Saburina kuća

Saburina kuća nalazi se u naselju Kovači, općina Stari grad u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 22. maja 2006. godine, donijela je odluku da se kuća proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik se sastoji od kuće, dvorišta, vanjskog zida i pomoćnog objekta.

Historija

Saburina kuća izgrađena je oko 1750. godine, namjenski kao porodična kuća Sabura , stare sarajevske esnafske porodice kazandžija i trgovaca kazandžijskom robom. Osim kuće, bašte i mlina, imali su još jednu baštu u Medresetima, magazu u Tašlihanu, dućan sa magazom kod Careve ćuprije, dućane, magaze, kao i zemlju i zgrade u selima oko Sarajeva. Neki dijelovi enterijera iz ovog objekta preneseni su u etnografski dio Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Oštećena je u Rata u Bosni i Hercegoviniratu 1992.-1995. godine.

Opis

Kuća je jedan od rijetkih sačuvanih primjera stambene arhitekture osmanskog perioda u Sarajevu. Prvobitno bila je izgrađena kao stambeni kompleks koji se sastojao od više objekata: haremluka (ženska kuća) i selamluka (muška kuća), uz koji se nalazila velika staja. Svaki dio imao je po dvije avlije, popločane kvadratnim pločama, ograđene visokim zidom od ćerpića i kamena i prekrivenim šimlom na samar. U ovoj avliji se nalazila magaza na kat, i jedan halvat (prostorija), kvadratne osnove čije dimenzije su iznosile cca 7x7 m. U kuhinji Saburine kuće nalazila se česma sa tri lule i kamenim koritom. Od čitavog kompleksa Saburine kuće ostao je samo jedan objekat, tzv. muški dio sa dvorištem.

Vanjske dimenzije Saburine kuće iznose cca 11,65 x 8,70 m. U prostornom konceptu javlja se osnovni modul karakterističan za većinu objekata stambene arhitekture XVII. i XVIII. Stoljeća. Kuća posjeduje veću prostoriju za domaćina, porodicu i goste, i manju za poslugu, tj. prijem gostiju. Na katu je divanhana sa kamarijom, velika prostorija zvana čardak-ćošak, i manja zvana kahve-odžak. Iz avlijskog prostora se dolazi u poluotvoreni prostor zvani hajat, koji se nalazi u prizemlju objekta.

Iz prostora hajata se ulazi u jednu veću prostoriju koja se naziva halvat i manju prostoriju zvanu mutvak (kuhinja).

Kat Saburine kuće čine divanhana sa kamarijom, prostorija zvana čardakćošak i jedna manja prostorija zvana kahve-odžak. Iz prostora hajata se jednokrakim drvenim stubištem dolazi na kat kuće, u poluotvoreni prostor zvani divanhana. Divanhana zajedno sa kamarijom koja se nalazi u njenom produžetku, prema istočnoj strani, zauzima čitav prednji prostor zapadne fasade objekta.

Jedna od bitnih karakteristika ove stambene arhitekture su istaknute strehe i otvorenost objekta prema dvorištu. Kuća je građena od tradicionalnih materijala – kamena, drveta i čerpića.

Tokom 2002. I 2005. godine, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo rekonstruisao je kuću. Zadržani su postojeći elementi stropne i podne konstrukcije kao i elementi kamarije, stubišta, divanhana i zidova objekta.

Literatura

• Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. godine
• Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
• Vladislav Skarić - Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Izabrana djela, knj. I, Veselin Masleša, Sarajevo, 1985.
• Hamdija Kreševljaković - Kazandžijski obrt u BiH, GZM, VL VI/1951