Uvea
Uvea (lat. uva = grožđe), koja se naziva i uvein sloj, uveina tunika, uvein trakt, vaskularna tunika ili vaskularni očni sloj je pigmentirana sredina od tri koncentrična sloja koja čine oko.
Uvea | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Tunica vasculosa bulbi |
Sistem | Čulo vida – Oko |
Identifikatori | |
TA | A15.2.03.001 |
FMA | 58103 |
Anatomska terminologija |
Istorija i etimologija uredi
Izvorno srednjovjekovni latinski izraz potiče od latinske riječi uva (=grožđe) i referenca je za njegov izgled poput grožđa (crvenkasto-plava ili gotovo crna boja, naborani izgled i veličina i oblik poput grožđa kad se skine netaknuto iz mrtvog oka). Zapravo je to djelomični prijevod posuđenog starogrčkog izraza za horioid, što doslovno znači „pokrivač nalik na grožđe“. .[1][2] Njegova upotreba kao tehničkog izraza za dio oka je prastara, ali odnosila se samo na sudovnjaču.[3][4]
Struktura uredi
Regije uredi
Uvea je vaskularni srednji sloj oka. Uobičajeno se dijeli na tri područja, od naprijed ka natrag, na:
Funkcija uredi
Glavne funkcije uveinog trakta kao jedinice su:
- Prehrana i razmjena plinova: njeni sudovi izravno ispunjavaju cilijarno tijelo i šarenicu, kako bi podržali njihove metaboličke potrebe, a indirektno opskrbljuju difuzibilne hranjive sastojke vanjskog dijela mrežnjače, bionjače i sočiva, kojima nedostaje suštinska opskrba krvlju. (Sudovnjača nema susjednih krvnih sudova i oksigenira se direktnom izmjenom plina s okolinom.)
- Apsorpcija svetlosti: uvea poboljšava kontrast mrežnične slike, smanjujući reflektiranu svetlost u oku (analogno crnoj boji unutar fotoaparata), a također apsorbira i spoljno svetlo koje se prenosi kroz bionjaču, a koja nije potpuno neprozirna.
Pored toga, neke njene regije imaju posebne funkcije od velike važnosti, uključujući lučenje očne vodice putem cilijarnih nastavaka, kontrolu refleks akomodacije (fokus) od preko cilijarnog tijela i optimizaciju osvjetljenja mrežnjače, kontrolom šarenice nad zjenicom. Mnoge od ovih funkcija su pod nadzorom autonomnog nervnog sistema.
Farmakologija uredi
Zjenica pruža vidljiv primjer kontrole nervne povratne sprege u tijelu. To se održava ravnotežom između antagonističkih simpatičkih i parasimpatičkih dijelova autonomnog nervnog sistema. Neformalni farmakološki pokusi na zenici izvodili su se stoljećima, jer je lahko vidljiva, a njena veličina se također može lahko promijeniti primjenom lijekova – čak i sirovih biljnih ekstrakata – na rožnjaču. Farmakološka kontrola veličine zjenice ostaje važan dio liječenja nekih očnih bolesti.
Lijekovi također mogu smanjiti metabolički aktivan proces lučenja vodene tečnosti, što je važno u liječenju i akutnog i hroničnog glaukoma.
Imunologija uredi
Normalna uvea sastoji se od imunokompetentnih ćelija, posebno limfocita, a sklona je reagiranju na upale razvojem limfocitnih infiltrata. Rijetka bolest koja se naziva simpatička oftalmija može predstavljati 'unakrsnu reakciju' između nje i mrežnjačnih antigena (tj. nesposobnost tijela da ih razlikuje, što rezultira pogrešno usmjerenim upalnim reakcijama).
Klinički značaj uredi
Od bolesti ovog kompleksa opisani su uveitis, horoiditis, iritis, iridociklitis, prednji uveitis, simpatička oftalmija i uvein melanom.
Reference uredi
Vanjski linkovi uredi
- https://medlineplus.gov/ency/article/002337.htm Medline-Plus-Encyclopedia-002337
- Diagram at visionweb.com
Commons ima datoteke na temu: Uvea |