Razgovor:Nacionalni simboli Bosne i Hercegovine

Posljednji komentar: prije 2 godine (AnToni) u temi Ikone i prevođenje


Ikone i prevođenje uredi

Doslovce automatsko prevođenje sa en.wiki ili bilo koje druge nije funkcionalno. Osim toga ne mislim da su ćevapi nacionalni simbol BiH! Ikona je religiozna slika i nije nacionalno obilježlje Bosne i Hercegovine, a i engleski icon ne znači ikona: kao ni ljiljani ni obilježja naroda, nekih organizacija i sl. Ostaje samo zastava, grb i himna! --AnToni(R) 10:40, 24 maj 2021 (CEST)Odgovori


Prebaciti u odgovarajuće članke uredi

Flora i fauna uredi

Hrana i piće uredi

  Ćevapi su jelo napravljeno od sjeckanog ili mljevenog mesa na roštilju, vrsta kebaba, koja se tradicionalno pravi u zemljama Balkana. U Bosni i Hercegovini se smatraju nacionalnim jelom.
  Burek je pita od sitno sjeckanog ili mljevenog mesa, koje se s lukom i začinima mota u tanko razvučeno tijesto jufke. Isto jelo punjeno svježim sirom zove se sirnica, s špinatom zeljanica, s krompirom krompiruša.
  Sarma je jelo od miješanog mljevenog mesa i najčešće riže umotanih u list ukiseljena kupusa, svježeg kupusa ili lišća vinove loze.
  Livanjski sir je vrsta sira iz Bosne i Hercegovine. Ubraja se u najkarakterističnije vrste regionalnih sireva i jedan je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih brendova poznat širom regije i svijeta. Ovaj se cijenjeni sir počeo proizvoditi već u 19. vijeku u okolini Livna po uzoru na tehnologiju proizvodnje francuskog sira grojera na porodičnim posjedima.
  Bosanska kahva je vrsta turske kahve. Razlika od turske kahve je ta, da voda dostiže tačku ključanja, mali dio je sačuvan sa strane za kasnije, često u fildžanu. Dalje, kahva se dodaje u džezvu, te ostatak vode iz fildžana se dodaje u džezvu. Sve se stavlja nazad na izvor toplote da se ponovno dosegne tačka ključanja, što traje par sekundi, jer je kahva već veoma vruća. Pijenje kahve u Bosni je tradicionalna svakodnevnica i igra važnu ulogu tokom društvenih okupljanja.

Ljudi uredi

  Sveti Ilija jeste svetac zaštitnik Bosne i Hercegovine od 1752.[1]
  Stjepan Tvrtko I bio je bosanski ban od 1353. do 1377, a zatim i prvi bosanski kralj do 1391 iz dinastije Kotromanića. Bio je "politički vješt i vjerski tolerantan vladar" i pod njegovim zapovjedništvom Bosna je dosegla vrhunac i postala najjača sila na Balkanu. Centralizirao je državu i osvojio dijelove teritorija srednjovjekovne Srbije, Hrvatske, Dalmacije, Hum, Kotor, Zetu i teritorij današnjeg Sandžaka (Raška).
  Blažena Katarina Vukčić Kosača-Kotromanić bila je supruga kralja Stjepana Tomaša i pretposljednja bosanska kraljica. Često je nazivaju "posljednjom bosanskom kraljicom", iako je posljednja koja je nosila titulu zapravo Katarina pastorka, Jelena Branković (Mara). Sjećanje na kraljicu Katarinu, koja je proglašena blaženom nakon njene smrti, još uvijek je živo u srednjoj Bosni, gdje katolici tradicionalno obilježavaju 25. oktobar misom u Bobovcu pred oltarom domovine.

