Razgovor:Marija Terezija, kraljica Ugarske

Ostavi poruku
Aktivne rasprave
Prošireni sadržaj
Nadvojvotkinja Marija Terezija Valburga Amalija Kristina od Austrije, je ugledala svjetlo dana 13. maja 1717 godine, kao drugo dijete cara Karla VI i njegove supruge Elisabete Kristine od Braunschweig- Wolfenbüttel u Beču. Car Karl VI je bio posljednji nasljednik austrijske kuće Habsburg, tako da se je do kraja života nadao da će mu njegova supruga poslije tri kćerke i jednog prebrzo umrlog sina, podariti jednog prestonasljednika. Marija Terezija je zbok toga imala lako djetinjstvo bez obaveza u krugu svoje familije i razvila se u jednu mladu ženu koja zna šta hoće. Karl VI. već 1713. ispušta pragmatičku sankciju, koja u slučaju njegove smrti bez muškog prestonasljednika, omogućava njegovoj najstarijoj kćerci da dođdje na prestolje.

Time je poništio Sališki zakon o prestonasljeđu koji je zabranjivao nasljeđe kroz kćerke. Na osnovu obe sankcije, Marija Terezija poslije smrti svoga oca dolazi na prestolje, jer je bila njegova najstarija kćer i pošto je jedini muški nasljednik, Leopold, umro 1716 godine.


Maria Theresia

Marija Terezija dobiva dobar odgoj ali nije bila pripremljena na ulogu prestonasljednice. Njena Aja (Dadilja?!?) je bila Marija Karolina grofica Fuchs, sa nadimkom lisica (po prezimenu Fuchs njem.-Lisica), koja je poslije smrti muža, Kristofa Ernsta grofa Fuchs, postala Aja (opet ja mislim dadilja nije njemačka riječ) Marije Terezije i Marije Ane. Njen odgoj se koncentriše na religiozne teme, što kasnije utiče na njene odluke. Tradicionalno dobro jezičko obrazovanje, obuhvata latinski, italijanski i francuski jezik. Manjke svog odgoja, Marija Terezija opisuje sama u zapisima misli iz 1750 i 1755: (ovo je za mene sad sa staronjemackog :-)) Nisam posjedovala znanje i iskustvo za upravljanje tako rasutih i podijeljenih zemalja, jer se mom ocu činilo nevaznim, tako da me je htio povrijedeiti sa uklanjanjem iz svih vanjskih i unutrašnjih poslova i nije me informisao: tako da sam skoro gola stojala pred problemima novca, vojske i pred savjetom (neznam koji savjet je misljen).

Marija Terezija se vjenčala 12. februara 1736 u Beču, sa vojvodom Franjom I. Stjepanom od Lothringen-a, koji je za ovo vjenčanje morao zamijeniti svoje vojvodstvo Lothringen za vojvodstvo Toskane. U okviru ovog vjenčanja je osnovana kuća Habsburg-Lothringen. Po predavanjima se radilo o vjenčanju iz ljubavi. Franjo Stjepan je sa 15 godina došao na Bečki dvor. Već vrlo rano, pošto je princ Eugen zelio brak izmedju Marije Terezije i Pruškog princa, je planirano vjenčanje sa Franjom Stjepanom. U okviru evropske ravnoteže, franjo Stjepan je morao predati vojvodstvo nad Lothringenom i zato je, poslije smrti zadnjeg Medici (Medića LOL), dobio Toskanu.


Marija terezija kao povojvođena grofica od Flandern u posjeti u Gent; Ulje na platnu, od dvorskog slikara Martin van Meytens.

Poslije smrti oca, godine 1740, je njeno prestonasljeđe i pored pragmatične sankcije bilo ugroženo. Na početku se oslanjala na savjetnike svoga oca, među kojim su bili i glavni kancler (Premijer ?!?) Filip Ludvig grof Sinzersdorf i konvertirani i tajni sekretar Jovan (Ivan-Johann?) barun od Bartenstein-a. Marija Terezija nije gubila fine riječi za ove savjetnike: Svi moji savjetnici su umjesto potpore radili na suprot, šta vise su se ponašali kao da je situacija u redu. Ja sam sama u najgorim situacijama sačuvala snagu i u dječijoj naivnosti pozivala Boga u pomoć. Kuća Habsburg je prvo izgubila carsku krunu u korist Wittelsbach-ovih. Tek 1745. je Franjo I. stjepan proglasen carem svetog rimskog carstva Njemacke nacije i od tada se Marija Terezija nazivala rimskom caricom. Zbog većeg broja svojih kraljevskih kruna, nije se dala krunisati caricom, iako je to od 1014. godine i od carice Kunigunde od Luksemburga bilo uobičajeno.


Koristeći Marijinu Terezijinu nesigurnost kao nasljednica, Fridrich II. Pruški (1712-1786) ulazi još u godini smrti Karla VI. u Slešsku i tako osvaja jednu bogatu zemlju Češke krune. Iako i Bavarska i Francuska ulaze u zapadne krajeve austrijskih posjeda, Fridrich Pruški ostaje glavni neprijatelj. Njena unutrašnja politika je okrenuta ka porazu Pruške u "polju" i povratka izgubljenih područja.

Ona poduplava snagu svoje armije i uvodi nove poreze za vladu i vojsku. Sastavlja odjele vlasti u Češkoj i Austriji i tako osnažava vlast. Pravna i policijska uprava države se objedinjuju u jednu ustanovu. Marija Terezija postavlja najviši sud, čiji su zadaci bili uspostaviti i zadržati pravnu vlast u svim austrijskim drzavama. Ona sa Constitutio Criminalis Theresiana uspostavlja po prvi put jedan zakon za kažnjavanje u Austriji i uspostavlja školstvo sa obavezom u sveokupnoj školskoj upravi. Još i danas se u Beču vodi nastava u njenoj školi Theresianum.

