnik, novinar, prevodilac, umjetnički rukovodilac Kamernog teatra 55 u Sarajevu (1980–1985) |
| Jezik | bosanski |
Poznata djela
| |
| Nagrade | |
Biografija
urediRođen je 21. decembra 1937. u Sarajevu. Diplomirao je jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik na Univerzitetu u Sarajevu (1960).[1] Nekoliko godina radio je kao urednik za Radio Sarajevo i Televiziju Sarajevo (do 1980). Bio je i umjetnički rukovodilac Kamernog teatra 55 u Sarajevu (1980–1985). Od 1985. bio je urednik za kulturu i kolumnista novina Oslobođenje, čak je bio i član redakcije tokom opsade grada. Glavni i odgovorni urednik časopisa Nedjelja. Pisao je umjetničke, književne i pozorišne kritike. Penzionisan je 2002. godine. Suosnivač je i dugogodišnji generalni sekretar Društva nezavisnih intelektualaca Krug 99,[2] te je bio član nadzornog odbora i P.E.N. kluba u BiH.[3] Pjesme su mu prevođene na italijanski, poljski, ruski, njemački, bugarski, albanski, francuski, slovenski, češki, engleski i turski jezik.[2]
Godine 1965. prvi put je posjetio Poljsku – kao novinar u sastavu delegacije Univerziteta u Sarajevu. Fasciniran zemljom i sam je naučio poljski jezik. 1968. godine dolazi u Poljsku na godinu dana kao stipendista Poljske radiotelevizije. Tokom ove, ali i niza narednih posjeta, napisao je mnogo reportaža i članaka kako bi približio Poljsku čitaocima iz Jugoslavije, a nakon njenog raspada i Bosni i Hercegovini.[2]
Njegov prvi prevod sa poljskog na bosanski jezik pojavio se 1965. godine i bio je to izbor poezije Juliana Przybośa. Među mnogobrojnim djelima poljske književnosti koje je preveo, bile su također i pjesme Wisławe Szymborske (1997) i Tadeusza Różewicza (2002), kao i reportaže Wojciecha Tochmana (2004) i pozorišna predstava Romana Gorzelskog (1975).[2] Također je promovisao rad Zbigniewa Herberta.[4][5]
Bio je lični prevodilac Tadeusza Mazowieckog tokom njegove misije kao specijalnog predstavnika Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini tokom rata u periodu od 1992. do 1995, održavajući prijateljske odnose s njim i u kasnijem periodu. Na inicijativu Šantića, Mazowiecki je 2002. godine dobio titulu počasnog građanina grada Sarajeva.[6][7]
Nagrade
uredi- Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine, 1965.[1]
- Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, 1970.[8]
- Nagrada Izdavačkog preduzeća „Svjetlost”, 1970.[2]
- Orden ”Zaslužan za kulturu Poljske”, 1970. (Odznaka honorowa „Zasłużony dla Kultury Polskiej”)[1]
- Fund for Free Expression Award, U.S.A., 1993.[1]
- Viteški Krst Ordena za zasluge Predjednika Republike Poljske, 2021. (Krzyż Kawalerski Orderu Zasługi Rzeczypospolitej Polskiej)[9]
Djela
urediPoezija
- Ispod granja i zvijezda, Sarajevo: Džepna knjiga, 1958.
- Vrlo duge svetlosti, Sarajevo: Svjetlost, 1961.
- Budući oblik, Kruševac: Bagdala, 1965.
- Pejzaž za pravu reč, Sarajevo: Svjetlost, 1965.
- Ljudska biljka, Sarajevo: Svjetlost, 1969.
- Unutrašnje more, Sarajevo: Veselin Masleša, 1974.
- Južna tapiserija, Mostar: Prva književna komuna, 1975.
- Izabrane pjesme, Sarajevo: Veselin Masleša, 1976.
- Južna tapiserija II, Sarajevo: Svjetlost, 1980.
Proza
- Tragedija razuma : (moj rat za Bosnu), Sarajevo: Međunarodni centar za mir, 1995.
Prevodi
- Julian Przyboś, Naslov večeri, Sarajevo: Veselin Masleša, 1965, OCLC 891175767.
- Wisława Szymborska, Život na licu mjesta, , izbor i prevod s poljskog s Marinom Trumić, Sarajevo: Lica, 1997, OCLC 830246750.
- Tadeusz Różewicz, Moja poezija, , izbor i prevod s poljskog s Marinom Trumić, Sarajevo: Krug 99, 2002, ISBN 9958976633.
- Wojciech Tochman, Kao da jedeš kamen, Sarajevo: Magistrat, 2004, ISBN 9958635372.
Reference
uredi
- ^ a b c d "Slavko Šantić". P.E.N. BiH. Arhivirano s originala, 18. 5. 2021. Pristupljeno 19. 5. 2021.
- ^ a b c d e Doleček, Vlatko (2014). Od đaka pješaka do akademika. Autobiografija 1939–2014 (PDF). Sarajevo: Udruženje „Obrazovanje gradi BiH“. str. 463–464. ISBN 978-9958-683-13-8. Arhivirano s originala (PDF), 15. 9. 2018.
- ^ "Organizacija P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine". penbih.ba. Arhivirano s originala, 3. 10. 2013. Pristupljeno 19. 5. 2021.
- ^ "Izložba posvećena Zbigniewu Herbertu u Sarajevu". Radio Sarajevo. 28. 10. 2013. Arhivirano s originala, 18. 5. 2021. Pristupljeno 19. 5. 2021.
- ^ "Poljska ambasada organizuje izložbu posvećenu Zbigniewu Herbertu". klix.ba. 25. 10. 2013. Arhivirano s originala, 18. 5. 2021. Pristupljeno 19. 5. 2021.
- ^ Šantić, Slavko (25. 10. 2014). "Čovjek koji je mijenjao svijet". Oslobođenje. Pristupljeno 19. 5. 2021.
- ^ "Inicijative, gostovanja i posjete". Krug99. 3. 6. 2014. Arhivirano s originala, 25. 11. 2020. Pristupljeno 19. 5. 2021.
- ^ "Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za 1970. godinu". Grad Sarajevo. Arhivirano s originala, 28. 3. 2016. Pristupljeno 19. 5. 2021.
- ^ "Postanowienie Prezydenta Rzeczypospolitej Polskiej z dnia 24 marca 2021 r. o nadaniu orderów i odznaczeń". isap.sejm.gov.pl (jezik: poljski). 24. 3. 2021. Pristupljeno 19. 5. 2021.