Arhitektura uredi

  Stari most na Neretvi u Mostaru sagrađen je između 1557. i 1566, a djelo je osmanlijskog graditelja Hajrudina. Dana 9. novembra 1993. srušen je u jeku rata u Bosni i Hercegovini. Nakon obnove 2004. uvršten je na spisak Svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Poznat je kao glavni simbol Mostara i Hercegovine.
  Most Mehmed-paše Sokolovića ili Stari most u Višegradu jeste most na rijeci Drini. Nalazi u Višegradu, blizu granice između Bosne i Hercegovine i Srbije i predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u razdoblju od 15. do 19. vijeka u Bosni i Hercegovini. Most Mehmed-paše Sokolovića je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Zajedno sa Starim mostom u Mostaru, nalazi se na UNESCO-ovoj listi mjesta svjetske baštine u Bosni i Hercegovini.
  Katedrala Srca Isusova je rimokatolička katedrala u Sarajevu sagrađena 1889. godine. Projekat za izgradnju Katedrale uradio je Josip Vancaš kombinujući elemente romanike i gotike i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. Po tom projektu urađen je i dio enterijera. Izgradnja objekta je započela 1884. godine, a 1889. godine objekat je završen i predat na upotrebu sarajevskoj gradskoj općini. Katedrala je izgrađena na mjestu nekadašnjeg janjičarskog logora gdje je austrougarska uprava namjeravala sagraditi gradsku tržnicu.
  Gazi Husrev-begova džamija ili samo Begova džamija u Sarajevu je zbog svoje veličine i privlačnosti jedan od najznačajnijih spomenika sakralne islamske arhitekture na Balkanu. Izgrađena je 1531.

Džamija je zadužbina Gazi Husrev-bega, vladara bosanskog Sandžaka. Projektovao ju je najvjerovatnije Adžem Esir Ali iz Tabriza, u to vrijeme glavni arhitekt Carstva. Džamija je kvadratnog oblika, sa kupolom prečnika 13m i visinom od 26m. Na nju se nadovezuje polukupola prema jugu i manje kupole iznad bočnih prostora. Interijer džamije zrači nesvakidašnjom umjetničkom atmosferom.

  Aškenaška sinagoga je sinagoga u Sarajevu i treća po veličini u Evropi. Izgrađena je 1902. godine. Oblik tog hrama je izgrađen sa ugaonim kupolama na visokim tamburima, a presvučen je plitkom pseudomaurskom dekorativnom plastikom. Nalazi se nedaleko od Latinske ćuprije i Drvenije, na lijevoj obali Miljacke. Izgrađena je po projektu Karla Paržika autora mnogih zgrada u Sarajevu. Građevinske radove je predvodio graditelj Ludwig Jungwirth, a unutrašnja obrada i oslikavanje sinagoge djelo je majstora Ludwiga Oisnera. Osvećenje sinagoge obavio je nadrabin dr. Samuel Vesel. Godine 1927. u povodu proslave 25-e godišnjice sinagoge ista je temeljito obnovljena, a 1933. godine sa njene zapadne strane sagrađena je zgrada za smještaj administracije aškenaske jevrejske opštine, biblioteke, stana za rabina i ostale prateće službe.

Pismo uredi

  Bosanska ćirilica, široko poznata kao Bosančica, izumrla je vrsta ćirilice koja je potekla iz Bosne i Hercegovine. Široko se koristio u Bosni i Hercegovini i pograničnim područjima u Hrvatskoj (južna Dalmacija i dubrovačka regija). Danas, službena pisma Bosne i Hercegovine su latinica i ćirilica.

