Restauracija kapitalizma

Restauracija kapitalizma, retrogradni povijesni proces povratka socijalističkog društveno-ekonomskog uređenja (real socijalizam i samoupravni socijalizam) u kapitalistički u istočnoevropskim zemljama, Jugoslaviji, republikama SSSR-a te u Kini i Vijetnamu krajem XX. i početkom XXI. vijeka. U svom najširem smislu označava ekonomske i političke prilike u državama u kojima je sprovedena restauracija kapitalizma.

Pod zemljama s restauriranim kapitalizmom se u pravilu podrazumijevaju zemlje nekadašnjeg Istočnog bloka s bivšim republikama SSSR-a te SFRJ i Albanija, a isto tako i socijalističke zemlje Dalekog istoka koje postepenim reformama vraćaju kapitalistički poredak poput Kine i Vijetnama; rjeđe se tu svrstavaju zemlje tzv. Trećeg svijeta kao što su npr. Etiopija, Kambodža, Jemen ili Sejšeli jer su pokušaji izgradnje socijalističkog poretka bili kratkotrajni.

Iako prilike u društvima restauriranog kapitalizma bitno variraju od zemlje do zemlje, kod svih njih se zbila prvobitna akumulacija kapizala[1], tj. formalna ili stvarna transformacija (otimanje) društvenog ili državnog vlasništva u privatne ruke: kleptokratija, mafiokratija; privreda se prepušta tzv. 'slobodnom tržištu', tj. monopolizmu svjetskih korporacija i financijskih institucija, što je poprimilo razmjere kolonizacije. Preobraźaj jednostranačke partitokracije u višepartijsku partitokratiju, često nije dovela do demokratizacije društva, več čak do ukidanja mnogih stečenih osnovnih ljudskih prava poput demokracije na radnom mjestu i samoupravljanje u mjesnim zajednicama[2].

Restauracija kapitalizma se zbila velikom brzinom i obično imala posljedice u naglom siromašenju najširih slojeva stanovništva, odnosno naglom bogaćenju uskog kruga predatora[3], "novokomponovanih" kapitalista, tzv. tajkuna. Uz te trendove se vezivao i trend rasta korupcije i kriminala, odnosno raznih oblika društvene patologije kao potpune degradacije kulturnih standarda stanovništva, patološki konzumerrizam siromašnih, repatrijarhalizacija društva, odsustvo etičkih normi itd., itd.

Termini

uredi

Termin restauracija kapitalizma (ponovno uspostavljanje oborenog društvenog poretka)[4] je nastao početkom 1990-ih[5], a često se koristi i termin tranzicija, zemlje u tranziciji, ali kako je većina zemalja na svijetu u stalnoj tranziciji struka koristi preciznu sintagmu restauracija kapitalizma ili opisno, tranzicija iz socijalizma u kapitalizam. Isto tako ovaj proces se ne može nazivati postsocijalizam iako se događa u bivšim socijalističkim zemljama jer u političko-ekonomskoj literaturi socijalizam je prelazna faza prema komunizmu (besklasnom društvu) pa termin postsocijalizam podraumijeva komunizam. U SAD-u je skovan neologizam postkomunizam, kao dio hladnoratovske (antikomunističke) kampanje. Kako u niti jednoj zemlji na svijetu nije ostvaren komunizam, ovaj termin je apsurdan, ali u kategoriji psihološkog rata, za sve negativne, retrogradne pojave kod restauracije kapitalizma u asocijativnom sklopu kriv je tzv. komunizam