U Vanjskoj politici, ona poništava ugovore sa kraljevinom Velikom Britanijom po savjetu njenog upravnika vlade (Premijer-Kanzler) Vencea Antona grofa Kaunitz (1711-1794). Ovaj je prije toga dugogodišnjeg savjetnika Bartenstein-a politički ubio, Beč potome sklapa ugovore sa Rusijom i Francuskom.

1751 Marija Terezija u Bečkom novom gradu (Wiener Neustadt) osniva terezijansku vojnu akademiju (Theresianische Militärakademie). Obnavlja medicinski fakultet i proširiva univerzitet u Becu za novi ulazni trakt (Neue Aula).

Pošto su ove promjene pokazale učinkovitost, Marija Terezija sprema armiju za napan na Prušku. Fridrich II. je pretiče i ulazi u nadvojvodstvo Sahsen, saveznika Austrije. Time počinje sedmogodišnji rat koji 1763. sa mirom u Hubertusburgu, poslije pada Sleške pod Prušku, završava.

Glavni pogled Marije Terezije od tada leži na tome da održi dobijeni mir. Dvije godine kasnije umire njen muž car Franjo I. Stjepan. Marija Terezija je time bila tako pogođena da je do svoje smrti, 15 godina kasnije, nosila crninu. Njen najstariji sin, Josip II. (1741-1790) od tada vlada skupa sa majkom, iako ponekad ima drugčiji politički pogled. Tako on zaustavlja kolonijalnu politiku Marije Terezije.



Jean-Étienne Liotard: Carica Maria Terezija, ulje na platnu, 1762

Marija Terezija koja se u prvoj liniji vidjela kao vladarka višeetničke države Austrije, pokušava sa vjenčanjima svoje djece sa Burbonima (Bourbon) osnažati vlast kuće Austrija. Sinovi i kćerke su morali svoju volju pokoriti interesima države i vjenčavati se sa osobama koje im izabire majka.

Odgoj vojvoda i vojvotkinja od malih nogu se oslanja na poseban školski program, koji je Marija Terezija sama za svoju djecu skrojila. Plan sadržava plesne sate, pozorišne predstave, historiju, slikarstvo, pravopis, politički odgoj , malo matematike i strane jezike. Djevojke se pored toga odgajaju u domaćinstvu i konverzaciji.

Marija Terezija i njen ministar Vencel Anton grof Kaunitz, slijede cilj da poboljšaju političke odnose prema stranim zemljama i učvrste položaj Austrije u Evropi. Marija Terezija je znala da familijarni odnosi poboljšavaju i vanjsko-politicke odnose, te je tako već u ranim danima skovala planove za vjenčavanja 14-tero preživjele djece. Znajući za planove Fridrich II. Pruškog, ona sa proširenjem familijarnih veza prema tada u Francuskoj, Španiji, Napulju i Parmi vladajućih Bourbona, pojačava svoje stanište.

Kao prvi projekat vjenčavanja iz jednog reda veza sa Bourbonima, je organizirano vjenčanje nadvojvode Josipa (kasniji Car Josip II.) sa Marijom Isabelom od Bourbon-Parma. Kao sljedeći dolazi na red njegov brat Leopold (kasniji Car Leopold II.) i princeza Marija Ludovika od Španije. Treći u nizu je nadvojvoda Ferdinand Karl (kasniji vojvoda od Austrija-Este), koji vjenčava nasljednicu Modene, vojvotkinju Mariju Batrice d´Este.


Maria Terezija od Austrije i Franjo Stjepan od Lothringen u krugu njihove djece
U poredbi sa jednostavnom realizacijom njenih planova za vjenčanja sinova, Marija Terezija dolazi do problema pri dogovorima za vjenčanja kćerki. Najstarija kćer, nadvojvotkinja Marija Ana, se iz razloga njenog lošeg zdravlja neuspijeva udati. Kratko pred ostvarenjem stojeći projekat vjenčanja ljepuškaste nadvojvotkinje Marije Elizabete od Austrije i francuskog kralja Ludviga XV. propada na jednom oboljenju od ospica mlade nadvojvotkinje. Dok je nadvojvotkinja Marija Kristina od Austrije kao jedina smjela izabrati svog muža, vojvodu Alberta od Sachsen-Teschen, nadvojvotkinja Marija Amalija od Austrije se protiv svoje volje vjenčava sa vojvodom Ferdinandom I. od Bourbon-Parma. Nadvojvotkinja Johanna (Jovana, Ivana?!?) Gabrijela i njena sestra nadvojvotkinja Marija Josipa od Austrije umiru od ospica tako da nadvojvotkinja Marija Karolina uzima mjesto kao supruga kralja Ferdinanda IV. od Napulja-Sicilije. Vjenčanje najdraže sestre Marije Karoline, nadvojvotkinje Marije Antoanete od Austrije i kasnijeg kralja Ludviga XVI. od Francuske je bio zadnji i najvažniji projekt Marije Terezije u tom nizu.

I sad...Uredi

...stavis za izabranu stranicu :-)--Seha 01:05, 5 august 2008 (CEST)

Volio bih ja, ali fali referenci i članak je prekratak (uporedi sa Elizabeta I Engleska). Planirao sam sada raditi na Jakov VII Škotski, o njemu imam nešto i kod kuće. Amsal 11:44, 5 august 2008 (CEST)

Svaka čast! Vrhunski članak! Pozdrav, -- Amer Zeherović Poruka 23:32, 21 decembar 2009 (CET)

Nazad na stranicu "Marija Terezija, kraljica Ugarske".