Velika (Veljaci)

Župa Velika (poznata i kao Veljaci) sastavni je dio Huma (Humske zemlje) u razvijenom srednjem vijeku. Po nekim autorima izraz Velika je jedan od iskrivljenih oblika imena Veljaci. Župa se nalazi u području današnje zapadne Hercegovine, a obuhvata područje grada Ljubuški i dolinu rijeke Trebižat. Na istoku graniči sa župom Večerić, na sjeveru sa župom Imota, na zapadu župom Gorska, a na jugu župom Luka. Po nekim autorima, ranije je na tom području bila župa Rastoka koju pominje bizantski car Konstantin VII Porfirogenet u DAI sredinom 10. vijeka.

Župa Velika nastala je u 12. vijeku. Tada je pominje Grgur barski u Ljetopisu popa Dukljanina. Središte župe bilo je na području sela Grab, kod zaseoka Granići, gdje se nalazio srednjovjekovni grad Visoka. Grad dominira okolinom, a imao je i svoje podgrađe. Važno središte na području ove župe je i naselje Veljaci, po kojem neki ovoj župi i daju ime. Selo Veljaci pomenuto je u povelji Stjepana Dabiše od 26. 4. 1395. Naime kralj Dabiša daruje selo Veljake svojoj kćerki Stani na uživanje za njenog života, a poslije njene smrti selo bi pripalo Jurju Radivojeviću, suprugu Stanine kćerke Vladike. Treće važno središte u župi Velika (Veljaci) je utvrđeni grad Ljubuški, koji se prvi put pominje 1444. Na području župe registriran je veliki broj stećaka, koji ukazuju na gustu naseljenost ljubuškog područja u srednjem vijeku. Župa je bila pod upravom humske vlasteoske porodice Radivojevići.