Unakrsna reaktivnost

Unakrsna reaktivnost, u općem smislu, je reaktivnost opaženog agensa koja pokreće reakcije izvan očekivane glavne reakcije.

U imunologiji unakrsna reaktivnost ima uže značenje reakcije između antitijela i antigena koje se razlikuje od imunogena. Ponekad se naziva i unakrsna imunost ili unakrsna zaštitna imunost,[1] iako unakrsna reaktivnost ne mora nužno pružiti unakrsnu zaštitu. Nekoliko primjera unakrsne reaktivnosti potvrđeno je kod ljudi, od kojih jedan uključuje virus gripe – specifične CD8 + T-ćelije I antigene hepatitis C-virusa.[2]

Adaptivni imunski odgovor je specifičan za antigen koji ga je stimulirao (nazvan imunogen). Međutim, mnogi prividni antigeni koji se prirodno javljaju zapravo su mješavina makromolekula (naprimjer, od patogena, toksina, protein a, ili polena) koji sadrže nekoliko epitopa. Kontakt sa složenim antigenom kao što je virus stimuliraće više imunskih odgovora na različite makromolekule virusa, kao i pojedinačne epitope svake makromolekule. Naprimjer, toksin tetanusa je makromolekulski antigen jednog proteina, ali će podstaći mnoge imunske odgovore, zahvaljujući tercijarnoj strukturi proteina koji daje mnogo različitih epitopa. Toksin koji stvara imunski odgovor na njemu će imati epitop koji stimulira odgovor. Denaturacija proteina može 'razoružati' njihovu funkciju, ali dozvoljava imunskom sistemu imunski odgovor, stvarajući imunost, a da pritom ne nanosi štetu pacijentu.

U medicinskom testu, uključujući brzi dijagnostički test, unakrsna reaktivnost može biti ili zbunjujuća ili korisna, ovisno o instanci. Primjer zbunjivanja koji daje lažna pozitivna greška je u testu fiksacije lateksa kada se aglutinacija događa s drugim antigenom, a ne sa antigenom koji nas zanima. Primjer korisne unakrsne reaktivnosti je u testu na heterofilijska antitijela, koji otkriva Epstein-Barrov virus, koristeći antitijela specifična za ostale antigene. Unakrsna reaktivnost je takođe uobičajeno ocenjivani parametar za validaciju imunskih i proteinskih vezivanja kao što su ELISA i RIA. U ovom slučaju, obično se kvantificira upoređivanjem odgovora ispitivanja s nizom sličnih analita i izražava se u procentima. U praksi, kalibraciona krivulja se proizvodi korištenjem fiksnih raspona koncentracija za izbor srodnih spojeva, a srednje tačke (IC50) kalibracijskih krivulja se izračunavaju i uspoređuju. Slika zatim daje procjenu reakcije testa na moguća interferirajuće spojeve u odnosu na ciljni analit.

Primjeri uredi

Hevein – proteinskig domena mogući su uzrok unakrsne reaktivnosti alergena između lateksa i banana.[3]

Unakrsna reaktivnost može biti uzrokovana i identičnim ugljikohidratnim strukturama na nepovezanim proteinima iste ili različitih vrsta. Takve unakrsne reaktivne odrednice ugljikohidrata (CCD) problem su u dijagnozi alergije, gdje oko petina svih pacijenata prikazuje IgE antitijela protiv oligosaharida povezanih sa Asn (N -glikanima) koji sadrži sa jezgropm povezanu α1,3-fukozu. Kako CCD-ovi očigledno ne izazivaju alergijske simptome, pozitivan in vitro test na osnovu vezanja IgE na CCD-ove mora se ocijeniti kao lažno pozitivan.[4] Kako CCD-ovi očigledno ne izazivaju alergijske simptome, pozitivan in vitro test utemeljen na vezanju IgE na CCD-ove mora se ocijeniti kao lažno pozitivan.

Primjene u razvoju lijekova uredi

Test tkivne unakrsne reaktivnosti je standardni metod zasnovan na imunohistohemiji, koja je potrebna prije studije faze I za terapijska antitijela. Prilikom skrininga na lijekove, jer se na mnogim ekranima za lijekove sa urinom koriste imunoeseji, postoji određena količina unakrsne reaktivnosti. Određeni lijekovi ili druge hemikalije mogu dati lažni pozitivni n alaz za drugu kategoriju lijekova.[5]

Unakrsna reaktivnost ima posljedice za vakcin protiv gripe zbog velikog broja njenih sojeva, jer antigeni proizvedeni kao odgovor na jedan soj mogu pružiti zaštitu različitim sojevima.[6]

Reference uredi

  1. ^ Porrozzi R, Teva A, Amaral VF, Santos da Costa MV, Grimaldi G (septembar 2004). "Cross-immunity experiments between different species or strains of Leishmania in rhesus macaques (Macaca mulatta)". The American Journal of Tropical Medicine and Hygiene. 71 (3): 297–305. doi:10.4269/ajtmh.2004.71.297. PMID 15381810.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ Kasprowicz V, Ward SM, Turner A, Grammatikos A, Nolan BE, Lewis-Ximenez L, Sharp C, Woodruff J, Fleming VM, Sims S, Walker BD, Sewell AK, Lauer GM, Klenerman P (mart 2008). "Defining the directionality and quality of influenza virus-specific CD8+ T cell cross-reactivity in individuals infected with hepatitis C virus". The Journal of Clinical Investigation. 118 (3): 1143–53. doi:10.1172/JCI33082. PMC 2214846. PMID 18246203.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  3. ^ Mikkola JH, Alenius H, Kalkkinen N, Turjanmaa K, Palosuo T, Reunala T (decembar 1998). "Hevein-like protein domains as a possible cause for allergen cross-reactivity between latex and banana". The Journal of Allergy and Clinical Immunology. 102 (6 Pt 1): 1005–12. doi:10.1016/S0091-6749(98)70339-2. PMID 9847442.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  4. ^ Altmann F (2007). "The role of protein glycosylation in allergy". International Archives of Allergy and Immunology. 142 (2): 99–115. doi:10.1159/000096114. PMID 17033195.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  5. ^ Saitman A, Park HD, Fitzgerald RL (septembar 2014). "False-positive interferences of common urine drug screen immunoassays: a review". Journal of Analytical Toxicology. 38 (7): 387–96. doi:10.1093/jat/bku075. PMID 24986836.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  6. ^ Mandelboim M, Bromberg M, Sherbany H, Zucker I, Yaary K, Bassal R, Dichtiar R, Cohen D, Shohat T, Mendelson E, Green MS (juni 2014). "Significant cross reactive antibodies to influenza virus in adults and children during a period of marked antigenic drift". BMC Infectious Diseases. 14: 346. doi:10.1186/1471-2334-14-346. PMC 4107950. PMID 24950742. Neispravno |display-authors=6 (pomoć)CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)

Vanjski linkovi uredi