Rekli su o restauraciji kapitalizma

uredi
  • "Ja bih to nazvao identitetskom politikom. To znači da je izvesna doza nacionalizma uslov da politička stranka stekne legitimnost, to je nešto što joj stvara mogućnost da uđe u parlamentarni sistem i da uspešno nastupa na izborima. To je danas referencijalni okvir kojim se legitimira politički establišment. Za to postoji značajan razlog. Naime, ova restauracija kapitalizma, pogotovo na prostoru nekadašnje jugoslovenske federacije, je za većinu stanovništva vrlo problematična stvar, jer je donela pad standarda, životnih mogućnosti i kvaliteta života. Zbog toga političke stranke legitimet traže u nacionalizmu ili u onome što mi prepoznajemo kao nacionalizam. To naravno ima zastrašujuće posljedice na javni intelektualni standard, ali to je već drugo pitanje." - sociolog Rastko Močnik, intervju za Radio slobodna Evropa 29. VII. 2012.
  • "Navedena problematika je naročito izražena u zemljama koje su početkom 1990.-h godina napustile dotadašnji (nominalno socijalistički) način (ili oblik) ekonomskog i društvenog razvoja. Razlog je u restauraciji kapitalističkog načina proizvodnje postupkom (postupcima) što se opisuje izrazima "šok terapija" "posvemašnja i ubrzana privatizacija" , "uvođenje tzv. čisto tržišne ekonomije", često i kao "uvođenje divljeg kapitalizma"." - Ante Lešaja, predgovor Miloš Pick, Quo vadis, homo sapiens? - H-Alter, 6. XII. 2011.
  • "Bit će vam bolje kad vam bude gore. Restauracija kapitalizma u zadnjih četvrt stoljeća se u Hrvatskoj preočito pokazala kao potpuna katastrofa." - Mate Kapović za Index.hr 29. III 2014.
  • "Stoga tranzicija zapravo predstavlja jednu specifičnu suspenziju demokratije i radnih prava. Najavljivani bolji život konstantno se odlaže za budućnost, što omogućava sprovođenje politika kojima se, najčešće pod okriljem nacionalnog interesa, protežira interes kapitala. Rezultati ovog procesa danas se mere uništenim preduzećima, izgubljenim radnim mestima, nenaplativim kreditima i minimalnim primanjima. Restauracijom kapitalizma nije rešen nijedan egzistencijalni problem stanovništva već upravo suprotno – na delu je potpuna socijalna devastacija većine stanovništva u okviru matrice neoliberalizma." - Iz najave konferencije: Bilans "tranzicije" – doprinos analizi posledica restauracije kapitalizma; Beograd 8. i 9. XII. 2014.
  • "Restauracija kapitalizma u uvjetima povratka u “dugo 19. stoljeće” ima, dakle, nekoliko folklornih ekstenzija koje su u hrvatskom društvu zadobile mjesto identitetske kralježnice nacije. Ravno iz trbuha povratka u mitsku prošlost, osmišljeni su i zaposjednuti ideološki aparati kojima bi se nacionalni imaginarij – neka čudna smjesa predromantične ideje hijerarhijske i nekonfliktne zajednice, “stališa”, pokornosti i prešućenih okolnosti restauracije kapitalizma – trebao zacementirati jednom za svagda, očistiti od virusa prosvjetiteljstva, moderniteta, komunističke represije i socijalističke pogube sekularnosti. Zamišljanje takve zajednice nije moguće bez Crkve, štoviše, to je njezin autorski prilog. Jedna od naizgled folklornih, ali strukturno temeljnih ekstenzija sastoji se u desekularizaciji odgojno-obrazovnog polja i ona se, na zadovoljstvo pobornika, provodi uspješno već dvadeset i pet godina od vrtića do sveučilišta." - Dean Duda u intervjuu "Država vjerskog blagostanja", Bilten, 2. XII. 2016.
  • "Ako je koncept 'evropskih integracija' ideološka šifra za diskurzivnu normalizaciju socijalnog nasilja koje restauracija kapitalizma u post-jugoslavenskim prostorima predstavlja, koje opcije artikulacije otpora to ostavlja u kontekstu u kojemu je marksizam pometen s javne scene kao rudiment povijesno kompromitiranog ideološkog projekta kakvim se konsenzualno predstavlja i jugoslavenski pokušaj uspostave realno postojećeg socijalizma, a svaka je kritika post-politike evro-integracija u potpunosti hegemonizirana od strane desnice." - Iz najave simpozija: Pitanje klase i njegove dislokacije u politike identiteta; Culturenet 14-15. III 2008.
  • "Mnogi koji su se devedesetih po ideološkom samoodređenju spontano svrstavali na “ljevicu” tako su, de facto, često pridonosili normalizaciji socijalnog raslojavanja koje je restauracija kapitalizma ubrzala i produbila. Neki od istaknutih prvoboraca liberalne opozicije Tuđmanu u međuvremenu su se ideološki 'otrijeznili' i shvatili gdje je njihovo stvarno mjesto na ideološko-političkom spektru. To prije svega vrijedi za neke komentatore i kolumniste EPH-a, čije indignirane i agresivne reakcije na pojavu ljevice koja otvoreno kritički problematizira kapitalizam, retroaktivno – i ponajprije njima samima – otkrivaju da ljevici nikada nisu ni pripadali. Tako da ne bih nužno govorio o “bezidejnosti” ljevice. Ideja i teorija je bilo napretek, bilo svježe uvezenih, bilo onih preuzetih iz disidentstva osamdesetih. Samo se ispostavilo da one nisu bile lijeve." -  Stipe Ćurković, intervju "Civilnom scenom do restauracije kapitalizma"; Teorija iz Teretane, 12. I. 2012.
  • "Ograničenja Manifesta (odsustvo pojma „društvene formacije”; uverenja da kapitalizam u svim društveno-istorijskim kontekstima proizvodi iste rezultate) predstavljena su kao simptomi određenog tipa levičarske teorije sa značajnim praktičkim i političkim posledicama. Tekst pokazuje kako su ta ograničenja analogna nedostacima jugoslovenske kritičke levice: verovanje da je socijalistička revolucija ireverzibilna; potcenjivanje glavnog protivrečja postkapitalističkih društava: „kapitalistički procesi / socijalistiki procesi i prakse”) koja su je sprečila da se adekvatno suoči sa restauracijom kapitalizma." - Rastko Močnik O istorijskoj regresiji (sažetak); Sociološki pregled, 23. VIII. 2018. Vol. 52, br. 2

