Sipuncula

grupa beskičmenjaka, kikiriki crvi

Sipuncula ili sipunkule je grupa životinja Protostomia morskih, nesegmentiranih celomata. Znaju se 144 roda[2] i 320 vrsta.[3] Nazivaju ih kikiriki crvi, što je doslovni prijevod njihovog uobičajenog imena na na engleskom jeziku. Na bosanskom mogu biti i loptasti crvi. Genetičke analize klasificiraju ih kao skupinu koja je izvedena iz anelida pa su zato uključeni u ovu grupu, dok druge analize morfologije i fosila nisu potvrdile ovaj prijedlog.[4]

Sipincula
(Grupa životinja Protostomia)
Vremenski raspon:
KambrijSadašnjost
Thysanocardia nigra
Sistematika
Carstvo Animalia
Natkoljeno Spiralia
Lophotrochozoa
Trochozoa
Koljeno Annelida
Natklasa Sipuncula[1]

AnatomijaUredi

Obično ne prelaze dužinu od 10 cm. Njihva najistaknutija karakteristika su usta, okružena prstenom uvlačivih pipaka. Digestivni trakt, u obliku spiralnog U, prelazi iz usne šupljine u stražnji dio tijela, a zatim se vraća natrag i završava u anusu na boku životinje; neke grupe (rodovi Aspidosiphon, Lithacrosiphon i Cloeosiphon) imaju analnu kalcificiranu strukturu (prednji analni štit) i zadnji kacificirani dio (kaudalni štit).

Imaju celom, ali ne i cirkulacijski sistem, a za transport kisika i hranjiva koriste intersticijske tečnosti. Celom jerazdvojen na dva dijela kompenzacijskom vrećicom; njihova introvercija tijela razlikuje se od ostalih životinja. Spoljna strana vrlo je mišićava i omogućuje im da se mišićima skupljaju u loptastu formu i izgledali kao kikiriki; otuda je i njihovo englesko ime „crvi kikirikija“.

StaništeUredi

Sipunkulidi su prilično česti i naseljavaju sve dubinske raspone[5] (od plićaka do profundalnih dubina). Neke vrste, kao utočište, često koriste prazne ljušture mehkušaca ili cijevi mnogočekinjaša .[6][7][8] Neki kopaju u obitavališta u stijenama kako bi se sklonili.

FilogenijaUredi

Proučavanje njihovih filogenetičkih veza i odnosa s drugim skupinama nailazi na mnoge probleme. U početku su klasificirani su kao anelidi, uprkos nedostatku segmentacije ili drugih karakteristika ove grupe. Tada su bili u vezi s mehkušcima, zbog prirode larvenog razvoja. Sada se ta dva koljena spajaju u Lophotrochozoa, koje uključuju i anelide i nemertine i nekoliko drugih koljena.

Genetičke analize dale su slijedeću filogeniju za sipunkulide, gdje su grupirane unutar stabla annelida:[9][10][11]

Annelida
Palaeoannelida

Magelonidae

Oweniidae

Chaetopteridae

Amphinomidae

Sipuncula

Pleistoannelida
Errantia

Protodriliformia (arhianelide)

Myzostomida

Aciculata

Eunicida

Phyllodocida

Sedentaria

Orbiniida (arhianelide)

Canalipalpata (inc. Pogonophora)

Scolecida (P), Clitellata, Echiura

Fosilni zapisiUredi

Fosilni zapisi su oskudani zbog labilnosti njihovih tijela. Neki autori smatraju da oblik Hyolitha iz paleozojske konusne ljušture s operkulumom koji pokriva otvor, mogu biti strukture koje bi ličile na analne ploče nekih sipunkulida. Češći su tragovi fosila njihve biološke aktivnosti koji se pojavljuju u sedimentnim stijenama iz prekambrija do danas. Iknofosil Chondrites, koji izgleda kao mala razgranata cijev promjera do 5 mm, tumačen je kao trag galerijskih mreža koje su tvorile ti organizmi sa svojim proboscisima u sedimentu, prilikom potrage za hranom, a i samim uzimanjem obroka..[12]

GastronomijaUredi

Želatin od sipunkulida (土笋冻) je delikatesna hrana na području kineske pokrajine Xiamen, Fujian.

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Sipuncula Taxonomy NCBI
  2. ^ Chapman, A. D., 2009. Numbers of Living Species in Australia and the World, 2nd edition. Australian Biodiversity Information Services ISBN (online) 9780642568618
  3. ^ Brusca, R. C. & Brusca, G. J., 2005. Invertebrados, 2ª edición. McGraw-Hill-Interamericana, Madrid (etc.), XXVI+1005 pp. ISBN 0-87893-097-3.
  4. ^ Luke A. Parry et al. 2016, The impact of fossil data on annelid phylogeny inferred from discrete morphological characters The Royal Society Publishing 2016.DOI: 10.1098/rspb.2016.1378
  5. ^ Murina, G.V.V., 1975. The geographical distribution of marine worms of the phylum Sipuncula of the world ocean. En: Proceedings of the International Sysposium on the Biology of Sipuncula and Echiura, vol. 1. Rice, M.E. y Todorovic, M. (Eds.). Naucno Delo. Beogard: 3-18.
  6. ^ Cutler, E.B., 1994. The Sipuncula: Their Systematics, Biology, and Evolution. Cornell University Press. 453 p
  7. ^ Ferrero-Vicente, L.M. et al., 2011. Soft–bottom sipunculans from San Pedro del Pinatar (Western Mediterranean): influence of anthropogenic impacts and sediment characteristics on their distribution. Animal Biodiversity and Conservation. 34, 101-111.
  8. ^ Ferrero-Vicente, L. M., Marco-Méndez, C., Loya-Fernández, Á., & Sánchez-Lizaso, J. L. (2013). Limiting factors on the distribution of shell/tube-dwelling sipunculans. Journal of Experimental Marine Biology and Ecology, 446, 345-354.
  9. ^ T. Struck, Anja Golombek et al. 2015, The Evolution of Annelids Reveals Two Adaptive Routes to the Interstitial Realm Current Biology DOI: 10.1016/j.cub.2015.06.007
  10. ^ Anne Weigert & Christoph Bleidorn 2015, Current status of annelid phylogeny Semantic Scholar DOI: 10.1007/s13127-016-0265-7
  11. ^ Illuminating the Base of the Annelid Tree Using Transcriptomics Oxford Academic.
  12. ^ KU Ichnology (ured.). "Chondrites". Pristupljeno July 5, 2015.

Vanjski linkoviUredi