Vanjsko uho ili po tuđici eksterno uho (lat. auris externa) je vanjski dio uha, koji se sastoji od ušne školjke (također pina) i ušnog kanala .[1] Prikuplja zvučnu energiju i fokusira je na bubnjić (bubnu opnu).

Vanjsko uho
Dijagram anatomije ljudskog uha
Bočni izgled ušne školjke
Detalji
LatinskiAuris externa
SistemSlušni
Identifikatori
Gray'sp.1033
TAA15.3.01.001
FMA52781
Anatomska terminologija

Struktura uredi

Ušna školjka uredi

Vidljivi dio uha naziva se ušna školjka, poznata i kao pina, posebno kod drugih životinja. Sastoji se od tanke žute pločice elastične hrskavice, prekrivene kožom i ligamentima i mišićima spojene sa okolnim dijelovima, a do početka slušnog kanala vlaknastim tkivom. Mnogo sisara može je pomicati (pomoću ušnih mišića), kako bi fokusirali svoj sluh u određenom smjeru, na približno isti način na koji mogu okrenuti oči. Većina ljudi nema tu sposobnost.[2]

Ušni kanal uredi

Od vrha, zvučni talasi premještaju se u ušni kanal (poznat i kao "vanjski akustični otvor"), jednostavnom cijevi koja vodi u srednje uho. Ova cijev vodi prema unutrašnjosti od dna uha i provodi vibracije do bubne šupljine i pojačava frekvencije u rasponu od 3 kHz do 12 kHz.

Mišići uredi

Unutrašnji mišići uredi

Unutrašnji mišići vanjskog uha
 
Detalji
Facijalis
AkcijeKod ljudi nije dokazana
Identifikatori
Gray'sp.1033
TAA15.3.01.001
FMA52781
Anatomska terminologija

Ubutrašnji mišići ušne školjke su:

Vanjski mišići uredi

Mišići ušne školjke
 
Mišići ušne školjke u kontekstu s ostalim mišićima lica
Detalji
LatinskiMusculi auriculares
PorijekloGaleal aponeurosis
InsertionPrednja strana zavojnice, lobanjska površina pine
Facijalni živac
AkcijeNerazvijeni kod ljudi (mahanje ušima)
Identifikatori
Gray'sp.1033
TAA15.3.01.001
FMA52781
Anatomska terminologija

Mišići ušne školjke (ili ekstrinzični mišići) su tri mišića, koji okružuju pinu ušne školjke ili vanjskog uha:

Gornji mišić je najveći od ta tri, a slijede ga stražnji i prednji.

Kod nekih sisara, ovi mišići mogu prilagoditi pravac vrha. Kod ljudi ovi mišići imaju vrlo malo djelovanja.

Auricularis anterior vuče ušne školjke prema naprijed i prema gore; auricularis superior je lagano podiže; a auricularis posterior povlači unatrag.

Funkcija uredi

Jedna od posljedica konfiguracije vanjskog uha je selektivno pojačavanje zvučnog pritiska 30 do 100 puta za frekvencije oko 3 kHz. Ovo pojačanje čini ljude najosjetljivijim na frekvencije u ovom opsegu  - i također objašnjava zašto su posebno skloni akustičnim ozljedama i gubitku sluha u blizini ove frekvencije. Većina zvukova ljudskog govora također se distribuira u širini pojasa oko 3 kHz.[3]

Klinički značaj uredi

Malformacije vanjskog uha mogu biti posljedica nasljedne bolesti ili izloženosti faktorima okoline kao što su zračenje, infekcija. Takvi nedostaci uključuju:

Hirurgija uredi

Obično se malformacije liječe hirurškim zahvatom, iako se ponekad koriste i vještačke proteze.[6]

  • Preaurikulske fistule se uglavnom ne liječe, ukoliko nisu hronično upaljene.[6]
  • Kozmetički nedostaci bez funkcionalnih oštećenja uglavnom se popravljaju nakon 6-7 godina.[14]

Ako malformacije prati gubitak sluha koji je podložan korekciji, tada rana upotreba slušnog aparata može spriječiti potpuni gubitak sluha.[14]

Dodatne slike uredi

References uredi

Ovaj članak sadrži tekst u javnom vlasništvu sa stranice 1033  20. izdanja Grayeve anatomije (1918)

  1. ^ nyu.edu/classes/bello/FMT_files/2_hearing.pdf "Hearing" by Juan P Bello
  2. ^ http://www.livescience.com/33809-wiggle-ears.html
  3. ^ Purves, Dale, George J. Augustine, David Fitzpatrick, William C. Hall, Anthony-Samuel LaMantia, James O. McNamara, and Leonard E. White (2008). "Chapter 13". Neuroscience. 4th ed. Sinauer Associates. str. 317. ISBN 978-0-87893-697-7.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Богомильский, Чистякова 2002, str. 68–69.
  5. ^ Богомильский, Чистякова 2002, str. 65–66.
  6. ^ a b c Пальчун, Крюков 2001, str. 489.
  7. ^ СЭС 1986, str. 89.
  8. ^ СЭС 1986, str. 68.
  9. ^ Богомильский, Чистякова 2002, str. 66–67.
  10. ^ Богомильский, Чистякова 2002, str. 67.
  11. ^ Богомильский, Чистякова 2002, str. 67–68.
  12. ^ Асанов и др. 2003, str. 198–199.
  13. ^ Асанов и др. 2003, str. 198.
  14. ^ a b Богомильский, Чистякова 2002, str. 65.