Atila - (ger. Etzel, nord. Atle, lat. flagelum Dei, slav. Atil (Pasoglavi), hunski vođa mnogoljudog i labavo uvezanog saveza nomadskih (barbarskih) plemena tokom polovine petog stoljeća i opće seobe evroazijskih naroda na potezima srednje i južne Evrope, sa neodređenim osobnim mjestom boravka i sjedištem u antičkoj Daciji, vjeruje se negdje oko gornjeg toka rijeke Tise. Vrijeme i mjesto rođenja na stepskim prostorima prednje Azije ostaje nepoznato. Zna se toliko da je u mlađim danima bio legionar u rimskim legijama, a poslije smrti svog starijeg brata vratio se među svoje suplemenike i preuzeo njegovo mjesto hunskog vrhovnog predvodnika ratnika. Period njegove vladivine je dosta detaljno opisan od mnogih, posebno grčkih i rimskih savremenika i poznat je kao surov, obilježen u krvavim i nebrojenim pljačkaškim pohodima diljem evropskog kontinenta, posebno po dijelovima Istočnog i Zapadnog rimskog carstva, od kojih mu je godinama isplaćivan pozamašan danak u blagu i roblju kao jamstvo za odustajanje od ulaska njegovih hordi u prijestolnicu Bizant, to jest Rim. Otac mu je stradao u sukobima sa Vizigotima. U vrijeme njegovog rođenja Huni su u svom savezu imali i ratnike Ostrogota kao popratne i počasne trupe, pa je i njegovo ime odraz gotskog ugleda među Hunima i etimološki izraz nordijskog govornog porijekla (Atta-otac, lille-mali). Nakon prvog i poslednjeg sudbonosnog poraza Atile od saveza Rimljana i Gota predvođenih rimskim vojskovođom Aecijem (Aetius) na Katalaunijskom polju (današnja Francuska) i potom divljih pljačkaških i rušilačkih pohoda ostatka njegovih trupa na putu prema Rimu, definitivno napušten od saveznika Ostrogota, odustaje od opsade grada, povlači se u Panoniju i nakon prve bračne noći sa mladom ženom burgundskog porijekla, po imenu Ildico, biva najvjerovatnije otrovan (453 g.) vjeruje se od nevjeste koja mu se osvetila za pokolj počinjen nad njenim narodom. Legenda kaže da je njegovo spaljeno tijelo sa ostatkom osobnog oružja i blaga stavljeno u tri metalna kovčega i bačeno u rijeku Tisu. Njegovi sinovi sa hunskim hordama ubrzo poslije toga bivaju, u nekoliko navrata na prostorima današnje Mađarske, totalno poraženi od strane udruženih plemena Istočnih Germana i kao ratnici definitivno protjerani sa prostora i iz historije evropskog kontinenta.

Agić Nurija - Uppsala/S

Nazad na stranicu "Atila".