Simboli Hrvata u Bosni i Hercegovini uredi

  Zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne sastoji se od tri jednake veličine, vodoravne pruge u panslavenskim bojama: crvena, bijela i plava. U sredini je grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Zastavu i danas koriste Kanton 10 i Zapadnohercegovački kanton, iako je proglašena od strane Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine neustavnim, jer predstavljaju samo jedan konstutivni narod, Hrvate, čime je povrijeđen princip nacionalne ravnopravnosti naroda Federacije BiH. Također se koristi kao neslužbena zastava Hrvata Bosne i Hercegovine.
  Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne povijesni je hrvatski grb u obliku štita njemačkog oblika, podijeljen okomito i vodoravno na 25 crvenih i srebrnih kvadrata. Oivičena je zlatnim linijama. Na vrhu se nalazi zlatni pleter na srebru. Vašingtonskim sporazumom potpisanim u martu 1994. godine, Herceg-Bosna je postala dio Federacije Bosne i Hercegovine. Kao i zastavu, grb neustavno koriste Kanton 10 i Zapadnohercegovački kanton.
  Hrvatska šahovnica jedan je od najprepoznatljivijih simbola Hrvata. Ovaj se amblem koristio na zastavi Federacije Bosne i Hercegovine i grbu Federacije Bosne i Hercegovine kao službeni simbol Hrvata u BiH, sve dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije proglasio zastavu i grb neustavan 2007. godine.
  Hrvatski pleter, vrsta je preplitanja, najkarakterističnija po uzorku s tri vrpce. To je jedan od najčešće korištenih uzoraka predromaničke hrvatske umjetnosti. Nalazi se u crkvama i unutar njih, kao i samostani sagrađeni u ranosrednjovjekovnom Kraljevstvu Hrvatskoj između 9. i početka 12. vijeka. Ukrasne žice ponekad su se grupirale zajedno sa figurama životinja i biljaka. Koristi se u mnogim grbovima hrvatskih institucija i organizacija kao u nekim grbovima općina s hrvatskom većinom.
  Diva Grabovčeva je rimokatolička djevica mučenica, simbol otpora bosanskohercegovačkih katolika Osmanlijama.

Simboli Srba u Bosni i Hercegovini uredi

  Zastava Republike Srpske jest tradicionalna crveno-plavo-bijela trobojka. Sadržava panslavenske boje crvenu, plavu i bijelu. Kao srpska zastava u upotrebi je od 1835. godine. Na tlu Bosne i Hercegovine počela se koristiti od 9. januara 1992. godine. Po rasporedu boja slična je zastavi Srbije, od koje se razlikuje uglavnom u odsustvu grba. U Republici Srpskoj često se mogu vidjeti različite varijacije zastave, pa i u službenim prilikama, trobojnica na koju je dodan neki amblem, krst s četiri ocila, grb ili slični simboli. Zvanično je u upotrebi od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kada je Republika Srpska priznata kao entitet u sastavu Bosne i Hercegovine. Neslužbeno se koristi kao zastava srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
  Amblem Republike Srpske jest službeni znak Republike Srpske od 16. juna 2007. Sadrži naziv Republike Srpske ispisan ćirilicom i latinicom te stilizirane ćirilične inicijale "PC" u središtu amblema. U podlozi inicijala nalazi se zastava Republike Srpske, trobojka okružena zlatnim hrastovim lišćem, dok se u podnožju nalazi lenta u bojama zastave. Na amblemu se nalaze dvije krune: kruna Nemanjića na vrhu i kruna Kotromanića na dnu.
  Srpski orao, dvoglavi bijeli orao, prikazan je i na grbu i na zastavi Srbije, te na bivšem grbu Republike Srpske. Ovaj heraldički simbol ima dugu historiju u srpskoj heraldici. Dvoglavi orao i srpski krst glavni su heraldički simboli koji predstavljaju nacionalni identitet srpskog naroda tokom vjekova. Potječe iz srednjovjekovne dinastije Nemanjića. Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je odluku 31. marta 2006. da se grb Republike Srpske mora promijeniti u roku od šest mjeseci. Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine službeno je stupila na snagu 14. juna 2007. objavljivanjem odluke u "Službenom glasniku BiH 45/07". Ovakva odluka uslijedila je jer je zaključeno da grb diskriminira Bošnjake i Hrvate kao druga dva konstitutivna naroda.
"Moja

Republika"

Moja Republika jeste ime Himne Republike Srpske. Ranija himna do 2008. bila je „Bože pravde“. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 20. juna 2007. godine objavio odluku da je dotadašnja himna „Bože pravde“ neustavna, tako da je Narodna skupština Republike Srpske bila pozvana da je promijeni. Pokušaj Narodne skupštine Republike Srpske da himna bude melodija „Bože pravde”, ali bez teksta, osporen je u Ustavnom sudu Republike Srpske. Narodna skupština Republike Srpske je usvojila trenutnu himnu 15. jula 2008. godine.

  1. ^ "Sveti Ilija - zaštitnik Bosne i Hercegovine". www.vecernji.ba (jezik: hrvatski). Pristupljeno 2021-05-23.
Nazad na stranicu "Nacionalni simboli Bosne i Hercegovine".