Wikipedia

Umijeće ratovanja (knjiga)

Umijeće ratovanja (kineski: 孫子兵法; [[pinyin]]: Sūn Zǐ Bīng Fǎ) jeste drevni kineski vojni traktat koji je u 5. vijeku p. n. e. napisao Sun Tzu. Djelo, koje se pripisuje drevnom kineskom vojnom strategu Sun Tzuu ("Majstor Sun"), sastoji se od 13 poglavlja, od kojih se svako odnosi na različiti skup vještina ili umjetnosti vezanih za ratovanje i kako se to primjenjuje na vojnu strategiju i taktiku. Dugo je vremena hvaljeno kao najbolje djelo vojne strategije i taktike svog vremena.

Ovaj članak sadrži kineski tekst.
Bez pravilne podrške za renderiranje, možete vidjeti upitnike, kvadrate i druge simbole umjesto kineskih znakova.
AutorSun Tzu
Originalni naziv孫子兵法
DržavaKina
JezikKineski
ŽanrVojna literatura
Datum izdanja5 vijek p. n. e.

Gotovo 1500 godina bio je glavni tekst u antologiji koju je car Shenzong iz Songa 1080. formalizirao kao Sedam vojnih klasika. Umijeće ratovanja ostaje najutjecajniji strateški tekst u istočnoazijskom ratovanju[1] i uticao je na dalekoistočno i zapadno vojno razmišljanje, poslovnu taktiku, pravnu strategiju, politiku, sport, stil života i dalje.

Knjiga sadrži detaljno objašnjenje i analizu kineske vojske u 5. vijeku p. n. e., od oružja, uslova okoline i strategije do ranga i discipline. Sun je također naglasio važnost obavještajnih operativaca i špijunaže za ratne napore. Smatran jednim od najboljih vojnih taktičara i analitičara u historiji, njegova učenja i strategije činili su osnovu napredne vojne obuke za milenijume koji dolaze. Sun Tzu je bio prvi mislilac koji je shvatio značenje položaja u strategiji te da na položaj utječu i objektivne okolnosti fizičke okoline i subjektivno mišljenje protivnika u toj okolini. On je naučavao da strategija nije planiranje u smislu pravljenja spiska postupaka, nego da zahtijeva brze i odgovarajuće odgovore na promjene okolnosti. Planiranje djeluje u kontroliranoj okolini, ali u kompetitivnoj okolini planovi se sudaraju stvarajući nepredviđene situacije.

Knjiga je na Zapadu prvi put objavljena 1772. (ponovno objavljena 1782.) u prijevodu francuskog jezuita Jeana Josepha Marieja Amiota na čemu neki zasnivaju teorije da je utjecala na Napoléona,[2] ali i na planiranje operacije "Pustinjska oluja".[3][4]. Djelimični prijevod na engleski pokušao je britanski oficir Everard Ferguson Calthrop 1905. godine pod naslovom The Book of War. Prvi anotirani engleski prijevod završio je i objavio Lionel Giles 1910. godine.[2] Vojni i politički lideri kao što su kineski komunistički revolucionar Mao Zedong, japanski daimyō Takeda Shingen, vijetnamski general Võ Nguyên Giáp i američki vojni generali Douglas MacArthur i Norman Schwarzkopf Jr. navode se da su crpili inspiraciju iz knjige.[5]

Umijeće ratovanja također se primjenjivala na poslovne i menadžerske strategije.[6][7]

Historija uredi

Umijeće ratovanja se tradicionalno pripisuje drevnom kineskom vojnom generalu poznatom kao Sun Tzu što znači "Majstor Sun". Za Sun Tzu se tradicionalno vjerovalo da je živio u 6. vijeku p. n. e., ali najraniji dijelovi Umijeća ratovanja vjerovatno datiraju najmanje 100 godina kasnije.[8]

Zapisi Velikog historičara Sima Qiana, prva od 24 kineske dinastičke historije, bilježe ranu kinesku tradiciju da je tekst o vojnim pitanjima napisao neki "Sun Wu" (孫武) iz države Qi, i da je ovaj tekst čitao i proučavao kralj Helü od Wua (r. 514 p.n.e. – 495 p.n.e.).[9] Ovaj tekst se tradicionalno poistovjećuje sa primljenim Umijećem ratovanja majstora Suna. Konvencionalno gledište bilo je da je Sun Wu bio vojni teoretičar s kraja perioda proljeća i jeseni (776–471 p.n.e.) koji je pobjegao iz svoje matične države Qi u jugoistočno kraljevstvo Wu, gdje je navodno impresionirao kralja sposobnošću da brzo obuči čak i dvorske žene u vojnoj disciplini i da je učinio Wuove vojske dovoljno moćnim da izazovu svoje zapadne rivale u državi Chu. Ovaj pogled je još uvijek široko rasprostranjen u Kini.[10]

Strateg, pjesnik i vojskovođa Cao Cao u ranom 3. vijeku nove ere, autor je najranijeg poznatog komentara za vještinu ratovanja.[9] Caoov predgovor jasno kaže da je uredio tekst i uklonio određene pasuse, ali je obim njegovih izmjena bio historijski nejasan.[9] Umijeće ratovanja se pojavljuje u svim bibliografskim katalozima kineske dinastičke historije, ali popisi njenih podjela i veličina su se uveliko razlikovali.[9]

 
"Umijeće ratovanja" na bambus

Bilješke uredi

  1. ^ Smith, Kidder (1999). "The Military Texts: The Sunzi". In de Bary, Wm. Theodore (ed.). Sources of Chinese Tradition: From Earliest Times to 1600, Volume 1 (2nd ed.). New York: Columbia University Press. str. 216. ISBN 978-0-231-10938-3.
  2. ^ Samuel B. Griffith
  3. ^ Paul K. Van Riper, [1]
  4. ^ Grant T. Hammond, [2] Arhivirano 12. 9. 2012. na Wayback Machine.
  5. ^ Hlavatý, Jozef; Ližbetin, Ján (1. 1. 2021). "The Use of the Art of War Ideas in the Strategic Decision-making of the Company". Transportation Research Procedia. 14th International scientific conference on sustainable, modern and safe transport (jezik: engleski). 55: 1273–1280. doi:10.1016/j.trpro.2021.07.110. ISSN 2352-1465. S2CID 238896273 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  6. ^ 'Art of War for Business Management Strategic Planning'
  7. ^ Floyd, Raymond E. 000100010000 [3] Arhivirano 22. 8. 2011. na Wayback Machine
  8. ^ Lewis, Mark Edward (1999). "Warring States Political History". In Loewe, Michael; Shaughnessy, Edward (eds.). The Cambridge History of Ancient China. Cambridge: Cambridge University Press, str. 604. ISBN 978-0-521-47030-8.
  9. ^ a b c d Gawlikowski, Krzysztof; Loewe, Michael (1993). "Sun tzu ping fa 孫子兵法". In Loewe, Michael (ed.). Early Chinese Texts: A Bibliographical Guide. Berkeley, CA: Society for the Study of Early China; Institute of East Asian Studies, University of California, Berkeley. str. 447.. ISBN 978-1-55729-043-4.
  10. ^ Mair, Victor H. (2007). The Art of War: Sun Zi's Military Methods. New York: Columbia University Press, str 12–13 ISBN 978-0-231-13382-1.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Umijeće_ratovanja_(knjiga)&oldid=3482996"