Literatura

uredi
  • Ekonomika brzog razvoja, časopis Forum Bosne br 12, 2. II. 2001. poglavlje 7. Tranzicija i restauracija: dvije alternativne strategije  7.1. Definiranje pojmova 7.2. Restauracija kapitalizma: glavni ekonomski indikatori
  • Burcar, Ljiljana Restavracija kapitalizma, repatrirhalizacija družbe, Sophia Ljubljana 2015.
  • Vukša, Tanja, Simović Vladimir Restauracija kapitalizma u publikaciji "Bilans stanja - restauracija kapitalizma u Srbiji" Mašina, 11. XII. 2015.
  • Pušnik, Maruša The Restoration of Capitalism After Yugoslavia: Cultural Capital, Class and Power - researchgate.net
  • Koroman, Boris Restauracija kapitalizma i remedijacija hrvatske socijalne književnosti - izlaganje na konferenciji Ekonomija i književnost
  • Radenković, Ivan Restauracija kapitalizma i penzioni sistem u Srbiji - ekspoze na tribini u Zrenjaninu 19. V 2016.
  • Resanović, Luka Bilanca restauracije kapitalizma u Hrvatskoj Radnički portal, 25. VI 2019.
  • Močnik, Rastko O istorijskoj regresiji Sociološki pregled Vol. 52 br. 2 (23. VIII 2018)
  • Vratuša, Vera Elite u postsocijalizmu, ili kompradorska buržoazija u procesu restauracije perifernog kapitalizma? PDF researchgat. net
  • Konferencija: Bilans tranzicije - doprinos analizi posledica restauracije kapitalizma 8-9. XII 2014
  • Nemanjić, Miloš Nasleđe Pjera Burdijea: pouke i nadahnuća IFAT Amazon.com

Reference

uredi
  1. ^ Ankica, Čakardić (2019). Sablast tranzicije. Socijalna historija tranzicije. Zagreb - Rijeka: Naklada Jesenski - Drugo more. ISBN 978-953-6955-29-9. OCLC 803030661.
  2. ^ Močnik, Rastko (2018). "O istorijskoj regresiji". Sociološki pregled. 52 (Br 2). doi:10.3917/lignes0.020.0097. ISSN 0988-5226.
  3. ^ Erich., Fromm, (1986). Čovjek za sebe : istraživanje o psihologiji etike. Naprijed. ISBN 86-349-0031-2. OCLC 456554716.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  4. ^ "Hrvatski jezični portal". http://www.hrvatski jezični portal.com. Znanje. Vanjski link u parametru |website= (pomoć); Parametar |url= nedostaje ili je prazan (pomoć); |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)
  5. ^ Aslund, Anders (31. 10. 1991). Aslund, Anders (ured.). "Market Socialism or the Restoration of Capitalism?". doi:10.1017/cbo9780511559600. journal zahtijeva |journal= (pomoć)