Uskoci kao pojam dolazi od riječi uskočiti, a odnosi se na vojnički organiziranu grupu, ratnike što su ih u hrvatskoj i bosanskoj historiji osmanlijskog doba sačinjavali uglavnom katolički bjegunci iz područja Hrvatske, Hercegovine i Bosne koji su se nalazili pod Osmanlijskom upravom. Sâm pojam dolazi od riječi uskočiti, upadati, što je i osnovno obilježje ovih mahom pljačkaških formacija tokom historije. Uskoci su svoju domovinu napustili početkom 16. stoljeća zbog osmanlijskih osvajanja južnoslavenskih krajeva. Njihova historija, uspon i razvoj se mogu pratiti još od borbi hercegovačkih klanova kao što su bili Drobnjaci. Kasnije su se iz njih na ovim područjima razvili upadajući (uskačući) Uskoci. Njima je djelimično znalo uspijevati da na područjima Hercegovine unutar Osmanlijskog carstva svojim klanovima osiguraju određeni stepen autonomije, mada su ovo tek teze novovjekih, uglavnom hrvatskih historičara.

Kliški uskoci
Nadgrobna ploča Ivana Lenkovića, komandanta uskočkih jedinica u Hrvatskoj

Većina Uskoka imala je svoju bazu u Dalmaciji, i to na posjedima hrvatskog zapovjednika Petra Kružića u Klisu i okolini, koji su svojevremeno bili dio Osmanlijskog carstva kao Kliški sandžak. Kada su 1537. Osmanlije osvojili Klis Uskoci su se morali preseliti u Senj. Od tuda su vodili ogorčenu borbu kako protiv Osmanlija tako i protiv Venecije, pogotovo na obali kod Zadra. Iznad grada Senja nalazi se dobro očuvana uskočka tvrđava Nehaj.

U Senju su Uskoci započeli, uz dopuštenje Austrije, vršiti gusarske napade na venecijanske brodove. Mletačkoj republici nije nikad uspjelo dovesti Uskoke pod svoju kontrolu.

Taj čin 1612. godine bio je povod ratu između Austrije i Venecije, čijim završetkom su Uskoci morali napustiti Senj. Njihovi brodovi su bili spaljeni, dok su sami Uskoci bili 1617. godine preseljeni na područja Karlovca te na Kupu, gdje je već od 1524. živio jedan dio Uskoka u Žumberačkom gorju. U borbama koje su na tim područjima nastavljene protiv Osmanlija kasnije se razvila jezgra Vojne krajine koja je tokom Osmanlijsko-austrijskih ratova od 1683. do 1699. i od 1788. do 1791. pružala otpor Osmanlijama.

Također pogledajte uredi

Vanjski linkovi uredi